Archive:Zaposlenost – godišnja statistika

Podaci iz travnja 2020.

Planirano ažuriranje članka: rujan 2021.

This Statistics Explained article has been archived on 10 June 2021, for updated data see Employment - annual statistics.

Highlights

Najviša stopa zaposlenosti (za osobe u dobi od 20 do 64 godine) u EU-27 od 2005. zabilježena je 2019., a iznosila je 73,1 %.

Razlika u stopi zaposlenosti između muškaraca i žena u EU-27 smanjila se od 2005., ali je za muškarce 2019. i dalje bila veća za 11,7 postotnih bodova nego za žene.

Alat 1.: Zaposlenost (ukupno, žene, muškarci, mladi i stariji), 2005. – 2019.
(% stanovništva u dobi od 20 do 64 godine)
Izvor: Eurostat

U ovom su članku predstavljeni najnoviji statistički podaci Europske unije (EU) o zaposlenosti na temelju Ankete o radnoj snazi EU-a (LFS). Općenito gledajući, statistički podaci o zaposlenosti upućuju na znatne razlike s obzirom na spol, dob i razinu stečenog obrazovanja. Postoje i znatne razlike među tržištima rada država članica EU-a.

Valja napomenuti da se brojevi i stope prikazani u alatima i navedeni u tekstu ovog članka u nekim slučajevima mogu razlikovati zbog stalne revizije izvornih podataka: alati se odnose na najnovije podatke (prikazane u bazi podataka Eurostata pod rubrikom Zaposlenost i nezaposlenost (Istraživanje o radnoj snazi)), dok se tekst odnosi na podatke iz travnja 2020.

Full article

Najviša zabilježena stopa zaposlenosti od 2005.

Stopa zaposlenosti u EU-27 u 2019. za osobe u dobi od 20 do 64 godine na temelju Ankete o radnoj snazi EU-a (EU LFS) bila je 73,1 %, što je najveći godišnji prosjek dosad zabilježen u EU-u. Međutim, unutar tog prosjeka zabilježene su velike razlike među zemljama (vidjeti kartu 1. i alat 1.). Švedska pokazuje dosad najveću stopu zaposlenosti u EU-u: 82,1 %. Ovako visoku stopu bilježe i zemlje EFTA-e: Island (85,9 %) i Švicarska (82,9 %).

Karta 1.: Stopa zaposlenosti, dobna skupina od 20 do 64 godine, 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)

Europsko vijeće 2010. donijelo je strategiju Europa 2020. Naglasak je stavljen na jačanje gospodarstva EU-a i pripremu za izazove u sljedećem desetljeću. Jedan je od glavnih ciljeva te strategije na razini EU-a do 2020. podići stopu zaposlenosti stanovništva u dobi od 20 do 64 godine na najmanje 75 %.

Iako države članice EU-27 kao cjelina još nisu dostigle svoj cilj za 2019., 17 država članica postiglo je ili čak premašilo cilj strategije Europa 2020. Među tim su zemljama tri nordijske države članice (Švedsku, Dansku i Finsku), tri baltičke države članice (Estoniju, Litvu i Latviju) te Nizozemska, Njemačka, Češka, Slovenija, Portugal, Cipar, Mađarska, Malta, Irska, Austrija i Bugarska (karta 1.). Ujedinjena Kraljevina, Island, Švicarska i Norveška isto su tako imale stope zaposlenosti iznad 75 %. Na drugom kraju ljestvice stopa zaposlenosti bila je daleko od cilja, tj. niža od 70 %, i to u Hrvatskoj, Italiji, Španjolskoj i Grčkoj, pri čemu je Grčkoj zabilježena najniža stopa među državama članicama EU-a (61,2 %). Zemlje kandidatkinje Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija i Turska zabilježile su stope zaposlenosti od 65 % ili manje.

Alat 1.: Zaposlenost (ukupno, žene, muškarci, mladi i stariji), 2005. – 2019.
(% stanovništva u dobi od 20 do 64 godine)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)

U razdoblju od 2005. do 2019. stopa zaposlenosti ukupnog stanovništva u dobi od 20 do 64 godine u EU-27 povećala se za 6,3 postotna boda, to jest sa 66,8 % na 73,1 %. Međutim, proteklih godina zemlje imaju vrlo različite situacije na tržištu rada. Stopa zaposlenosti povećala se u navedenome razdoblju u svim zemljama osim u Grčkoj (gdje se smanjila za 3,2 postotna boda (p.b.)). Najveća povećanja zabilježena su u Malti (19,8 p.b.: s 57,4 % na 77,2 %) i Poljskoj (14.7 p.b.: s 58,3 % na 73,0 %).

Stopa zaposlenosti žena postupno se povećava

Stopa zaposlenosti muškaraca bila je u 2019. viša od stope zaposlenosti žena u svim državama članicama EU-27. To vrijedi i za cijelo razdoblje od 2005. do 2019., uz dvije iznimke: Latviju 2010. i Litvu 2009. i 2010. Međutim, kretanje stope zaposlenosti muškaraca i žena razlikovalo se u razdoblju od 2005. do 2019. (druga i treća ikona alata 1.).

Od 2005. stopa zaposlenosti žena u Europi ukupno se povećala za 8,6 p.b. na razini EU-a. Najveće povećanje stope zaposlenosti žena u razdoblju od 2005. do 2019. zabilježeno je u Malti (+31,9 p.b.), Bugarskoj i Poljskoj (u obje za +13,6 p.b.). Najviše stope zaposlenosti žena u 2019. zabilježene su u Švedskoj (79,7 %), dok su najniže zabilježene u Italiji (53,8 %) i Grčkoj (51,3 %).

Za razliku od toga, povećanje stope zaposlenosti muškaraca na razini EU-a u razdoblju od 2005. do 2019. bilo je manje (+3,9 p.b.) nego za žene. Stopa zaposlenosti muškaraca čak se smanjila u sedam država članica EU-a, pri čemu su najvidljivije promjene zabilježene u Grčkoj (–8,0 p.b.: sa 79,3 % u 2005. na 71,3 % u 2019.) i Španjolskoj (–5,8 p.b.: sa 79,8 % na 74,0 %).

Zbog toga se razlika u stopi zaposlenosti žena i muškaraca na razini EU-a smanjila sa 16,4 p.b. u 2005. na 11,7 p.b. u 2019. Isti je trend zabilježen u svim državama članicama EU-a, osim u Mađarskoj, Poljskoj, Estoniji i Rumunjskoj. Smanjenje je posebno izraženo u Malti (razlika u zaposlenosti između muškaraca i žena smanjila se za 24,9 p.b.) zbog rasta stope zaposlenosti žena. Razlika se uvelike smanjila i u Španjolskoj (za 12,8 p.b.) te Luksemburgu (za 11,9 p.b.) zbog kombiniranog smanjenja stope zaposlenosti muškaraca i povećanja stope zaposlenosti žena.

Povećava se zaposlenost starijih, a zaposlenost mladih je u padu

Iako je stopa zaposlenosti mladih (osobe u dobi od 15 do 24 godine) na razini EU-a bila u laganom porastu u razdoblju od 2005. do 2019. (+0,2 p.b.), gotovo polovina država članica EU-a (13 zemalja) bilježi pad u nacionalnim brojkama. Smanjenje stope zaposlenosti mladih osobito je vidljivo u Irskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Danskoj, Portugalu, Italiji i Cipru. S druge strane, stopa zaposlenosti starijih (osobe u dobi od 55 do 64 godine) u istom razdoblju općenito se povećala u Bugarskoj, Njemačkoj, Slovačkoj i Nizozemskoj s najvećim zabilježenim povećanjem stope zaposlenosti starijih (četvrta i peta ikona alata 1.)

Što je razina obrazovanja viša, veće su i stope zaposlenosti

Razina obrazovanja može znatno utjecati na stopu zaposlenosti (alat 2). Stopa zaposlenosti osoba (u dobi od 20 do 64 godine) koje su završile visoko obrazovanje, tj. kratko tercijarno obrazovanje, preddiplomski studij, diplomski studij ili doktorat (ili jednakovrijedno obrazovanje) (ISCED razine od 5 do 8) iznosila je 84,8 % na razini EU-a 2019. To je mnogo više od stope zaposlenosti osoba s nižom razinom obrazovanja, to jest primarnim ili nižim sekundarnim obrazovanjem (ISCED razine od 0 do 2), koja je iznosila 55,8 %. U EU-27 stopa zaposlenosti osoba s najviše srednjom razinom obrazovanja, tj. višim sekundarnim ili postsekundarnim obrazovanjem koje nije tercijarno (ISCED razine 3 i 4), nalazi se između dviju prethodnih stopa i iznosi 73,4 %. Ove brojke mogu upućivati na to da se s povećanjem razine stečenog obrazovanja povećava i vjerojatnost dobivanja zaposlenja.

Uz to što su osobe s niskom razinom obrazovanja imale najmanje izglede za pronalaženje zaposlenja (među trima razinama obrazovanja), zadnja ih je kriza najteže pogodila: stopa zaposlenosti na razini EU-a u toj je skupini u razdoblju od 2007. do 2013. pala za 5,4 postotnih bodova. Pritom je smanjenje stope nezaposlenosti osoba sa srednjom i višom razinom obrazovanja iznosilo 1,8 p.b. (za obje razine).

Alat 2.: Stopa zaposlenosti prema razini obrazovanja, od 2005. do 2019.
(% stanovništva s niskom/srednjom/visokom razinom obrazovanja u dobi od 20 do 64 godine)
Izvor: Eurostat

Alat 2. upućuje na važnost obrazovanja u povećanju izgleda za pronalazak zaposlenja. Tako je primjerice u Slovačkoj stopa zaposlenosti osoba s niskom razinom obrazovanja 2019. iznosila 36,1 %, a ona je mnogo manja od stope zaposlenosti osoba sa srednjom ili višom razinom obrazovanja (75,6 %, odnosno 80,6 %) Situacija je slična onoj u Hrvatskoj (39,5 % za nižu razinu u odnosu na 66,6 % za srednju razinu), Češkoj (53,4 % u odnosu na 81,3 %), Bugarskoj (51,2 % u odnosu na 76,0 %) i Poljskoj (44,6 % u odnosu na 69,2 %). Valja spomenuti i slučaj Francuske, sa stopama zaposlenosti od 51,7 % osobe s niskom, 70,1 % osobe sa srednjom i 83,3 % za osobe s visokom razinom obrazovanja, uzimajući u obzir prekomorske departmane. Kad se isključe prekomorski departmani, stope zaposlenosti osoba s niskom, srednjom i visokom razinom obrazovanja iznose 52,5 %, 70,4 % odnosno 83,4 %. Razlika između kontinentalne Francuske (bez prekomorskih departmana) i cijele Francuske (s prekomorskim departmanima) sve je manja što je veća razina stečenog obrazovanja.

Stručnjaci predstavljaju najveću skupinu u EU-27

S obzirom na zanimanje (prema Međunarodnoj standardnoj klasifikaciji zanimanja (ISCO)), najveću skupinu u EU-27 u 2019. činili su stručnjaci (lijeva polovica grafikona 1.), s udjelom od 19,5 % zaposlenih osoba. Zatim slijede tehničari i pomoćni stručnjaci (16,9 %) te uslužni i prodajni radnici (16,3 %). Na drugom kraju ljestvice dvije najmanje skupine činili su kvalificirani radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu (3,3 %) i pripadnici oružanih snaga (0,6 %).

Međutim, ako se u obzir uzimaju isključivo zanimanja, dobiva se ograničena slika gospodarskih, socijalnih i kulturnih značajka zaposlenih osoba. Zbog toga je uvedena šira klasifikacija prema socioekonomskoj skupini naziva ESeG (europske socioekonomske skupine). Ona kombinira zanimanje s radnim statusom. Primjenom ove klasifikacije stručnjaci su 2019. ostali najveća skupina u EU-27 (19,4 % zaposlenih osoba, druga polovica grafikona 1.), ali ovaj put su ih slijedili zaposlenici niže razine (18,6 %) i kvalificirani zaposlenici u industriji 17,1 %.

Grafikon 1.: Osobe u radnom odnosu prema zanimanju i europskoj socioekonomskoj skupini u dobnoj skupini od 20 do 64 godine, EU-27, 2019.
(% ukupno zaposlenih)
Izvor: Eurostat (lfsa_egais) i (lfsa_esega)

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Statistika zaposlenosti, grafikon 1. (na engleskom)

Izvori podataka

Izvor: Anketa Europske unije o radnoj snazi (EU-LFS) najveća je europska anketa na uzorku privatnih kućanstava kojom se osiguravaju tromjesečni i godišnji statistički podaci o sudjelovanju ljudi u dobi od 15 i više godina na tržištu rada te o osobama izvan radne snage. Njome su obuhvaćeni rezidenti privatnih kućanstava. Rezultati ne uključuju podatke o vojnim obveznicima koje služe vojni rok ili civilnu službu. EU-LFS temelji se na istim ciljnim stanovništvima i koristi iste definicije u svim zemljama, što znači da su rezultati usporedivi među zemljama. EU-LFS važan je izvor informacija o situaciji i kretanjima na EU-ovom te nacionalnim tržištima rada. Svako tromjesečje u zemljama sudionicama provede se 1,8 milijuna intervjua u cilju prikupljanja statističkih informacija za približno 100 varijabli. Zbog različitosti informacija i velikog uzorka, EU-LFS isto je tako važan izvor ostalim europskim statistikama, poput statistike obrazovanja i regionalne statistike.

Referentno razdoblje: Godišnji rezultati izračunavaju se kao prosjek četiriju tromjesečja u godini.

Pokrivenost: Rezultatima ankete trenutačno su pokrivene sve države članice Europske unije, Ujedinjena Kraljevina, države članice EFTA-e Island, Norveška i Švicarska te zemlje kandidatkinje Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija i Turska. Kad je riječ o Cipru, anketom su pokrivena samo područja Cipra pod kontrolom Vlade Republike Cipra.

Europski agregati: EU i EU-27 odnose se na cijeli EU s 27 država članica. Ako za pojedinu zemlju podaci nisu dostupni, za izračun određenih agregata uzimaju se u obzir podaci predmetne zemlje iz zadnjeg dostupnog razdoblja. Takvi su slučajevi naznačeni.

Definicije: Koncepti i definicije koji se koriste u anketi u skladu su sa smjernicama Međunarodne organizacije rada. Zaposlenost obuhvaća osobe u dobi od 15 i više godina (16 i više godina u Španjolskoj i Italiji, od 15 do 74 godine u Estoniji, Latviji, Mađarskoj, Finskoj, Švedskoj, Norveškoj i Danskoj te od 16 do 74 godine u Islandu) koje žive u privatnim kućanstvima i koje su u referentnom tjednu radile (barem jedan sat) za plaću, dobit ili u obiteljskom poduzeću, ili nisu bile na poslu, ali su imale zaposlenje ili vlastitu djelatnost s koje su privremeno bile odsutne, primjerice zbog bolesti, godišnjeg odmora, radnog spora ili obrazovanja te izobrazbe i obuke.

Zaposlenost se može mjeriti brojem osoba ili radnih mjesta u ekvivalentima punog radnog vremena ili brojem radnih sati. Sve procjene u ovom članku izražene su brojem osoba, a podaci o stopama zaposlenosti temelje se i na procijenjenom broju osoba. Statistički podaci o zaposlenosti često se iskazuju kao stope zaposlenosti kako bi se umanjio utjecaj promjene broja stanovnika u zemljama tijekom vremena i olakšala usporedba zemalja različite veličine. Ove se stope obično objavljuju za radno sposobno stanovništvo, u pravilu za osobe u dobi od 15 do 64 godine, odnosno od 16 do 64 godine u Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Islandu. Dobna skupina od 15 do 64 godine ujedno je i standard u drugim međunarodnim statističkim organizacijama (iako neki oblikovatelji politika pridaju sve veću važnost dobnoj skupini od 20 do 64 godine zbog povećanja udjela stanovništva EU-a u tercijarnom obrazovanju).

Koncept zaposlenosti LFS-a razlikuje se od nacionalnih izvješća o domaćoj zaposlenosti, jer u potonjima nije postavljeno ograničenje na dob ni vrstu kućanstva te uključuju i nerezidentno stanovništvo koje doprinosi BDP-u te vojne obveznike koji služe vojni rok ili civilnu službu.

Pet različitih članaka o detaljnim tehničkim i metodološkim informacijama dostupno je putem poveznice na internetsku stranicu pregleda Ankete EU-a o radnoj snazi.

Treba napomenuti da Eurostat navodi dva skupa pokazatelja povezanih s godišnjom stopom zaposlenosti koji služe različitim svrhama i koji se u nekim slučajevima međusobno razlikuju:

1.) Osnovni pokazatelji, koji se usklađuju sezonski. Uključuju glavne pokazatelje na temelju strategije Europa 2020. te se u skladu s tim koriste za praćenje ciljeva Europe 2020. (na razini EU-a i nacionalnoj razini). Dijele se tek na nekoliko podskupina i obično se odnose na dobnu skupinu od 20 do 64 godine. Valja uzeti u obzir da se za Francusku objavljuju dvije serije: jedna uključuje prekomorske departmane počevši od 2003., a druga kontinentalnu Francusku bez prekomorskih departmana počevši od 1992. Potonja se ocjenjuje u okviru strategije Europa 2020. i uključena je u relevantne agregate EU-a i europodručja.

2.) Detaljni podaci, koji se ne usklađuju sezonski. Dijele se na velik broj podskupina te se mogu koristiti za detaljnije analize. Za Francusku se objavljuje samo jedna serija. Serija obuhvaća podatke za kontinentalnu Francusku do četvrtog tromjesečja 2013. i od 2014. nadalje te francuske prekomorske departmane.

U ovom članku prikazani su podaci na godišnjoj razini za većinu pokazatelja iz skupine „glavnih pokazatelja”.

Glavni pojmovi: Neka od glavnih obilježja zaposlenosti utvrđenih EU LFS-om uključuju sljedeće:

zaposlenici su osobe koje rade za poslodavca u javnom ili privatnom sektoru i za svoj rad primaju naknadu u obliku nadnica, plaća, naknadu prema učinku ili plaćanje u naravi, uključujući i profesionalne pripadnike oružanih snaga;
samozaposlene osobe koje rade u vlastitom poduzeću, vode vlastito gospodarstvo ili obavljaju profesionalnu djelatnost. Smatra se da je samozaposlena osoba radila u referentnom tjednu ako ispunjava jedan od sljedećih kriterija: radi u svrhu ostvarivanja dobiti, vodi poslovanje poduzeća ili trenutačno osniva poduzeće;
razlika između rada u punom i nepunom radnom vremenu uglavnom se temelji na spontanom odgovoru ispitanika. Glavne su iznimke Nizozemska i Island, gdje se primjenjuje prag od 35 sati, Švedska u kojoj se prag primjenjuje na samozaposlene osobe i Norveška, u kojoj je osobama koje rade od 32 do 36 sati tjedno postavljeno pitanje jesu li zaposlene u punom ili nepunom radnom vremenu;
pokazatelji za zaposlene osobe s dodatnim zaposlenjem odnose se samo na osobe koje istodobno imaju više od jednog zaposlenja, osobe koje su tijekom referentnog tjedna promijenile zaposlenje ne smatraju se osobama s dvama zaposlenjima;
smatra se da zaposlenik radi na određeno vrijeme ako su poslodavac i zaposlenik suglasni da zaposlenje završava objektivnim okolnostima, kao što je određeni datum, završetak posla ili povratak zaposlenika koji je bio privremeno zamijenjen. Tipični su slučajevi sljedeći: sezonski zaposlene osobe, osobe zaposlene preko agencije ili burze rada koje obavljaju određeni posao za treću stranu (osim ako postoji pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme), osobe s posebnim ugovorima za osposobljavanje.

Razina obrazovanja odnosi se na razinu stečenog obrazovanja, tj. na najvišu razinu obrazovanja koja je uspješno završena. Niska razina obrazovanja odnosi se na ISCED razine od 0 do 2 (manje od primarnog, osnovnoškolskog i nižeg sekundarnog obrazovanja), srednja razina odnosi se na ISCED razine 3 i 4 (više sekundarno obrazovanje i postsekundarno obrazovanje koje nije tercijarno), a visoka razina obrazovanja odnosi se na ISCED razine od 5 do 8 (tercijarno obrazovanje).

Europska socioekonomska skupina (ESeG) izvedena je klasifikacija koja omogućuje grupiranje pojedinaca sa sličnim gospodarskim, socijalnim i kulturnim značajkama diljem Europske unije, a zasniva se isključivo na temeljnim socijalnim varijablama kako bi se osigurala jednostavna uporaba u svim socijalnim istraživanjima koja daju usporedive rezultate. Glavne upotrijebljene socijalne varijable obuhvaćaju „radni status MOR-a”, „radni status”, „radno zanimanje” (prema ISCO-08) i „samoproglašeni radni status”. Za detaljnu klasifikaciju i objašnjenja pogledati stranicu ESeG-a na klasifikacijskom poslužitelju Eurostata RAMON (na engleskom).

Kontekst

Statistički podaci o zaposlenosti mogu se upotrebljavati za nekoliko različitih analiza, uključujući makroekonomska istraživanja (rad kao čimbenik proizvodnje) te istraživanja produktivnosti ili konkurentnosti. Mogu se upotrebljavati i za proučavanje niza socijalnih i bihevioralnih aspekata povezanih s radnim statusom pojedinca, kao što je socijalna integracija manjina ili radni odnos kao izvor prihoda kućanstva.

Zaposlenost je i strukturni i kratkoročni pokazatelj. Njome se kao strukturnim pokazateljem može pojasniti struktura tržišta rada i ekonomskih sustava koja se mjeri ravnotežom između ponude i potražnje na tržištu rada ili kvalitetom zaposlenja. Ako se upotrebljava kao kratkoročni pokazatelj, zaposlenost slijedi poslovni ciklus, međutim, u tom je smislu ograničena jer se zaposlenost često naziva zaostajućim pokazateljem.

Statistika zaposlenosti u središtu je mnogih politika EU-a. U studenome 1997. na sastanku na vrhu o zapošljavanju održanom u Luksemburgu predstavljena je Europska strategija zapošljavanja (ESZ), koja je 2005. revidirana radi bolje usklađenosti strategije zapošljavanja EU-a s nizom revidiranih lisabonskih ciljeva, dok su u srpnju 2008. ažurirane smjernice politike zapošljavanja za razdoblje od 2008. do 2010. U ožujku 2010. Europska komisija pokrenula je strategiju Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast, koju je Europsko vijeće službeno donijelo u lipnju 2010. Europsko vijeće utvrdilo je pet glavnih ciljeva, od kojih je prvi povećanje stope zaposlenosti žena i muškaraca u dobi od 20 do 64 godine na 75 % do 2020. Države članice EU-a mogu utvrditi vlastite nacionalne ciljeve uzimajući u obzir te glavne ciljeve i pripremiti nacionalne programe reformi kojima su obuhvaćene mjere koje namjeravaju poduzeti radi provedbe strategije. U skladu sa strategijom Europa 2020., Europskom strategijom zapošljavanja potiču se mjere kojima se olakšava postizanje triju glavnih ciljeva do 2020., a to su:

– 75 % zaposlenih osoba u dobi od 20 do 64 godine
– prijevremeno napuštanje školovanja niže od 10 % te najmanje 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine sa završenim tercijarnim obrazovanjem
– barem 20 milijuna manje osoba izloženih siromaštvu ili u opasnosti od izlaganja siromaštvu i socijalnoj isključenosti.

Zbog sporog oporavka od financijske i gospodarske krize i sve više dokaza o rastućoj nezaposlenosti Europska komisija donijela je 18. travnja 2012. nekoliko prijedloga mjera za poticanje zapošljavanja posebnim paketom mjera za zapošljavanje. Ti su prijedlozi, među ostalim, usmjereni na potražnju i njezin utjecaj na otvaranje radnih mjesta te su u njima utvrđeni načini na koje države članice EU-a mogu poticati zapošljavanje smanjivanjem poreznog opterećenja rada ili podupiranjem osnivanja novih poduzeća. Cilj je prijedloga utvrditi i gospodarska područja, poput zelenoga gospodarstva, zdravstvenih usluga te informacijske i komunikacijske tehnologije, s velikim potencijalom za stvaranje radnih mjesta.

U prosincu 2012., suočena s visokom i još uvijek rastućom nezaposlenošću mladih u nekoliko država članica EU-a, Europska komisija predložila je Paket za zapošljavanje mladih (COM(2012) 727 final) (na engleskom). Taj paket dopunjuje mjere za mlade utvrđene u širem paketu za zapošljavanje i sastoji se od niza prijedloga, uključujući sljedeće:

sve mlade osobe u dobi do 25 godina trebaju dobiti kvalitetnu ponudu za zaposlenje, daljnje obrazovanje, naukovanje ili praktičnu izobrazbu u razdoblju od četiri mjeseca od završetka formalnog obrazovanja ili prestanka radnog odnosa (jamstvo za mlade)
savjetovanje europskih socijalnih partnera o okviru kvalitete za praktičnu izobrazbu kojim bi se mladima omogućilo stjecanje visokokvalitetnog radnog iskustva u sigurnim uvjetima
Europski savez za naukovanje u svrhu poboljšanja kvalitete i ponude dostupnih naukovanja te utvrđivanje načina za smanjenje prepreka mobilnosti mladih.

Tijekom 2013. nastavilo se raditi na smanjivanju nezaposlenosti mladih jer je Europska komisija predstavila Inicijativu za zapošljavanje mladih – Youth employment initiative (COM(2013) 144 final) (na engleskom), namijenjenu jačanju i ubrzavanju mjera koje su navedene u Paketu za zapošljavanje mladih. Njome se posebno nastoji pružiti potpora mladima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti osposobljavaju u regijama sa stopom nezaposlenosti mladih višom od 25 %. Nakon toga slijedila je još jedna Komunikacija pod nazivom „Zajednički rad za mlade u Europi: poziv na rješavanje problema nezaposlenosti mladih” – „Working together for Europe's young people – A call to action on youth unemployment” (COM(2013) 447 final) (na engleskom), koja je bila namijenjena ubrzavanju provedbe jamstva za mlade te pružanju pomoći državama članicama EU-a i poduzećima u svrhu zapošljavanja većeg broja mladih ljudi.

Jedan od glavnih prioriteta Kolegija povjerenika koji su preuzeli dužnost 2014. jest poticanje zapošljavanja, rasta i ulaganja u cilju smanjenja broja propisa, pametnijeg iskorištavanja postojećih financijskih resursa i javnih sredstava. U veljači 2015. Europska komisija objavila je niz izvješća o državama članicama u kojima je analizirala gospodarske politike država članica EU-a i navela informacije o pitanjima kojima bi države članice EU-a trebale dati prednost radi poticanja rasta i otvaranja radnih mjesta u sljedećoj godini. Europska komisija predložila je u istom mjesecu da se u 2015. na raspolaganje stavi milijarda eura iz Inicijative za zapošljavanje mladih kako bi se i do 30 puta povećalo pretfinanciranje koje bi države članice EU-a mogle dobiti za poticanje rasta stopa zapošljavanja mladih, u cilju zapošljavanja do 650 000 mladih.

Europska komisija u lipnju 2016. donijela je Novi program vještina za Europu (COM(2016) 381/2) pod naslovom „Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti”. Njime se radnicima želi osigurati razvoj potrebnih vještina za sadašnjost i budućnost radi poticanja zapošljivosti, konkurentnosti i rasta u cijelom EU-u.

Europski parlament, Vijeće i Komisija nedavno su, 17. studenoga 2017., zajednički potpisali europski stup socijalnih prava. Politike zapošljavanja i socijalne politike glavna su područja interesa europskog stupa socijalnih prava, kojim se građanima daju nova i učinkovitija prava. Njime su obuhvaćene tri glavne kategorije: 1. jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, 2. pravedni radni uvjeti i 3. socijalna zaštita i uključenost. Točnije, današnjim fleksibilnijim radnim uvjetima pružaju se nove mogućnosti zapošljavanja, osobito za mlade, ali mogu dovesti do novih nesigurnosti i nejednakosti. Stvaranje pravednije Europe i jačanje njezine socijalne dimenzije ključan je prioritet Komisije. Europskom stupu socijalnih prava priložen je „pregled socijalnih pokazatelja” kojim će se pratiti provedba stupa praćenjem trendova i uspješnosti u državama članicama EU-a u 12 područja te će se uzeti u obzir u europskom semestru za koordinaciju ekonomskih politika. Pregled socijalnih pokazatelja poslužit će i za procjenu napretka prema „socijalnom rejtingu AAA” za EU u cjelini.