Archive:Statistika državnih financija

Podaci preuzeti 22. travnja 2020.

Planirano ažuriranje članka: u srpnju 2021.

Engleska inačica članka sadržava novije podatke.

This Statistics Explained article has been archived on 7 December 2020.

Highlights

Udio državnog deficita u BDP-u u EU-27 povećao se s –0,4 % u 2018. na –0,6 % u 2019., a u 2018. je zabilježen najmanji deficit u raspoloživim vremenskim nizovima.

Udio državnog duga u BDP-u u EU-27 smanjio se sa 79,6 % na kraju 2018. na 77,8 % na kraju 2019.

Udio državnog duga u BDP-u na kraju 2019. kretao se od 8,4 % u Estoniji do 176,6 % u Grčkoj.

Dug opće države, 2018. i 2019.
(konsolidirani bruto dug opće države, % BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10dd_edpt1)

U ovom se članku razmatra kretanje ključnih statističkih podataka o državnim financijama u Europskoj uniji (EU) i europodručju (EA-19). Konkretno, razmatraju se deficiti (opće države), bruto dug opće države, ukupni prihodi i ukupni rashodi te porezi i socijalni doprinosi, koji su glavni izvori državnih prihoda.

Full article

Uvod

Statistički podaci o državnim financijama sadržavaju ključne pokazatelje za utvrđivanje zdravlja gospodarstva država članica EU-a. Na temelju uvjeta Pakta o stabilnosti i rastu (SGP) EU-a, države članice obvezale su se zadržati svoj deficit i dug ispod određenih granica: državni deficit države članice ne smije premašiti 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP), a njezin dug ne smije premašiti 60 % BDP-a. Ako određena država članica ne poštuje ta ograničenja, aktivira se takozvani postupak u slučaju prekomjernog deficita (EDP). On se sastoji od nekoliko koraka – uključujući mogućnost sankcija – kako bi se predmetnu državu članicu potaknulo na poduzimanje prikladnih mjera za ispravljanje situacije. Ta ograničenja deficita i duga kriteriji su i za ekonomsku i monetarnu uniju (EMU), a time i za pristupanje europodručju. Nadalje, posljednja provedena revizija integriranih ekonomskih smjernica i smjernica za zapošljavanje (na engleskom) (revidirano u okviru strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast) sadržava i smjernice za osiguranje kvalitete i održivosti javnih financija.

Državni deficit (neto zaduživanje konsolidiranog sektora opće države iskazano kao udio u BDP-u) povećao se 2019. u odnosu na 2018. i u EU-27 i u europodručju(EA-19). Zabilježeno je smanjenje udjela duga opće države u BDP-u.

Suficit/deficit opće države

Udio državnog deficita u BDP-u u EU-27 povećao se s –0.4 % u 2018. na –0.6 % u 2019., dok se u EA-19 povećao s –0.5 % na –0.6 %. U 2018. su na razini EU-27 i europodručja zabilježeni najniži deficiti u raspoloživim vremenskim nizovima.

Državni suficiti zabilježeni su 2019. u 16 država članica EU-27 — Danskoj (+3.7 %), Luksemburgu (+2.2 %), Bugarskoj (+2.1 %), Cipru i Nizozemskoj (+1.7 %), Grčkoj (+1.5 %), Njemačkoj (+1.4 %), Austriji (+0.7 %), Sloveniji, Malti i Švedskoj (+0.5 %), Hrvatskoj i Irskoj (+0.4 %), Češkoj i Litvi (+0.3 %) te Portugalu (+0.2 %).

U devet država članica EU-27, odnosno Latviji, Estoniji, Poljskoj, Finskoj, Slovačkoj, Italiji, Belgiji, Mađarskoj i Španjolskoj, u 2019. zabilježen je manji deficit od 3,0 % BDP-a. Dvije su države članice EU-27 zabilježile deficit od 3,0 % BDP-a ili veći, a to su Francuska (–3,0 %) i Rumunjska (–4,3 %) (vidjeti grafikon 1.).

Grafikon 1.: Proračunski saldo, 2018. i 2019.
(neto zaduživanje (–) ili pozajmljivanje (+) sektora opće države, % BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10dd_edpt1)

Saldo opće države (u odnosu na BDP) poboljšao se 2019. u odnosu na 2018. u 13 država članica EU-27 i Ujedinjenoj Kraljevini, a najveća poboljšanja salda (najmanje jedan postotni bod BDP-a) ostvarili su Cipar (+5,4 postotna boda BDP-a) i Danska (+2,9 postotnih bodova BDP-a). Cipar je 2019. bilježio poboljšanje uglavnom zbog usporedbe s 2018., u kojoj je na račune opće države utjecalo restrukturiranje banke Cyprus Cooperative Bank Ltd (CCB) – prodaja dijelova CCB-a koji dobro posluju i naknadna integracija preostale javne financijske strukture za poništenje.

Cipar i Portugal imali su deficit 2018. i suficit 2019., a nijedna država članica nije iz stanja uravnoteženog proračuna prešla u suficit. Bugarska, Danska, Irska, Grčka, Hrvatska, Nizozemska i Austrija imale su 2019. veći suficit nego 2018.

Nijedna država članica nije iz državnog suficita prešla u deficit. Belgija, Španjolska, Francuska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Finska su u 2019. zabilježile veći deficit nego u 2018. Nijedna država članica u 2019. nije zabilježila isti deficit kao u 2018., dok su Estonija, Italija, Latvija i Mađarska u 2019. zabilježile niži deficit nego u 2018.

Tablica 1.: Proračunski saldo i dug opće države, 2016. – 2019.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10dd_edpt1)

Državni dug

Udio državnog duga u BDP-u u EU-27 smanjio se sa 79,6 % na kraju 2018. na 77,8 % na kraju 2019., dok se u EA-19 smanjio s 85,8 % na 84,1 % (vidjeti grafikon 2.).

Na kraju 2019. ukupno 11 država članica EU-27 prijavilo je veći udio duga od 60 % BDP-a: najveći je zabilježila Grčka (176,6 %), nakon koje slijede Italija (134,8 %), Portugal (117,7 %), Belgija (98,6 %), Francuska (98,1 %) te Cipar i Španjolska (po 95,5 %).

Najmanje udjele državnog duga u BDP-u zabilježili su Estonija (8,4 %), Bugarska (20,4 %), Luksemburg (22,1 %), Češka (30,8 %), Danska (33.2 %), Švedska (35,1 %) i Rumunjska (35,2 %).

Grafikon 2.: Dug opće države, 2018. i 2019.
(konsolidirani bruto dug opće države, % BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10dd_edpt1)

Na kraju 2019. u četiri države članice EU-27 udio državnog duga u BDP-u bio je veći nego na kraju 2018., dok se u 21 državi članici taj udio smanjio, a među njima posebno valja istaknuti Cipar (–5,1 postotni bod BDP-a), Irsku (–4,8 postotnih bodova BDP-a), Grčku (–4,6 postotnih bodova BDP-a), Sloveniju i Portugal (–4,3 postotna boda BDP-a) i Mađarsku (–3,9 postotnih bodova BDP-a).

Udio duga u BDP-u u Italiji i Francuskoj nije se mijenjao u razdoblju od 2018. do 2019.

Povećanja udjela duga u BDP-u od kraja 2018. do kraja 2019. zabilježena su u Litvi (2,4 postotna boda), Luksemburgu (1,1 postotni bod), Rumunjskoj (0,5 postotnih bodova) i Estoniji (0,1 postotni bod).

Državni prihodi i rashodi

Važnost sektora opće države u gospodarstvu može se mjeriti vrijednostima ukupnih prihoda i rashoda opće države iskazanima u obliku postotka BDP-a. U EU-27 ukupni prihodi opće države 2019. iznosili su 46,2 % BDP-a (isto kao 2018.), dok su rashodi iznosili 46,7 % BDP-a (smanjenje u odnosu na 46,6 % u 2018.). U EA-19 ukupni rashodi opće države 2019. iznosili su 47,1 % BDP-a (povećanje u odnosu na 47,0 % u 2018.), dok su ukupni prihodi iznosili 46,5 % BDP-a (isto kao 2018.) — vidjeti grafikon 3.

Grafikon 3.: Kretanje ukupnih rashoda i ukupnih prihoda, 2009. – 2019.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)

Udio ukupnih rashoda u BDP-u 2009. je dosegnuo 50,6 % BDP-a u EU-27 i 50,9 % BDP-a u EA-19. U razdoblju od 2010. do 2011. taj se udio u oba područja smanjio, u 2012. se povećao i potom smanjivao sve do 2018., da bi se opet blago povećao u 2019.

U apsolutnim vrijednostima, tijekom razdoblja od 2011. do 2018. i u EU-27 i u EA-19 ukupni rashodi opće države rasli su sporije nego ukupni prihodi opće države, što je dovelo do smanjenja deficita. Međutim, u 2019. rashodi su i u EU-27 i u EA-19 rasli brže od prihoda, što je dovelo do povećanja deficita.

Grafikon 4.: Kretanje ukupnih rashoda i ukupnih prihoda, 2009. – 2019.
(milijarde EUR)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)

U razdoblju od 2009. do 2019. u EU-27 rashodi opće države ukupno su se povećali za 1148 milijardi EUR, a prihodi opće države povećali su se za 1709 milijardi EUR. Međutim, u razdoblju od 2018. do 2019. državni rashodi povećali su se za 217 milijardi EUR, a državni prihodi za 195 milijardi EUR. U razdoblju od 2009. do 2019. u EA-19 rashodi opće države povećali su se za 889 milijardi EUR, a prihodi za 1 389 milijardi EUR. U razdoblju od 2018. do 2019. državni rashodi povećali su se za 179 milijardi EUR, a državni prihodi za 155 milijardi EUR (vidjeti grafikon 4.).

Razina rashoda i prihoda opće države znatno se razlikuje među državama članicama EU-27 (vidjeti grafikon 5.). Države članice u kojima su 2019. zabilježene najviše razine kombiniranih državnih rashoda i prihoda izraženih kao udio u BDP-u (veće od 100 %) bile su Francuska, Finska, Belgija, Danska i Švedska, a i Norveška je zabilježila udio veći od 100 %. Sedam država članica EU-27 (Irska, Rumunjska, Litva, Bugarska, Malta, Latvija i Estonija) i Ujedinjena Kraljevina zabilježilo je 2019. relativno nizak kombinirani udio (manji od 80 %BDP-a).

Grafikon 5.: Državni prihodi i rashodi, 2019.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)

U cijelom EU-27 glavne su sastavnice ukupnih prihoda opće države porezi i neto socijalni doprinosi (vidjeti grafikon 6.). Porezi su 2019. činili 58,1 % ukupnih prihoda u EU-27 i 56,8 % u EA-19, a neto socijalni doprinosi iznosili su 30,8 % ukupnih prihoda u EU-27 i 32,4 % u EA-19. Udio tržišne proizvodnje, proizvodnje za vlastitu krajnju upotrebu i plaćanja za netržišnu proizvodnju („prodaja/naknade” i investicije u kapital za vlastiti račun) iznosio je 7,0 % ukupnih prihoda u EU-27, dok je u EA-19 iznosio 7,1 %. Prihod od imovine (uglavnom kamate, dividende i najamnine) iznosio je 1,7 % ukupnih prihoda i u EU-27 i u EA-19.

Grafikon 6.: Sastav ukupnih prihoda, 2019.
(% ukupnih prihoda)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)

Ako se svaka država članica EU-27 gleda pojedinačno, vidljive su znatne razlike u relativnoj važnosti različitih kategorija prihoda. Na primjer, porezi su 2019. činili manje od 50 % državnih prihoda u Slovačkoj, Rumunjskoj, Češkoj i Sloveniji, ali 87,8 % ukupnih prihoda opće države u Danskoj i 80,5 % u Švedskoj.

Najveći udio neto socijalnih doprinosa u ukupnim prihodima 2019. zabilježen je u Češkoj (37,6 %), a slijede je Njemačka (37,2 %), Slovačka (36,7 %) i Slovenija (36,4 %), dok su najmanji udjeli u ukupnim prihodima zabilježeni u Danskoj (1,5 %) i Švedskoj (6,9 % BDP-a) te u Islandu (8,1 % BDP-a).

Najveći udio prihoda od imovine zabilježen je u Norveškoj (22,2 %) (vidjeti grafikon 7.).

Grafikon 7.: Glavne sastavnice državnih prihoda, 2019.
(% ukupnih prihoda)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)

Najveći udio državnih rashoda 2019. u EU-27 bio je povezan s preraspodjelom prihoda u obliku socijalnih transfera u gotovini ili u naravi (vidjeti grafikone 8. i 9.).

Grafikon 8.: Sastav ukupnih rashoda, 2019.
(% ukupnih rashoda)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)

Socijalni transferi (socijalne naknade i socijalni transferi u naravi – kupljena tržišna proizvodnja) činili su 46,1 % ukupnih rashoda u EU-27 odnosno 47,8 % u EA-19. Naknade zaposlenima činile su 21,7 % državnih rashoda u EU-27 odnosno 21,0 % u EA-19. Intermedijarna potrošnja činila je 11,9 % ukupnih rashoda u EU-27 odnosno 11,3 % u EA-19. Isplaćeni dohodak od imovine, koji se najvećim dijelom sastoji od isplate kamata, činio je 3,3 % državnih rashoda u EU-27 odnosno 3,5 % u EA-19. Bruto investicije u fiksni kapital činile su 6,4 % ukupnih rashoda u EU-27 odnosno 5,9 % u EA-19.

Grafikon 9.: Glavne sastavnice državnih rashoda, 2019.
(% ukupnih rashoda)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)

Glavne su vrste državnih prihoda porezi na proizvodnju i uvoz, tekući porezi na dohodak i bogatstvo itd. i neto socijalni doprinosi. U EU-27 porezi na proizvodnju i uvoz 2019. iznosili su 13,5 % BDP-a, tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd. iznosili su 13,0 % BDP-a, a neto socijalni doprinosi iznosili su 14,2 % BDP-a. U EU-27 udio prihoda od poreza na proizvodnju i uvoz u BDP-u povećavao se u razdoblju od 2009. do 2014. te se njegov udio u BDP-u povećao za 0,9 postotnih bodova (vidjeti grafikon 10.). U razdoblju od 2014. do 2019. udio poreza na proizvodnju i uvoz u BDP-u bio je stabilan. Tekući porezi na dohodak i bogatstvo itd., dosegnuli su 2010. najniži udio u BDP-u, 11,7 %, nakon čega je on porastao i 2019. iznosio je 13,0 % BDP-a. Udio neto socijalnih doprinosa u BDP-u ostao je relativno stabilan – u rasponu od 14,1 % do 14,4 % BDP-a u razdoblju od 2009. i 2019.

Grafikon 10.: Glavne kategorije poreza i socijalnih doprinosa, EU-27, 2009. – 2019.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)

U 2019. postojale su znatne razlike među državama članicama EU-27 u strukturi poreznih prihoda (vidjeti grafikon 11.). Kao što se može očekivati, države članice koje su prijavile relativno visoke razine rashoda uglavnom su bile one koje su isto tako za opću državu prikupile više poreza (iskazano kao udio u BDP-u). Na primjer, 2019. najveći je udio prihoda u BDP-u iz glavnih kategorija poreza i socijalnih doprinosa od 47,3 % zabilježen u Danskoj, a iza nje je bila Francuska s 46,7 %. Udio BDP-a iz takvih prihoda bio je manji od 30 % u dvije države članice (Irska i Rumunjska).

Grafikon 11.: Glavne kategorije poreza i socijalnih doprinosa, 2019.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Statistike državnih financija: tablice i vrijednosti

Izvori podataka

Na temelju postupka u slučaju prekomjernog deficita države članice EU-a dužne su Europskoj komisiji svake godine do 1. travnja i 1. listopada dostaviti statističke podatke o svojem državnom deficitu i dugu . Osim toga, Eurostat prikuplja detaljnije statističke podatke o državnim financijama u okviru programa prijenosa podataka(na engleskom), u okviru kojega se dostavljaju podaci iz nacionalnih računa. Glavni agregati prikupljeni za opću državu dostavljaju se Eurostatu dvaput godišnje, dok bi se statistički podaci o funkcijama države (COFOG) trebali poslati u roku od godinu dana od kraja referentnog razdoblja, a statistički podaci o detaljnim primitcima od poreza i socijalnih doprinosa u roku od devet mjeseci od kraja referentnog razdoblja. Podaci o tromjesečnim nefinancijskim i financijskim računima te tromjesečni podaci o bruto dugu opće države dostavljaju se četiri puta godišnje.

Podaci prikazani u ovom članku odgovaraju određenim glavnim pokazateljima sektora opće države, koji su prikupljeni na temelju nacionalnih računa (ESA 2010).

Razlika između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda, uključujući kapitalne rashode (posebno bruto investicije u fiksni kapital), jednaka je neto pozajmljivanju / neto zaduživanju opće države, što je ujedno jedna izravnavajuća stavka državnih nefinancijskih računa.

Razgraničenje opće države

Sektor opće države sastoji se od institucijskih jedinica koje su netržišni proizvođači čija je proizvodnja namijenjena pojedinačnoj i zajedničkoj potrošnji i koje se financiraju obveznim plaćanjima koje su izvršile jedinice koje pripadaju drugim sektorima, kao i od institucijskih jedinica koje se uglavnom bave preraspodjelom nacionalnog dohotka i bogatstva (ESA 2010 §2.111). Sektor opće države dijeli se na sljedeća četiri podsektora: središnja država, savezna država (ako je primjenjivo), lokalna država i fondovi socijalne sigurnosti (ako je primjenjivo).

Definicija glavnih pokazatelja

Proračunska bilanca definira se kao neto zaduživanje / neto pozajmljivanje opće države prijavljeno radi postupka u slučaju prekomjernog deficita i iskazuje se u odnosu na BDP. Na temelju Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita, državni je dug jednak nominalnoj vrijednosti konsolidiranog bruto duga sektora opće države u valuti i depozitima, dužničkim vrijednosnim papirima i nepodmirenim zajmova preostalima na kraju godine.

Glavni prihodi opće države sastoje se od poreza, socijalnih doprinosa, prihoda od prodaje i imovine. ESA 2010 definira ih pozivajući se na popis kategorija: tržišna proizvodnja, proizvodnja za vlastitu krajnju upotrebu, plaćanja za netržišnu proizvodnju, porezi na proizvodnju i uvoz, ostale subvencije za proizvodnju, prihod od imovine, tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd., neto socijalni doprinosi, ostali tekući transferi i kapitalni transferi.

Glavne stavke rashoda sastoje se od naknada za (državne) zaposlenike, socijalnih naknada (socijalne naknade i socijalni transferi u naravi za tržišnu proizvodnju koju kupuje država), kamata na javni dug, subvencija i bruto investicija u fiksni kapital. ESA 2010 ukupne rashode opće države definira pozivajući se na popis kategorija: intermedijarna potrošnja, bruto investicije u kapital, naknade za zaposlenike, ostali porezi na proizvodnju, subvencije, prihod od imovine, tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd., socijalne naknade uz iznimku socijalnih transfera u naravi, socijalni transferi u naravi – kupljena tržišna proizvodnja, ostali tekući transferi, prilagodbe za promjenu u mirovinskim pravima, kapitalni transferi i transakcije koje se odnose na neproizvedena sredstva.

Za određene transakcije u nacionalnim računima mora se konsolidirati podatke opće države dostavljene za glavne agregate opće države u okviru ESA 2010, što znači da se specifične transakcije među institucijskim jedinicama u sektoru opće države – prihod od imovine, ostali tekući transferi i kapitalni transferi – uklanjaju ili poništavaju. U slučaju tih transakcija treba konsolidirati podsektorske podatke unutar svakog podsektora, ali ne i između njih. Time bi podaci na sektorskoj razini trebali biti ekvivalentni zbroju podsektorskih podataka, uz iznimku stavki koje obuhvaćaju prihod od imovine, ostale tekuće transfere i kapitalne transfere, koje se konsolidiraju. Za potonje stavke, i u skladu s tim za ukupne prihode i rashode, podsektorski zbroj trebao bi premašiti sektorsku vrijednost.

Porezi i socijalni doprinosi odgovaraju prihodima koje (u gotovini ili u naravi) ubiru središnja država, savezna država, lokalna država i fondovi socijalne sigurnosti. Ti su nameti (o kojima se općenito govori kao o porezima) organizirani u tri glavna područja obuhvaćena u sljedećoj podjeli:

porezi na prihod, bogatstvo itd., koji obuhvaćaju sva obvezna plaćanja koja opća država periodično ubire na prihode i bogatstvo poduzeća i kućanstava,
porezi na proizvodnju i uvoz, koji obuhvaćaju sva obvezna plaćanja koja opća država ubire na temelju proizvodnje i uvoza robe i usluga, zapošljavanja radne snage te vlasništva nad zemljištem, objektima i drugom imovinom koji se upotrebljavaju u proizvodnji ili korištenja njima,
neto socijalni doprinosi, koji obuhvaćaju sve stvarne socijalne doprinose poslodavaca i kućanstava, imputirane socijalne doprinose koji predstavljaju protustranu socijalnim naknadama koje poslodavci plaćaju izravno, kao i dodatne dvije imputirane stavke (dodatci za socijalne doprinose kućanstava i naknade za usluge programa socijalnog osiguranja).

Kontekst

Financijska i ekonomska kriza iz 2007./2008. dovela je mnoge europske vlade pred ozbiljne izazove. Glavni su problemi povezani sa sposobnošću nacionalnih uprava da otplaćuju svoje dugove i poduzimaju nužne radnje kako bi osigurale da se njihova javna potrošnja dovede pod kontrolu, a da istovremeno pokušaju poticati gospodarski rast.

Svrha je disciplinskih mjera iz Pakta o stabilnosti i rastu održavanje opće sinkroniziranosti ekonomskih kretanja u EU-u, a posebno u državama članicama europodručja. Uz to, svrha je Pakta sprečavanje država članica u poduzimanju političkih mjera koje bi neprimjereno koristile njihovim gospodarstvima na štetu ostalih. Dva su ključna načela u Paktu: deficit (planirani ili stvarni) ne smije prekoračiti 3 % BDP-a, a udio duga u BDP-u ne smije biti veći od 60 % (ili se treba spuštati prema toj vrijednosti). Pakt o stabilnosti i rastu suštinski je ojačan 2011., kao i gospodarsko upravljanje u EU-u općenito.

Države članice EU-a svake godine dostavljaju Europskoj komisiji detaljne informacije o svojim ekonomskim politikama i stanju svojih javnih financija. Države članice europodručja te informacije dostavljaju u okviru svojih programa za stabilnost, a ostale države članice u okviru programa konvergencije. Europska komisija procjenjuje jesu li politike u skladu s dogovorenim gospodarskim, socijalnim i okolišnim ciljevima te može izdati upozorenje ako smatra da deficit postaje abnormalno visok. Na temelju toga Vijeće može utvrditi da postoji prekomjeran deficit, nakon čega je potrebno odrediti rok za njegovo ispravljanje.