Archive:Statistički podaci o stanovništvu na regionalnoj razini

Podaci dobiveni u ožujku 2016. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka.

This Statistics Explained article has been archived - for recent articles on Population statistics at regional level see Here.

Karte je moguće pregledavati interaktivno s pomoću Eurostat’s Statistical Atlas (vidjeti korisnički priručnik) (na engleskom).

Karta 1.: Očekivani životni vijek u trenutku rođenja, prema regijama razine NUTS 2, 2014. (¹)
(godine)
Izvor: Eurostat (demo_r_mlifexp) i (demo_mlexpec)

Grafikon 1.: Razlika očekivanog životnog vijeka u trenutku rođenja među spolovima, prema regijama NUTS 2, 2014. (¹)
(razlika u godinama između očekivanog životnog vijeka muškaraca i žena)
Izvor: Eurostat (demo_r_mlifexp) i (demo_mlexpec)

Grafikon 2.: Raspodjela ukupnog stanovništva prema širim dobnim skupinama, odabrane regije razine NUTS 3, 1. siječnja 2015. (¹)
(%)
Izvor: Eurostat (demo_r_pjangrp3) i (demo_pjangroup)

Karta 2.: Udio radno sposobnog stanovništva (20 – 64 godine starosti) u ukupnom stanovništvu, prema regijama NUTS 3, 1. siječnja 2015. (¹)
(%)
Izvor: Eurostat (demo_r_pjangrp3) i (demo_pjangroup)

Karta 3.: Gruba stopa promjene ukupnog broja stanovnika, prema regijama NUTS 3, 2014. (¹)
(na 1 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Karta 4.: Gruba stopa netomigracija (uključujući statističku prilagodbu), prema regijama NUTS 3, 2014. (¹)
(na 1 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Grafikon 3.: Gruba stopa nataliteta, prema regijama NUTS 2, 2014. (¹)
(broj živorođene djece na 1 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Grafikon 4.: Ukupna stopa plodnosti, prema regijama NUTS 2, 2014. (¹)
(prosječni broj živorođene djece po ženi)
Izvor: Eurostat (demo_r_frate2)

Karta 5.: Ukupna stopa plodnosti, prema regijama NUTS 3, 2014. (¹)
(prosječni broj živorođene djece po ženi)
Izvor: Eurostat (demo_r_frate3) i (demo_find)

Grafikon 5.: Gruba stopa smrtnosti, prema regijama NUTS 2, 2014. (¹)
(broj umrlih na 1 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Ovaj je članak dio niza statističkih članaka utemeljenih na publikaciji Regionalni godišnjak Eurostata. U njemu su opisani regionalni demografski obrasci diljem Europske unije (EU).

Statistički podaci o regionalnoj demografiji jedno su od rijetkih područja u kojima se prikupljaju detaljni podaci razine NUTS 3 i objavljuju za svaku državu članicu EU-a. U vrijeme pisanja ovog članka bili su dostupni najnoviji podaci za ključna demografska događanja (broj živorođene djece i umrlih), kao i za niz demografskih pokazatelja za razdoblje do kraja 2014., dok su podaci o broju i strukturi stanovništva dostupni za 1. siječnja 2015.

Analiza ukupnog stanovništva prema stupnju urbanizacije dostupna je u uvodnom poglavlju Regionalnoga godišnjaka Eurostata. Regionalna analiza projekcija promjene broja stanovnika do 2050. prikazana je u posebnom članku.

Glavni statistički nalazi

Očekivani životni vijek

U posljednjih se 50 godina očekivani životni vijek u trenutku rođenja u EU-u u prosjeku povećao za oko 10 godina, što je velikim dijelom rezultat boljih društveno-gospodarskih i okolišnih uvjeta te bolje medicinske skrbi i njege. Na Karti 1. prikazan je očekivani životni vijek u trenutku rođenja za regije razine NUTS 2 u 2014.

Europljanin rođen u 2014. mogao bi u prosjeku živjeti 80,9 godina

Na Karti 1. prikazano je da je u 2014. očekivani životni vijek u trenutku rođenja u skupini država EU-28 u prosjeku iznosio 80,9 godina. U 45 regija razine NUTS 2 očekivani životni vijek u trenutku rođenja iznosio je 83,0 godine ili više. Te se regije nalaze u samo sedam država članica EU-a i u Švicarskoj: u ovu brojku uključeno je 16 talijanskih regija, 11 španjolskih regija, osam francuskih regija, dvije britanske regije, po jedna regija u Austriji, Grčkoj i Finskoj te pet švicarskih regija. Najdulji očekivani životni vijek u 2014. (među regijama razine NUTS 2) zabilježen je u regiji španjolskoga glavnoga grada Comunidad de Madrid i iznosio je 84,9 godina.

S druge strane, u 58 regija razine NUTS 2 prosječni očekivani životni vijek bio je kraći od 78,0 godina (što je prikazano najsvjetlijom nijansom narančaste boje na karti 1.). Ovu skupinu uglavnom čine regije u istočnijim državama članicama EU-a — Bugarskoj, Češkoj, Hrvatskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj te Turskoj. Tri baltičke države članice (svaka predstavlja jedinstvenu regiju na ovoj razini analize) te dvije portugalske autonomne pokrajine Madeira i Açores jedine su regije iz ostalog dijela EU-28 u kojima je zabilježen očekivani životni vijek ispod 78,0 godina. Isti je slučaj s Crnom Gorom, bivšom jugoslavenskom republikom Makedonijom (svaka predstavlja jedinstvenu regiju na ovoj razini analize) i Srbijom (podaci na nacionalnoj razini). Najkraći očekivani životni vijek u trenutku rođenja u 2014. (u svim regijama razine NUTS 2) iznosio je 73,0 godine, a zabilježen je u bugarskoj regiji Severozapaden. Ova je regija ujedno i najsiromašnija regija u skupini država EU-28 (prema bruto domaćem proizvodu (BDP) po glavi stanovnika izraženom u standardima pariteta kupovne moći (PPS)). Stoga je razlika u očekivanom životnom vijeku između regija Severozapaden i Comunidad de Madrid iznosila 11,9 godina.

Važno je imati na umu da, iako su na karti 1. prikazani podaci za ukupno stanovništvo, postoje velike razlike u očekivanom životnom vijeku između muškaraca i žena — unatoč dokazima iz kojih se vidi da se u većini država članica EU-a razlika među spolovima postupno smanjuje. Razlika među spolovima u EU-28 iznosila je 5,5 godina — očekivani životni vijek žena rođenih 2014. iznosio je 83,6 godina, dok je za muškarce iznosio 78,1 godinu. Na grafikonu 1. prikazana je razlika među spolovima diljem regija razine 2. Raspon između najveće i najmanje razlike među spolovima u većini je zemalja bio relativno uzak, a iznimke su često rezultat pojedinačnih ekstremnih slučajeva, primjerice relativno male razlike za regije Åland u Finskoj, Bratislavský kraj u Slovačkoj i Praha u Češkoj.

Struktura i starenje stanovništva

Ukupno 508,5 milijuna stanovnika živjelo je u skupini država EU-28 na početku 2015. U cijelom EU-28, mlađe osobe (0 – 19) činile su 20,9 % ukupnog stanovništva 1. siječnja 2015., dok su radno sposobne osobe (20 – 64) činile gotovo tri petine (60,2 %) ukupnog broja (više informacija o ovoj podskupini može se pronaći u članku o tržištu rada), a ostatak od 18,9 % čine starije osobe (65 ili više godina). Treba napomenuti da su ove dobne skupine korištene za analizu strukture stanovništva EU-28 prilagođene (u usporedbi s prethodnim izdanjima „Regionalnoga godišnjaka Eurostata”) kako bi bile u skladu s dobnom skupinom koja se upotrebljava kao ciljna skupina programa Europa 2020. koji se odnosi na stopu zaposlenosti (20 – 64 godine).

Ako detaljnije promotrimo ovu široku skupinu radno sposobnog stanovništva, 12,2 % stanovništva imalo je 20 – 34 godine (ova dobna skupina pojavljuje se u nekim pokazateljima u članku o obrazovanju i usavršavanju), 28,6 % imalo je 35 – 54 godine, dok je 12,8 % stanovnika imalo između 55 i 64 godine.

Struktura stanovništva unutar pojedinih država članica često je nejednaka, što često može utjecati na regionalnu konkurentnost i koheziju. Ponekad su te razlike očite, kao što je slučaj u Njemačkoj (gdje često postoji kontrast između regija na istoku i zapadu), Francuskoj (sjeveroistok i jugozapad), Italiji (sjever i jug) i Turskoj (istok i zapad). Ove se razlike mogu povezati s mnogim čimbenicima, među ostalim i s klimatskim, okolišnim, povijesnim, političkim, društvenim i gospodarskim razvojem.

U prekomorskim i urbanim regijama često živi mlađe stanovništvo …

Na grafikonu 2. prikazani su podaci za 10 regija razine NUTS 3 EU-a s najvećim udjelom mladih osoba (mlađih od 20 godina), 10 regija razine NUTS 3 EU-a s najvećim udjelom radno sposobnog stanovništva (20 – 64 godine) dalje podijeljenih na stanovništvo između 20 i 34 godine starosti (što uključuje osobe koje su možda još u sustavu obrazovanja), 35 i 54 godine (što uključuje osobe koje su u procesu podizanja obitelji) i između 55 i 64 godine starosti (što uključuje osobe koje su se možda umirovile) te 10 regija razine NUTS 3 EU-a s najvećim udjelom starijih osoba (65 godina i više); podaci se odnose na 1. siječnja 2015.

Regije razine NUTS 3 s najvećim udjelom mladih osoba u EU-u obično se nalaze u onim državama članicama u kojima su zabilježene najveće stope nataliteta i plodnosti (vidjeti Kartu 5. za stope plodnosti), čime se povećala relativna važnost mlađih osoba u ukupnom stanovništvu tih država. To je osobito bio slučaj u nekoliko irskih i francuskih regija, na primjer u francuskim prekomorskim regijama Guyane i Réunion ili u prigradskim regijama oko Pariza. U sastavu stanovništva prema dobi u većinom urbanim regijama može postojati veći udio mladih osoba i radno sposobnog stanovništva koji je rezultat „učinka privlačenja” povezanog s većim mogućnostima za zapošljavanje koje privlače unutarnje migrante (iz različitih regija iste zemlje) i međunarodne migrante (iz drugih država članica i država koje nisu članice).

... dok je relativna važnost radno sposobnog stanovništva bila iznimno visoka u nekim regijama glavnih gradova ...

Većina od 10 regija razine NUTS 3 EU-a s najvećim udjelom radno sposobnog stanovništva bile su regije glavnih gradova – šest ih se nalazi u regiji Inner London (Ujedinjena Kraljevina) te po jedna u Danskoj (Byen København) i Rumunjskoj (Bucureşti). Preostale dvije regije među prvih 10 bile su španjolske otočne regije Eivissa, Formentera (na Balearskom otočju) i Fuerteventura (na Kanarskom otočju) – u objema ovim regijama udio ljudi u dobi od 20 do 34 godine relativno je malen (u usporedbi s regijama glavnih gradova na popisu), što je vjerojatno uzrokovano činjenicom da mladi ljudi odlaze na studij u kontinentalnu Španjolsku, no zato je udio ljudi u dobnim skupinama 35 – 54 i 55 – 64 viši.

Opsežna analiza udjela radno sposobnog stanovništva za regije razine NUTS 3 prikazana je na karti 2. Od 1 482 prikazane regije (za Albaniju i Srbiju prikazani su nacionalni podaci), u 306 regija udio radno sposobnog stanovništva doseže 62 % ili više; od toga je u 61 regiji taj udio 65 % ili više. Mnoge od ovih regija nalaze se u područjima glavnih gradova ili ostalih velikih gradova, uglavnom u Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini, no ovdje također ulaze i Sofia (stolitsa) u Bugarskoj i Oslo u Norveškoj. Tri od osam statističkih regija u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji također ulaze u ovu skupinu regija s relativno visokim udjelom.

… a relativna važnost starijih osoba povećala se u većini regija EU-a

Većina regija EU-a svjedočila je postupnom povećanju relativnog udjela starijeg stanovništva kao rezultatu znatnog i neprestanog produljenja životnog vijeka i umirovljenja generacije „baby booma” nakon Drugog svjetskog rata. Regije s najvećim udjelom starijih osoba često su ruralne, relativno udaljene i rijetko naseljene regije u kojima mali udio radno sposobnog stanovništva može, barem djelomično, biti povezan s manjkom prilika za zapošljavanje i obrazovanje, zbog čega mlada generacija odlazi u potrazi za poslom ili radi nastavka obrazovanja.

Starije osobe činile su posebno velik udio u ukupnom stanovništvu u ruralnim i udaljenim regijama Grčke, Španjolske, Francuske i Portugala te u nekim regijama istočne Njemačke. Starije osobe činile su više od trećine (33,7 %) ukupnog stanovništva u središnjoj, kontinentalnoj grčkoj regiji Evrytania 1. siječnja 2015., što je najveći udio u EU-u. Regija Ourense na sjeverozapadu Španjolske bila je jedina druga regija razine NUTS 3 EU-a u kojoj su starije osobe činile više od 30 % ukupnog stanovništva te je bila jedna od triju španjolskih regija među deset regija EU-a s najvećim udjelom (više od 28,5 %) starijih osoba u ukupnom stanovništvu.

Promjene broja stanovnika

Broj stanovnika skupine država EU-28 povećavao se svake godine između 1. siječnja 1960. i 1. siječnja 2015. te je ukupni porast iznosio 101,7 milijuna stanovnika, što je jednako godišnjoj stopi rasta od 0,4 %. Kroz povijest je povećanje broja stanovnika u EU-u bilo odraz promjena u prirodnom prirastu stanovništva (ukupan broj rođenih minus ukupan broj umrlih), za razliku od migracijskih uzoraka. Na temelju detaljnijeg preispitivanja može se zaključiti da je prirodni prirast stanovništva u svim državama članicama EU-28 vrhunac dosegnuo 1964., kada je zabilježeno 3,6 milijuna više rođenih nego umrlih. Nakon toga su se stope nataliteta progresivno smanjivale, a očekivani životni vijek postupno se produživao te je uslijed toga usporena prirodna stopa prirasta stanovništva. Do 2003. prirodni prirast stanovništva u državama članicama EU-28 gotovo je postigao ravnotežu jer je broj rođenih bio veći od broja umrlih za manje od 100 000. Nakon toga, stopa nataliteta i prirodni prirast stanovništva ponovno su se povećali u nekoliko država članica EU-a; međutim, taj je uzorak rasta prekinut nakon početka financijske i gospodarske krize: između 2008. i 2013. prirodni prirast stanovništva snizio se s rasta od 578 tisuća na rast od 82 tisuće, no 2014. ponovno se povećao na rast od 191 tisuće.

Tower Hamlets u istočnom Londonu i Ilfov (koja okružuje rumunjski glavni grad) bilježe najveći porast broja stanovnika u 2014.

Na karti 3. prikazane su grube stope promjene ukupnog broja stanovnika u 2014.: ove promjene rezultat su udruženog utjecaja prirodnih promjena i netomigracija u razdoblju između 1. siječnja 2014. i 1. siječnja 2015. Broj stanovnika u EU-28 povećao se za 1,3 milijuna u ovom razdoblju, što predstavlja porast od 2,5 na tisuću stanovnika. Među 1 341 regijom razine NUTS 3 za koje su prikazani podaci na Karti 3. (podaci za regiju Mayotte, Francuska nisu dostupni) više je regija EU-a u kojima je zabilježeno povećanje broja stanovnika (806 regija) nego regija u kojima je broj stanovnika bio u padu (530 regija). U pet regija broj stanovnika ostao je nepromijenjen.

Najtamnijom nijansom plave boje prikazano je 238 regija razine NUTS 3, u kojima je tijekom 2014. broj stanovnika narastao u prosjeku za najmanje 8,0 na tisuću stanovnika; među njima se nalaze 32 regije u kojima je porast broja stanovnika bio najmanje 15,0 na tisuću stanovnika. Najveći porast zabilježen je u regiji Tower Hamlets u Londonu (33,0 na tisuću stanovnika) i u regiji Ilfov koja okružuje rumunjski glavni grad Bukurešt (30,6 na tisuću stanovnika). 13 od ove 32 regije s najvišim grubim stopama porasta broja stanovnika nalazi se u Ujedinjenoj Kraljevini, i to četiri u regiji Outer London, a šest u regiji Inner London; devet regija nalazi se u Njemačkoj, no nijedna u glavnom gradu Berlinu; međutim, na popisu se nalazi Potsdam, Kreisfreie Stadt u susjednoj regiji Brandenburgu. Još se pet regija nalazi unutar regija glavnih gradova Danske, Irske, Luksemburga, Austrije i Švedske. Preostale regije uključuju još jednu austrijsku regiju (Innsbruck), francusku prekomorsku regiju Guyane, dvije španjolske otočne regije (Fuerteventura i Eivissa, Formentera) i Ilfov.

Mnoge regije koje bilježe pad broja stanovnika nalaze se u istočnim i južnim državama članicama

U 17 regija razine NUTS 3 broj stanovnika u 2014. smanjio se za više od 15,0 na tisuću stanovnika. Ove regije nalaze se uglavnom u Bugarskoj (sedam regija), Hrvatskoj (tri regije) i Portugalu (dvije regije), dok se po jedna regija nalazi u Njemačkoj, Grčkoj, Latviji, Litvi i Rumunjskoj. Najveće smanjenje broja stanovnika među regijama razine NUTS 3 (24,9 na tisuću stanovnika) zabilježeno je u grčkoj regiji Kentrikos Tomeas Athinon, dok je jedino još regija Vidin u Bugarskoj zabilježila smanjenje broja stanovnika veće od 20,0 na tisuću stanovnika.

Ako pogledamo 268 regija razine NUTS 3 EU-a u kojima se broj stanovnika smanjio za više od 4,0 na tisuću stanovnika tijekom 2014. (najtamnija nijansa narančaste boje na karti 3.), primjećuje se da su one koncentrirane u nekoliko područja: baltičke države članice, luk u jugoistočnoj Europi koji počinje u Hrvatskoj i nastavlja se kroz Mađarsku, Rumunjsku, Bugarsku te završava u Grčkoj, nekoliko regija na Iberskom poluotoku i nekoliko regija u istočnoj Njemačkoj. Regije u kojima je broj stanovnika pao za više od 4,0 na tisuću stanovnika nalaze se u još nekoliko država, uključujući 22 regije diljem Italije.

Među regijama zemalja EFTA-e i država kandidatkinja najveće su razlike u prirastu stanovništva zabilježene u turskim regijama

U regijama razine NUTS 3 zemalja EFTA-e i država kandidatkinja (za Albaniju i Srbiju prikazani su podaci na nacionalnoj razini) prikazanima na karti 3. češće se može uočiti porast broja stanovnika – 115 regija bilježi pozitivnu promjenu, dok je u samo 25 regija zabilježeno smanjenje broja stanovnika. Broj stanovnika narastao je u svakoj regiji zemalja EFTA-e. Gledano u relativnim pojmovima, najbrži rast broja stanovnika zabilježen je u Oslu (glavni grad Norveške) i Freiburgu (zapadna Švicarska).

U državama kandidatkinjama situacija je raznolikija – broj stanovnika smanjio se u Albaniji i Srbiji (podaci na nacionalnoj razini), u polovini od osam regija bivše jugoslavenske republike Makedonije i u 19 turskih regija, od kojih se većina nalazi u središnjoj i sjeveroistočnoj Turskoj. Smanjenje broja stanovnika u tim turskim regijama u izravnoj je opreci sa znatnim povećanjem broja stanovnika u ostalim dijelovima zemlje. Štoviše, u Turskoj su zabilježene najveće razlike u promjenama broja stanovnika među regijama razine 3 s grubom stopom prirasta od niskih -39,3 na tisuću stanovnika u regiji Çankiri (blizu glavnoga grada Ankare) do visokih 63,8 na tisuću stanovnika u regiji Bayburt (na sjeveroistoku). Velike se razlike u promjenama broja stanovnika među turskim regijama često mogu pripisati unutarnjim migracijskim uzorcima s općim tokom migranata iz istočnih u zapadne regije.

Od 1985. postoji stalni netopriljev useljenika u države članice EU-28

Ukupna promjena broja stanovnika rezultat je uzajamnog djelovanja dviju sastavnica: prirodnog prirasta i netomigracija s uračunatom statističkom prilagodbom (koje se dalje u tekstu jednostavno nazivaju netomigracijama). Te sastavnice mogu zajedno utjecati na povećanje ili smanjenje broja stanovnika ili se u određenoj mjeri mogu uzajamno poništavati kada se kreću u suprotnim smjerovima.

Kroz povijest migracijski su uzorci bili relativno uravnoteženi tijekom 1960-ih. 1970. zabilježen je netoodljev od 707 028 osoba iz država članica EU-28 na druga svjetska odredišta. To je bio najveći broj netoiseljenika u cijelom razdoblju od 1961. do 2014. Sljedeći netoodljev migranta koji su napuštali države članice EU-28 zabilježen je između 1982. i 1984. (razdoblje recesije). Nakon toga, broj useljenika redovito je bio veći od broja iseljenika. Od 1988. nadalje, stopa pozitivne netomigracije svake je godine bila viša od pola milijuna ljudi, osim 1991. i 1997., s time da su u razdoblju od 27 godina (1988. – 2014.) u 10 navrata netomigracija iznosila više od milijun ljudi. Netomigracija za države članice EU-28 dosegnula je razinu od 1,8 milijuna osoba u 2003., nakon čega se porast broja stanovnika uzrokovan netomigracijama usporio, da bi najnižu vrijednost od 712 000 osoba dosegnuo 2011. U 2013. Netomigracija je skočila na 1,7 milijuna te je i 2014. ostala na vrijednosti iznad jednog milijuna.

Netouseljavanje iznimno visoko u mnogim regijama u Njemačkoj

Na karti 4. prikazana je gruba stopa netomigracija za 2014. Prosječna stopa iznosila je 2,2 na tisuću stanovnika diljem EU-28. Karte 3. i 4. vrlo su slične i na njima se ističe uska povezanost između migracijskih uzoraka i opće promjene broja stanovnika na koju pozitivno utječe stopa prirodnog prirasta koja je gotovo uravnotežena u mnogim regijama EU-a.

Netopriljev useljenika (iz drugih regija iste države članice, iz drugih regija EU-a ili iz država nečlanica) bio je 2014. uglavnom usmjeren prema više dijelova Njemačke. Od 19 regija u kojima su zabilježene netomigracije od 15,0 na tisuću stanovnika, 12 ih se nalazi u Njemačkoj. Ako uzmemo u obzir svih 217 regija u kojima su netomigracije iznosile najmanje 8,0 na tisuću stanovnika (označene najtamnijom nijansom plave boje na karti 4.), broj njemačkih regija povećava se na 147. Ostale česte destinacije useljenika bile su Ujedinjena Kraljevina (26 regija), Francuska (11 regija), Austrija (10 regija) i Švedska (9 regija).

Najveći netopriljev useljenika zabilježen je u regiji Ilfov u Rumunjskoj, u kojoj je gruba stopa netomigracija iznosila 29,8 na tisuću stanovnika. Sljedeće četiri najviše stope netomigracija zabilježene su u četirima njemačkim pokrajinama – Landshut, Kreisfreie Stadt; Suhl, Kreisfreie Stadt; Leipzig, Kreisfreie Stadt i Gießen, Landkreis – u kojima su stope iznosile između 21,8 i 23,9 na tisuću stanovnika. Tower Hamlets u Londonu bila je jedina preostala regija razine NUTS 3 u kojoj je gruba stopa netomigracija bila iznad 20,0 na tisuću stanovnika, dok je u regijama Luxembourg (19,9) i Frankfurt am Main (19,2) bila neznatno ispod ove granice.

Sve četiri regije koje čine glavni grad Grčke doživjele su netoiseljavanje u 2014.

U 430 regija razine NUTS 3 u EU-28 netomigracije su 2014. bile negativne (drugim riječima, više je ljudi napustilo regiju nego što se u nju uselilo), a u njih 117 ova je stopa bila veća od -4,0 na tisuću stanovnika. Te regije obuhvaćaju dijelove Slovenije, Hrvatske, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Grčke i Cipra (jedinstvena regija na ovoj razini analize) u istočnoj Europi, kao i baltičke države članice u sjevernoj Europi, nekoliko regija na Iberskom poluotoku, susjedne regije Île de France i Champagne-Ardenne u Francuskoj, veći dio Irske i određeni broj regija u drugim dijelovima EU-a. Na ovom popisu nalazi se osam regija glavnih gradova, uključujući sve četiri regije koje čine glavni grad Grčke, jednu regiju unutar regije Inner London te regije Paris, Bucureşti i Cipar. Najveće grube negativne stope netomigracija zabilježene su u irskoj regiji Border i u jednoj od regija grčkoga glavnoga grada, Kentrikos Tomeas Athinon, u kojima su netomigracije dosegnula -21,1 na tisuću stanovnika.

REGIJE U PRVOM PLANU

Border, Irska

Regija razine NUTS 3 s najnižom grubom stopom netomigracija u EU-u bila je regija Border u Irskoj; u 2014. zabilježila je grubu stopu netomigracija (razlika između stope useljavanja i iseljavanja) od -21,1 na tisuću stanovnika.

©: Scollonp

U zemljama EFTA-e i državama kandidatkinjama uočavaju se suprotstavljeni obrasci netomigracija u 2014. (za Albaniju i Srbiju dostupni su jedino podaci na nacionalnoj razini). Ovo je pogotovo slučaj u Turskoj gdje su u 22 regije razine NUTS 3 zabilježene dvoznamenkaste negativne stope netomigracija, od kojih je najniža (-43,3 na tisuću stanovnika) zabilježena u regiji Çankiri (sjeverozapadno od Ankare). S druge strane, 11 turskih regija razine NUTS 3 bilježi dvoznamenkaste pozitivne stope, uz najvišu zabilježenu stopu od 54,1 na tisuću stanovnika u regiji Bayburt (sjeveroistočna Turska). Sveukupno gledano, u svim regijama razine NUTS 3 zemalja EFTA-e zabilježene su pozitivne netomigracije, uz najveću stopu zabilježenu u zapadnoj švicarskoj regiji Freiburg (14,6 na tisuću stanovnika).

Stopa nataliteta i stopa plodnosti

Žene u EU-u rađaju sve manje djece, čime pridonose usporavanju prirodnog prirasta ili čak njegovoj negativnoj stopi (više umrlih nego rođenih): za pregled projekcija o utjecaju demografskih promjena na stanovništvo regija EU-a vidjeti članak o projekcijama broja stanovništva.

U ovom su odjeljku prikazani podaci o regionalnim grubim stopama nataliteta (omjer broja rođenih i ukupnog broja stanovnika izražen na tisuću stanovnika) i stopama plodnosti (prosječan broj rođene djece po ženi). Gruba stopa nataliteta u EU-28 2014. iznosila je 10,1 rođenih na tisuću stanovnika. U državama članicama EU-a najviša je gruba stopa nataliteta iznosila 14,6 rođenih na tisuću stanovnika u Irskoj, a relativno visoka bila je i u Francuskoj (12,4 rođenih), Ujedinjenoj Kraljevini (12,0) i Švedskoj (11,9). Na drugom kraju ljestvice, gruba stopa nataliteta iznosila je 10,0 rođenih na tisuću stanovnika ili manje u većini istočne Europe (Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Poljska i Rumunjska), južnoj Europi (Grčka, Španjolska, Italija, Malta i Portugal) te u Njemačkoj i Austriji.

Neke su od najviših grubih stopa nataliteta u EU-u zabilježene u regijama glavnih gradova Belgije, Irske, Francuske i Ujedinjene Kraljevine

Na grafikonu 3. prikazane su grube stope nataliteta za regije razine NUTS 2 u 2014. U svim višeregionalnim državama članicama EU-a i državama nečlanicama prikazanima na grafikonu gruba stopa nataliteta u regijama glavnoga grada bila je viša od nacionalnog prosjeka. U nekim državama članicama zabilježene su vrlo ujednačene grube stope nataliteta među regijama, na primjer u Češkoj, Poljskoj i Mađarskoj. U drugim državama stope su bile heterogenije, uglavnom zbog jedne ili nekoliko regija s iznimno visokim stopama: u Belgiji je regija glavnoga grada Région de Bruxelles-Capitale/Brussels Hoofdstedelijk Gewes jedina belgijska regija u kojoj je gruba stopa nataliteta bila viša od nacionalnog prosjeka, dok regije s ekstremnim vrijednostima Ciudad Autónoma de Melilla i Ciudad Autónoma de Ceuta u Španjolskoj te Guyane i Réunion u Francuskoj bilježe znatno više stope od onih zabilježenih u ostalim regijama tih država članica. Štoviše, tri najviše grube stope nataliteta od svih regija EU-a zabilježene su u regijama Guyane, Ciudad Autónoma de Melilla i La Réunion, nakon čega slijede tri regije glavnih gradova: Inner London – East, Région de Bruxelles-Capitale/Brussels Hoofdstedelijk Gewest i Île de France. Sve ove regije bilježe stope od 15,0 rođenih na tisuću stanovnika ili više, baš kao i Outer London – West i North West.

Pet najnižih grubih stopa nataliteta (manje od 7,0 rođenih na tisuću stanovnika 2014.) zabilježeno je u južnim državama članicama, u po dvjema regijama u Italiji i Portugalu te u jednoj španjolskoj regiji. Najniža stopa zabilježena je u regiji Principado de Asturias u sjeverozapadnoj Španjolskoj (6,3 rođenih na tisuću stanovnika).

Među regijama razine NUTS 2 zemalja EFTA-e grube stope nataliteta uglavnom se kreću u rasponu od 10,0 do 15,0 rođenih na tisuću stanovnika 2014. Jedine su iznimke regije Hedmark og Oppland (jugoistočna Norveška) i tri regije u Švicarskoj – Espace Mittelland, Ostschweiz i Ticino – u svim četirima regijama gruba stopa nataliteta bila je ispod 10,0 rođenih na tisuću stanovnika.

Nasuprot tome, grube stope nataliteta bile su unutar raspona od 10,0 do 15,0 rođenih na tisuću stanovnika u zemljama kandidatkinjama (za Albaniju i Srbiju prikazani su podaci na nacionalnoj razini), uz iznimku 14 regija razine NUTS 2 u Turskoj u kojima je gruba stopa nataliteta bila viša. Najviša stopa od 30,8 rođenih na tisuću stanovnika zabilježena je u južnoj turskoj regiji Şanliurfa, Diyarbakir.

U prvom desetljeću 21. stoljeća stope plodnosti su se snizile

Ukupna stopa plodnosti u državama EU-28 smanjivala se početkom ovog stoljeća. U 2001. i 2002. ona je iznosila 1,46 živorođene djece po ženi, da bi se do 2010. povisila na 1,62, nakon čega se ponovno snizila na 1,54 u 2013. te se 2014. povisila na 1,58. U razvijenim dijelovima svijeta prirodnom stopom zamjene smatra se stopa od 2,10 živorođene djece po ženi – drugim riječima, to je razina na kojoj će veličina stanovništva dugoročno ostati stabilna ako ne bude iseljavanja ili useljavanja.

Najviše stope plodnosti u državama članicama EU-a 2014. zabilježene su u Francuskoj (2,01 živorođene djece po ženi) te u Irskoj (1,94), Švedskoj (1,88) i Ujedinjenoj Kraljevini (1,81). Stope plodnosti često su bile više u onim državama članicama u kojima je obitelj relativno slaba jedinica (nizak udio ljudi u braku i visok udio djece rođene izvan braka), u kojima je nestabilnost parova relativno uobičajena (relativno visoke stope razvoda) i u kojima je sudjelovanje žena na tržištu rada visoko. U 13 država članica EU-a stope plodnosti bile su 1,50 živorođene djece po ženi ili niže; najniža stopa zabilježena je u Portugalu (1,23 živorođene djece po ženi).

Razlike u regionalnoj plodnosti mogu se povezati s nizom čimbenika, među ostalim: s društveno-gospodarskom strukturom stanovništva (primjerice stjecanje obrazovanja, zaposlenost, dohodak ili dob), mjestom prebivališta (primjerice dostupnost infrastrukture, jedinice za brigu o djeci ili tržište nekretnina) ili kulturnim faktorima (primjerice religijska vjerovanja i običaji, odnos prema rađanju izvan braka ili odnos prema kontracepciji). Raspodjela stopa plodnosti prema regijama razine NUTS 2 prikazana je na grafikonu 4. Poput grafikona 3. i ovaj grafikon izgleda dosta homogen jer većina regija unutar iste države članice rijetko bilježi stope koje su udaljene od nacionalnog prosjeka za 2014. Ponovno se iznimke od ovog pravila mogu naći u španjolskoj regiji Ciudad Autónoma de Melilla i u francuskim prekomorskim regijama Guyane, Réunion, Guadeloupe i Martinique; to su bile jedine regije razine NUTS 2 u kojima su 2014. zabilježene stope plodnosti iznad prirodne stope zamjene od 2,10.

Analiza zemalja EFTA-e također potvrđuje da su stope plodnosti za regije razine NUTS 2 u tim zemljama redovito ispod prirodne stope zamjene. Isto vrijedi i za države kandidatkinje (podaci na nacionalnoj razini za Albaniju i Srbiju) osim Turske. U Turskoj postoji vidljiva podjela između zapadnih regija (s relativno niskim stopama plodnosti) i istočnih regija (s mnogo višim stopama): na primjer, najniža stopa plodnosti (1,59 živorođene djece po ženi) zabilježena je u regiji Zonguldak, Karabük, Bartin na obali Crnog mora, dok je najviša stopa zabilježena u regiji Şanliurfa, Diyarbakir (3,91 živorođene djece po ženi) – ova regija također bilježi najvišu grubu stopu nataliteta u Turskoj (vidi gore).

Najviše stope plodnosti uglavnom u francuskim i britanskim regijama

Na karti 5. prikazana je nešto detaljnija analiza istog pokazatelja te donosi stope plodnosti u regijama razine NUTS 3. Francuska prekomorska regija Guyane i udaljeni španjolski teritorij Ciudad Autónoma de Melilla bilježe najviše stope u 2014. (3,50 odnosno 2,70 živorođene djece po ženi). Nakon njih slijedi regija Seine-Saint-Denis (u blizini francuskoga glavnoga grada) i još jedna francuska prekomorska regija, La Réunion. Ukupno su 34 regije razine NUTS 3 zabilježile stope plodnosti iznad 2,10 – više od polovine tih regija (ukupno 20) nalazi se u Francuskoj, a više od četvrtine (9) u Ujedinjenoj Kraljevini. Slična situacija može se vidjeti i u slučaju 186 regija razine NUTS 3 u kojima je stopa plodnosti 1,90 ili viša (najtamnija nijansa narančaste boje na karti 5.) – nešto više od tri četvrtine ovih regija nalazi se u Francuskoj ili Ujedinjenoj Kraljevini, dok u ovu skupinu regija još ulazi šest od osam irskih regija i 10 od 21 švedske regije.

REGIJE U PRVOM PLANU

Douro, Portugal

Stopa plodnosti od 2,10 živorođene djece po ženi smatra se prirodnom stopom zamjene u razvijenim zemljama svijeta; drugim riječima, to je razina na kojoj će veličina stanovništva dugoročno ostati stabilna ako ne bude iseljavanja ili useljavanja. Stope plodnosti u regijama EU-a u pravilu su mnogo niže: na primjer, regija Douro jedna je od četiriju portugalskih regija razine NUTS 3 u kojima je zabilježena stopa plodnosti niža od 1,0 živorođene djece po ženi 2014.

©: Aires Almeida

Nasuprot ovome, najniže stope plodnosti (ispod 1,35) uglavnom su zabilježene u Njemačkoj te u istočnim i južnim državama članicama, ponajviše u Cipru (koji predstavlja jedinstvenu regiju na ovoj razini analize), Portugalu (22 od 25 regija), Španjolskoj (37 od 59 regija), Slovačkoj (5 od 8 regija) i Poljskoj (42 od 72 regije) te u manjoj mjeri u Grčkoj i Italiji.

Niti u jednoj od regija razine NUTS 3 zemalja EFTA-e 2014. nije zabilježena stopa plodnosti viša od 2,10; međutim, u četirima regijama u Norveškoj i u jednoj islandskoj regiji zabilježene su stope plodnosti više od 1,90, s time da je u islandskoj regiji Landsbyggð zabilježena najviša stopa (2,03).

Što se tiče zemalja kandidatkinja (za Albaniju i Srbiju dostupni su samo podaci na nacionalnoj razini), tri od osam regija bivše jugoslavenske republike Makedonije bilježe stope plodnosti niže od 1,35 u 2014. S druge strane, 29 regija u Turskoj bilježi stope plodnosti više od 2,10, dok dodatnih 13 regija bilježi stope od 1,90 ili više. Dvije najviše stope u 2014. zabilježene su u zapadnim turskim regijama Şanliurfa (4,52) i Sirnak (4,22). Može se uočiti znatna razlika između ovih relativno visokih stopa plodnosti i stopa zabilježenih u većini zapadnih turskih pokrajina u kojima se stope plodnosti uglavnom kreću u rasponu od 1,5 do 1,9 živorođene djece po ženi (što je više u skladu sa stopama zabilježenima u cijelom EU-u).

Stope smrtnosti

U cijelom EU-28 u 2014. umrlo je 4,94 milijuna ljudi, što je 1,1 % manje nego u 2013. U EU-28 gruba stopa smrtnosti 2014. iznosila je 9,7 umrlih na tisuću stanovnika, a kretala se od 15,1 u Bugarskoj, 14,3 u Latviji i 13,7 u Litvi do manje od 8,0 umrlih na tisuću stanovnika u Malti, Luksemburgu, Irskoj i Cipru.

Gruba stopa smrtnosti obično odražava strukturu stanovništva (veća je vjerojatnost da će starije osobe umrijeti), kao i vjerojatnost oboljenja od određene bolesti ili smrti uzrokovane vanjskim utjecajem; treba napomenuti da se regionalni statistički podaci o nekim uzrocima smrti (bolesti krvožilnog sustava i rak) mogu pronaći u članku o zdravlju.

Na grafikonu 5. prikazane su razlike u stopama smrtnosti među regijama razine 2. Ovaj se grafikon može usporediti s grafikonom 3. na kojem je bila prikazana slična analiza grube stope nataliteta; može se vidjeti da se gruba stopa smrtnosti više razlikuje među pojedinim regijama nego gruba stopa nataliteta. Najhomogenije stope smrtnosti među regijama pojedine države zabilježene su u Češkoj, dok je u Španjolskoj, Francuskoj i Ujedinjenoj Kraljevini vidljiv mnogo veći stupanj raspršenosti; stope smrtnosti među turskim regijama također su relativno heterogene. U gotovo svim višeregionalnim državama članicama gruba stopa smrtnosti u regiji glavnoga grada bila je ispod nacionalnog prosjeka pojedine države, uz iznimku Hrvatske, Poljske i Slovenije; ovo također vrijedi za Švicarsku.

Četiri regije u Bugarskoj su 2014. zabilježile najviše grube stope smrtnosti u EU-u u rasponu od 14,5 do 19,8 umrlih na tisuću stanovnika. Najviša gruba stopa smrtnosti zabilježena je u sjevernoj regiji Severozapaden, koja ujedno bilježi i najnižu vrijednost očekivanog životnog vijeka. Najniža gruba stopa smrtnosti zabilježena je u francuskoj prekomorskoj regiji Guyana u visini od 3,1 umrlih na tisuću stanovnika; jednako niska stopa smrtnosti zabilježena je u turskoj regiji Mardin, Batman, Sirnak, Siirt. Ostale regije EU-a s niskim stopama smrtnosti uključuju Inner London – East (4,3) i Inner London – West (4,7). Još nekoliko regija glavnih gradova bilježi niske grube stope smrtnosti, na primjer regije u Francuskoj, Irskoj, Španjolskoj, Luksemburgu (jedna regija na ovoj razini analize), Švedskoj i Finskoj.

Smrtnost novorođenčadi

Znatno produljenje očekivanog životnog vijeka diljem EU-a tijekom posljednjih nekoliko godina nije samo rezultat dužeg trajanja životnog vijeka nego se također može pripisati smanjenju stopa smrtnosti novorođenčadi. U EU-28 2014. umrlo je oko 19 100 djece prije navršene prve godine života. Ova brojka odgovara stopi smrtnosti novorođenčadi od 3,7 umrlih na tisuću živorođene djece – prethodnog desetljeća iznosila je 5,3, a prije pola stoljeća 32,8.

Na grafikonu 6. prikazan je raspon stopa smrtnosti novorođenčadi prema regijama razine NUTS 2 2014. Države članice EU-a u kojima su regionalne stope smrtnosti novorođenčadi dosta raznolike su, među ostalim, Slovačka, Finska, Francuska i Austrija; relativno visoka heterogenost u Finskoj potječe od specifične situacije u otočnoj regiji Åland u kojoj nijedno dijete mlađe od godine dana nije preminulo (stoga je stopa smrtnosti novorođenčadi 0,0). Među regijama EU-a najnižu stopu (osim one u Ålandu) bilježi zapadna austrijska regija Voralberg (0,7). S druge strane, stope od najmanje 10,0 umrlih na tisuću živorođene djece zabilježene su u trima regijama u istočnoj Europi: Sud-Est (Rumunjska), Yugoiztochen (Bugarska) i Východné Slovensko (Slovačka). U pet država članica s više od jednom regijom stopa smrtnosti novorođenčadi u regiji glavnoga grada bila je viša od nacionalnog prosjeka: u Hrvatskoj, Portugalu, Španjolskoj, Nizozemskoj i Austriji; ista je situacija bila i u Norveškoj.

Što se tiče zemalja EFTA-e, stope smrtnosti novorođenčadi na Islandu, u Lihtenštajnu i u svih sedam regija razine 2 u Norveškoj bile su ispod prosjeka EU-28. U Švicarskoj su u prosjeku zabilježene nešto više stope smrtnosti novorođenčadi iako su u regijama Région lémanique, Espace Mittelland i Ticino zabilježene stope koje su također ispod prosjeka EU-28.

Više stope smrtnosti novorođenčadi zabilježene su u zemljama kandidatkinjama (za Albaniju i Srbiju prikazani su podaci na nacionalnoj razini) u rasponu od 4,9 umrlih na tisuću živorođene djece u Crnoj Gori (jedinstvena regija na ovoj razini analize) do 11,1 umrlih na tisuću živorođene djece u Turskoj. Među regijama u Turskoj zabilježen je širok raspon stopa smrtnosti novorođenčadi, od 7,0 umrlih na tisuću živorođene djece u regiji glavnoga grada Ankare do najviših 16,9 umrlih na tisuću živorođene djece u južnoj regiji Gaziantep, Adiyaman, Kilis.

Izvori i dostupnost podataka

Eurostat prikuplja velik broj regionalnih demografskih podataka: oni uključuju statističke podatke o broju stanovnika i o raznim demografskim promjenama koje utječu na broj stanovništva, njegovu strukturu i posebne značajke. Ti se podaci mogu upotrebljavati za razne aktivnosti planiranja, praćenja i evaluacije u nizu važnih područja društveno-gospodarskih politika, na primjer za:

analizu starenja stanovništva i učinka starenja na održivost i dobrobit
evaluaciju gospodarskog učinka demografskih promjena
izračun omjera i pokazatelja po stanovniku – kao što je regionalni BDP po stanovniku, što se može koristiti za dodjelu sredstava iz strukturnih fondova za regije koje su u gospodarski nepovoljnijem položaju
razvoj i praćenje useljavanja i sustava azila

Pravnu osnovu za prikupljanje statističkih podataka o stanovništvu čine Uredba (EU) br. 1260/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj demografskoj statistici i Provedbena uredba (EU) br. 205/2014. Uredbom (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća uređuje se prikupljanje statističkih podataka Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti zajedno s Provedbenom uredbom (EU) br. 351/2010.

Za više informacija: posjetite odjeljak posvećen projekcijama stanovništva na web-mjestu Eurostata.

Statistički podaci o promjenama u broju i strukturi stanovništva sve se više upotrebljavaju za poticanje donošenja politika i osiguranje mogućnosti za praćenje demografskih promjena u političkom, gospodarskom, društvenom ili kulturnom kontekstu. Europski parlament donio je rezoluciju „Demographic change and its consequences for the future of the EU’s cohesion policy" (2013/C 153 E/02) u kojoj je istaknuto da bi se demografska kretanja u regijama trebala statistički mjeriti i da bi se demografske promjene trebale smatrati horizontalnim ciljem u budućoj kohezijskoj politici.

NUTS

Podaci prikazani u ovom članku temelje se isključivo na verziji NUTS-a iz 2013.

Definicije pokazatelja

Očekivani životni vijek u trenutku rođenja srednji je broj godina koliko novorođeno dijete može očekivati da će živjeti ako tijekom života bude izloženo trenutačnim uvjetima smrtnosti.

Promjena u broju stanovnika razlika je u broju stanovnika između kraja i početka razdoblja (na primjer jedna kalendarska godina). Pozitivnom promjenom u broju stanovnika naziva se porast broja stanovnika, a negativnom promjenom naziva se pad broja stanovnika. Promjena broja stanovnika sastoji se od dviju sastavnica.

Prirodna promjena koja se računa kao razlika između broja živorođene djece i broja umrlih. Pozitivna prirodna promjena, koja se još naziva i prirodni prirast, nastaje kada je broj živorođene djece veći od broja umrlih. Negativna prirodna promjena, koja se još naziva i prirodni pad, nastaje kada je broj živorođene djece manji od broja umrlih.
Netomigracija, uz uračunatu statističku prilagodbu, koja se izračunava kao razlika između ukupne promjene broja stanovnika i prirodnog prirasta; na statističke podatke o netomigracijama stoga utječu sve statističke pogreške u dvjema sastavnicama ove jednadžbe, posebno promjena stanovništva. Netomigracija, uz uračunatu statističku prilagodbu, može obuhvaćati, osim razlike između useljavanja i iseljavanja, ostale promjene u podacima o broju stanovništva između 1. siječnja dvije uzastopne godine koje se ne mogu pripisati rođenju, smrti, useljavanju ili useljavanju.

Grube stope promjena izračunavaju se za ukupnu promjenu broja stanovnika, prirodni prirast i netomigracije (uz uračunate statističke prilagodbe). Razina promjene tijekom godine u svim se slučajevima uspoređuje s prosječnim brojem stanovnika u predmetnom području u istoj godini i dobiveni se omjer izražava u odnosu na tisuću stanovnika.

Grube stope važnih demografskih događanja (rođenja i smrti) definiraju se kao omjer broja demografskih događanja i prosječnog broja stanovnika u regiji u istoj godini, koji se također izražava u odnosu na tisuću stanovnika.

Ukupna stopa plodnosti definira se kao prosječan broj djece koji bi svaka žena imala u životu da svoje plodne godine živi u skladu sa stopama plodnosti za specifičnu dob zabilježenima u određenoj godini.

Stopa smrtnosti novorođenčadi definira se kao omjer između broja umrle djece mlađe od godinu dana i broja živorođene djece u referentnoj godini, a dobiveni se omjer izražava u odnosu na tisuću živorođene djece.

Kontekst

Demografske promjene u EU-u vjerojatno će biti od velike važnosti u nadolazećim desetljećima jer se iz većine modela o budućim demografskim trendovima može zaključiti da će stanovništvo EU-a nastaviti starjeti zbog stalno niske stope plodnosti i produžene dugovječnosti.

Iako migracije igraju važnu ulogu u dinamici stanovništva država članica EU-a, malo je vjerojatno da će same migracije poništiti postojeći trend starenja stanovništva koji se javlja u mnogim dijelovima EU-a.

Društvene i gospodarske posljedice starenja stanovništva vjerojatno će imati velike posljedice u cijeloj Europi, na nacionalnoj i regionalnoj razini. Na primjer, zbog niskih stopa plodnosti smanjit će se broj učenika, bit će manje radno sposobnog stanovništva koje uzdržava ostatak stanovništva i veći postotak starijih osoba (od kojih će nekima biti potrebna dodatna infrastruktura, zdravstvene usluge i prilagođeno stanovanje). Te bi strukturne demografske promjene mogle utjecati na sposobnost vlada da povećavaju prihod od poreza, uspostave ravnotežu vlastitih financija ili pružaju primjerene mirovine i usluge zdravstvene skrbi.

Regije u kojima se predviđa da će se javiti najveći demografski problemi uključuju rubne, ruralne i postindustrijske regije u kojima će se broj stanovnika vjerojatno smanjivati. Teritorijalna dimenzija demografskih promjena uočava se najviše kroz sljedeće:

učinak istok – zapad, pri čemu većina država članica koje su pristupile EU-u od 2004. još zaostaje
učinak sjever – jug, pri čemu često postoje znatne razlike između sredozemnih regija i umjerenijih regija na sjeveru i zapadu EU-a
podjela između urbanih i ruralnih područja, pri čemu većina urbanih regija stalno prijavljuje rast stanovništva, dok se broj stanovnika u mnogim ruralnim regijama smanjuje
učinak regije glavnoga grada jer glavni gradovi i neke od njihovih okolnih regija (na primjer oko dviju velikih metropola EU-a Pariza i Londona) imaju „učinak privlačenja” koji je povezan s većim prilikama za zaposlenje
nekoliko primjera regionalnih razlika na nacionalnoj razini koje bi mogle utjecati na regionalnu konkurentnost i koheziju, na primjer u Njemačkoj i Turskoj (između regija na istoku i zapadu) ili u Francuskoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini (između regija na sjeveru i onih na jugu).

Razvoj politika

Zbog zabrinjavajućih budućih demografskih promjena, nije iznenađujuće da su se tvorci politika bavili nizom pitanja. Europska je komisija donijela Komunikaciju (COM(2006) 571 final) pod nazivom "The demographic future of Europe — from challenge to opportunity" u kojoj je istaknuto pet glavnih političkih rješenja:

promicanje demografske obnove stvaranjem boljih uvjeta za obitelji i boljim usklađivanjem radnog i obiteljskog života
promicanje zapošljavanja stvaranjem više radnih mjesta te produljenjem radnog vijeka i poboljšanjem njegove kvalitete
produktivniji i dinamičniji EU, povećanje produktivnosti i gospodarskih rezultata ulaganjem u obrazovanje i istraživanje
primanje i integracija migranata u EU
osiguravanje održivih javnih financija u cilju jamčenja primjerenih mirovina, socijalne sigurnosti, zdravstvene i dugoročne skrbi.

Europa 2020.

Nadalje, većinom od sedam vodećih inicijativa strategije Europa 2020. obuhvaćena su i pitanja demografskih izazova, a osobito demografskog starenja. U vodećoj inicijativi innovation union predviđa se mogućnost okupljanja javnih i privatnih dionika na različitim teritorijalnim razinama u cilju rješavanja različitih izazova, a 2011. pokrenut je European innovation partnership on active and healthy ageing : njegov je cilj produljiti prosječni životni vijek Europljana za dvije godine do 2020. Još jednom vodećom inicijativom, digitalna agenda, promiče se digitalna pismenost i pristupačnost za starije članove društva, dok se programom za nove vještine i poslove EU-a potiče ostvarivanje dužeg radnog vijeka putem cjeloživotnog učenja i promicanja zdravog i aktivnog starenja. Naposljetku, inicijativom Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti rješava se primjerenost i održivost socijalne zaštite i mirovinskih sustava te potreba za osiguravanjem odgovarajuće potpore prihodima u starijoj dobi i pristup sustavima zdravstvene njege.

Migracije

U svibnju 2015. Europska komisija predstavila je European agenda on migration u kojem su opisane neposredne mjere kao odgovor na priljev migranata i tražitelja azila podrijetlom s druge strane Sredozemlja te je naveden niz političkih mogućnosti za dugoročno upravljanje migracijama u EU-u. U programu se utvrđuje da je potrebno odgovoriti na humanitarne izazove, ali se nastoji povećati broj vraćanja nezakonitih migranata, uz osiguravanje trajnog prava traženja azila.

U programu su utvrđene četiri razine djelovanja za migracijsku politiku EU-a, odnosno:

nova politika u području zakonite migracije – održavanje EU-a kao privlačnog odredišta za migrante ponovnim određivanjem prioriteta politika za integraciju migranata, upravljanjem migracijama putem dijaloga i partnerstva s državama nečlanicama i modernizacijom sustava plavih karata za visokoobrazovane osobe izvan EU-a
smanjivanje poticaja za nezakonitu migraciju — jačanjem uloge Frontexa, osobito u odnosu na vraćanje migranata
upravljanje granicama — pomaganjem državama nečlanicama da ojačaju upravljanje svojim granicama
čvrsta zajednička politika azila — u cilju osiguravanja potpune i dosljedne provedbe zajedničkog europskog sustava azila.

Potaknuta migrantskom krizom koja je trajala tijekom 2015. i prve četvrtine 2016. Europska je komisija u ožujku 2016. najavila prijedloge instrumenata za izvanredne situacije unutar EU-a. Ovim planom dodijelilo bi se oko 700 milijuna EUR (kroz razdoblje od tri godine) kako bi se izbjegla humanitarna kriza i kako bi se hrana, smještaj i zdravstvena njega mogli brže osigurati prema potrebama izbjeglica unutar EU-a.