Archive:Statistički podaci o otpadu

Podaci preuzeti u lipnju 2019.

Planirano ažuriranje članka: ožujak 2021.

Engleska inačica članka sadržava novije podatke.

This Statistics Explained article has been archived on 8 December 2020.

Highlights

U 2016. svaki stanovnik EU-a u prosjeku je stvorio pet tona otpada.

U 2016. u EU-u je 45,7 % otpada odloženo na odlagališta, a 37,8 % reciklirano.

Količine stvorenog otpada, 2016.

U ovom članku iznosi se pregled stvaranja otpada i njegove obrade u Europskoj uniji (EU) i nekoliko trećih zemalja. Članak se temelji isključivo na podacima prikupljenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o statističkim podacima o otpadu.

Otpad, definiran u članku 3. stavku 1. Direktive 2008/98/EZ kao „svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti”, potencijalno predstavlja golem gubitak resursa u obliku materijala i energije. Osim toga, gospodarenje otpadom i njegovo zbrinjavanje mogu imati ozbiljan utjecaj na okoliš. Primjerice, odlagališta zauzimaju prostor i mogu uzrokovati onečišćenje zraka, vode i tla, dok spaljivanje može dovesti do ispuštanja onečišćujućih tvari u zrak.

Stoga je cilj politika gospodarenja otpadom u EU-u smanjiti utjecaj otpada na okoliš i zdravlje te poboljšati učinkovitost korištenja resursa u EU-u. Dugoročni je cilj tih politika smanjiti količinu stvorenog otpada, a kada je stvaranje otpada neizbježno, promicati ga kao resurs te povećati udio recikliranja i sigurnog zbrinjavanja otpada.

Full article

Ukupne količine stvorenog otpada

Ukupna količina otpada stvorenog u EU-28 u svim gospodarskim djelatnostima i u kućanstvima 2016. iznosila je 2538 milijuna tona.

Kao što se može očekivati, ukupna količina stvorenog otpada u određenoj je mjeri povezana s brojem stanovnika i gospodarskom veličinom svake zemlje. U tablici 1. može se vidjeti da su najmanje države članice EU-a općenito imale najmanje količine stvorenog otpada, a najveće države članice imale su najveće količine. Ipak, u Bugarskoj i Rumunjskoj stvorene su relativno velike količine otpada, a u Italiji je stvorena relativno mala količina otpada.

Tablica 1.: Otpad stvoren u gospodarskim djelatnostima i u kućanstvima, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Udio različitih gospodarskih djelatnosti i kućanstava u ukupnoj količini stvorenog otpada u 2016. prikazan je u grafikonu 1. U ukupnoj količini otpada stvorenog u EU-28 u 2016. građevinarstvo je imalo udio od 36,4 %, a slijedili su ga rudarstvo i vađenje (25,3 %), proizvodnja (10,3 %), vodoopskrba i zbrinjavanje otpada (10,0 %) te kućanstva (8,5 %). Preostalih 9,5 % činio je otpad iz drugih gospodarskih djelatnosti, prvenstveno uslužnih djelatnosti (4,6 %) i energetike (3,1 %).

Grafikon 1.: Otpad stvoren u gospodarskim djelatnostima i u kućanstvima, EU-28, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

U grafikonu 2. prikazana je analiza količine stvorenog otpada u standardiziranom obliku, u odnosu na broj stanovnika. Jasno su uočljive velike količine ukupnog stvorenog otpada u nekim manjim državama članicama EU-a, a izrazito velika količina zabilježena je u Finskoj, u kojoj je 2016. u prosjeku stvoreno 22,4 tone otpada po stanovniku, što je preko četiri puta više od prosjeka u EU-28, koji iznosi 5,0 tona po stanovniku. Nekoliko je država članica s izrazito velikim količinama stvorenog otpada po stanovniku prijavilo vrlo visoke udjele otpada iz djelatnosti rudarstva i vađenja, dok su u drugim zemljama velik udio imale djelatnosti građevinarstva i rušenja.

Velik dio otpada iz djelatnosti rudarstva i vađenja te građevinarstva i rušenja svrstava se u veći mineralni otpad – u analizi prikazanoj u grafikonu 2. veći mineralni otpad odvojen je od svih ostalih vrsta otpada. Veći mineralni otpad činio je gotovo dvije trećine (64 % ili 3,2 tone po stanovniku) ukupne količine otpada stvorenog u EU-28 u 2016. Relativni udio većeg mineralnog otpada u ukupnoj količini stvorenog otpada znatno se razlikovao među državama članicama EU-a, za što bi, barem u određenoj mjeri, razlog mogle biti različite gospodarske strukture. Općenito, države članice EU-a s većim udjelom većeg mineralnog otpada bile su one u kojima ima više aktivnosti rudarstva i vađenja, kao što su Bugarska, Švedska, Rumunjska i Finska, i/ili aktivnosti građevinarstva i rušenja, kao što je Luksemburg. U tim državama članicama veći mineralni otpad činio je najmanje 85 % ukupne količine stvorenog otpada, a tako je bilo i u Lihtenštajnu (91 %).

Grafikon 2.: Stvoreni otpad, 2016.
(u kg po stanovniku)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Količine stvorenog otpada koji nije veći mineralni otpad

U 2016. u EU-28 stvoreno je 905 milijuna tona otpada koji nije veći mineralni otpad, što iznosi 36 % ukupne količine stvorenog otpada (grafikon 2.). U EU-28 u 2016. stvoreno je u prosjeku 1,8 tona otpada koji nije veći mineralni otpad po stanovniku (grafikon 3.).

U 2016. u državama članicama EU-a prosječna količina stvorenog otpada koji nije veći mineralni otpad kretala se od 9,0 tona po stanovniku u Estoniji do 0,8 tona po stanovniku u Cipru i Hrvatskoj. Velika količina otpada stvorena u Estoniji posljedica je proizvodnje energije od naftnog škriljevca.

Grafikon 3.: Količine stvorenog otpada koji nije veći mineralni otpad, 2006. i 2016.
(u kg po stanovniku)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

U tablici 2. prikazano je kretanje količina stvorenog otpada koji nije veći mineralni otpad u EU-28, raščlanjeno po gospodarskim djelatnostima. U 2016. najveće količine stvorenog otpada zabilježene su za usluge vodoopskrbe i zbrinjavanja otpada (228 milijuna tona), za kućanstva (209 milijuna tona) te za proizvodne djelatnosti (191 milijun tona). Njihovo kretanje u razdoblju praćenja nije bilo jednako – od 2004. do 2016. količina otpada koji nije veći mineralni otpad stvorenog u uslugama vodoopskrbe i zbrinjavanja otpada povećala se za 105,7 %, u kućanstvima je ostala gotovo jednaka, uz povećanje za 1,8 %, dok se u proizvodnim djelatnostima smanjila za čak 29,6 %.

Tablica 2.: Količine stvorenog otpada koji nije veći mineralni otpad, EU-28, 2004. – 2016.
(u milijunima tona)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Količine stvorenog opasnog otpada

Opasni otpad, ako se njime ne gospodari i ne zbrinjava ga se na siguran način, može predstavljati opasnost za zdravlje ljudi i za okoliš. Od ukupne količine otpada stvorenog u EU-28 u 2016., 100,7 milijuna tona (4,0 % ukupne količine) klasificirano je kao opasni otpad.

U usporedbi s 2010., u 2016. u EU-28 stvoreno je 4,9 % više opasnog otpada, čime se njegova količina povećala s 96,0 na 100,7 milijuna tona. U 2016. udio opasnog otpada u ukupnoj količini stvorenog otpada bio je manji od 10,0 % u svim državama članicama EU-a, osim u Estoniji i Bugarskoj, gdje je činio 39,9 %, odnosno 11,1 % ukupnog otpada (vidjeti grafikon 4.). Izrazito visok udio u Estoniji prvenstveno je posljedica proizvodnje energije od naftnog škriljevca.Među trećim zemljama prikazanima u grafikonu 4., najveći udio opasnog otpada u ukupnoj količini stvorenog otpada zabilježen je u Srbiji (35,2 %) zbog intenzivnih aktivnosti rudarstva i vađenja, a slijede je Crna Gora (19,4 %) i Norveška (14,6 %).

Grafikon 4.: Količina stvorenog opasnog otpada, 2010. i 2016.
(postotni udio u ukupnoj količini otpada)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Obrada otpada

Tijekom 2016. u EU-28 obrađeno je približno 2312 milijuna tona otpada. Ta količina ne obuhvaća izvezeni otpad, ali obuhvaća obradu otpada uvezenog u EU. Stoga se zabilježene količine ne mogu izravno usporediti s količinama stvorenog otpada.

U grafikonu 5. prikazano je kretanje obrade otpada u EU-28 u razdoblju od 2004. do 2016. za ukupnu količinu i dvije glavne kategorije obrade – oporabu i zbrinjavanje. Količina oporabljenog otpada, drugim riječima recikliranog, upotrijebljenog za nasipavanje (uporaba otpada na iskopanim područjima kako bi se poravnalo ili osiguralo padine, ili za građevinske svrhe u krajobraznom uređenju) ili spaljenog uz energetsku oporabu, porasla je za 28,2 %, s 960 milijuna tona u 2004. na 1231 milijun tona u 2016. Zbog toga je udio takve oporabe u ukupnoj količini obrađenog otpada porastao s 45,4 % u 2004. na 53,2 % u 2016. Količina zbrinutog otpada smanjila se s 1154 milijuna tona u 2004. na 1081 milijun tona u 2016., odnosno za 6,3 %. Udio zbrinutog otpada u ukupnom obrađenom otpadu smanjio se s 54,6 % u 2004. na 46,8 % u 2016.

Grafikon 5.: Obrada otpada, EU-28, 2004. – 2016.
(2004. = 100)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)

Kako je prethodno navedeno, u 2016. u EU-28 malo više od pola otpada (53,2 %) obrađeno je za oporabu, to jest reciklirano je (37,8 % ukupnog obrađenog otpada) te je upotrijebljeno za nasipavanje (9,9 %) i energetsku oporabu (5,6 %). Preostalih 46,8 % odloženo je na odlagališta (38,8 %), spaljeno bez energetske oporabe (1,0 %) ili zbrinuto na neki drugi način (7,0 %). Mogu se primijetiti znatne razlike među državama članicama EU-a u uporabi različitih načina obrade. Primjerice, u nekim su državama članicama zabilježene vrlo visoke stope recikliranja (Italija i Belgija), dok je u drugima prevladavalo odlaganje na odlagališta (Grčka, Bugarska, Rumunjska, Finska i Švedska) (vidjeti tablicu 3.).

Tablica 3.: Obrada otpada, 2016.
(postotni udio u ukupnoj obradi)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)

Obrada opasnog otpada

U 2016. u EU-28 je obrađeno ukupno 76,8 milijuna tona opasnog otpada, od čega je više od polovine obrađeno u samo tri države članice EU-a – Njemačkoj (28,0 %), Bugarskoj (17,2 %) i Estoniji (12,5 %) (grafikon 6.).

Grafikon 6: Obrada opasnog otpada, 2016.
(u tisućama tona)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)

U 2016. 33,9 % opasnog otpada obrađenog u EU-28 odloženo je na odlagališta, to jest odloženo je u ili na tlo odnosno obrađeno je u ili na tlu i ispušteno u vodna tijela, što iznosi 51 kg po stanovniku (grafikon 7.). Ukupno 5,9 % opasnog otpada spaljeno je bez oporabe (9 kg po stanovniku), a 7,7 % (12 kg po stanovniku) upotrijebljeno je za energetsku oporabu. Više od jedne trećine (35,4 %) opasnog otpada u EU-28 u 2016. oporabljeno je recikliranjem ili nasipavanjem, što iznosi 53 kg po stanovniku.

Grafikon 7.: Obrada opasnog otpada, 2016.
(u kg po stanovniku)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Waste statistics: tables and figures (na engleskom jeziku)

Izvori podataka

Kako bi se mogla pratiti provedba politike o otpadu, posebice poštovanje načela oporabe i sigurnog zbrinjavanja, nužno je voditi pouzdanu statistiku o stvaranju otpada u poduzećima i kućanstvima te o gospodarenju njime. Godine 2002. donesena je Uredba (EZ) br. 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu, kojom je stvoren okvir za usklađenu statistiku Zajednice u tom području.

Tom uredbom zahtijeva se da države članice EU-a svake druge godine, počevši od referentne godine 2004., dostavljaju podatke o stvaranju, oporabi i zbrinjavanju otpada. Podaci o stvaranju i obradi otpada trenutačno su dostupni za parne referentne godine od 2004. do 2016.

Kontekst

Politikama EU-a za gospodarenje otpadom nastoji se smanjiti utjecaj otpada na okoliš i zdravlje te poboljšati učinkovitost uporabe resursa u Europi. Dugoročni je cilj pretvoriti Europu u društvo koje svoj otpad reciklira i stvara ga što manje, a neizbježni otpad, kad god je to moguće, upotrebljava kao resurs. Cilj je postići puno veću razinu recikliranja, a eksploataciju dodatnih prirodnih resursa svesti na najmanju moguću mjeru. Pravilno gospodarenje otpadom jedan je od ključnih elemenata u osiguranju učinkovitosti uporabe resursa i održivog rasta europskih gospodarstava. Za više informacija vidjeti strategiju Europa 2020. (na engleskom jeziku).

U skladu s time, revidiranom Okvirnom direktivom o otpadu iz 2008. uvedena je hijerarhija otpada u pet koraka, u kojoj je najbolja opcija sprečavanje nastanka otpada, nakon čega slijede ponovna uporaba, recikliranje te drugi oblici oporabe, dok je zbrinjavanje, primjerice odlaganje na odlagališta, najnepoželjnije rješenje. U skladu s tom hijerarhijom, u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš (na engleskom jeziku) utvrđeni su sljedeći prioritetni ciljevi za politiku o otpadu u EU-u:

smanjiti količinu stvorenog otpada
recikliranje i ponovnu uporabu povećati na najveću moguću razinu
spaljivanje ograničiti na materijale koji se ne mogu reciklirati
odlaganje otpada na odlagališta postupno ograničiti na otpad koji se ne može reciklirati ili oporabiti
osigurati potpunu provedbu ciljeva politike o otpadu u svim državama članicama EU-a.