Statistics Explained

Archive:Statistički podaci o obrazovanju i osposobljavanju na regionalnoj razini

This Statistics Explained article is outdated and has been archived - for recent articles on regions and cities see here.

Podaci dobiveni ožujka i travnja 2016. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: studenog 2017.

Karte je moguće pregledavati interaktivno s pomoću Eurostat’s Statistical Atlas (vidjeti korisnički priručnik) (na engleskom).

Karta 1.: Stope sudjelovanja četverogodišnjaka u predškolskom i osnovnom obrazovanju (razine ISCED 0 i 1), prema regijama razine NUTS 2, 2014. (1)
(postotni udio svih četverogodišnjaka)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_enra14)
Karta 2.: Udio učenika u višem srednjoškolskom obrazovanju (razina ISCED 3) koji pohađaju programe strukovnog obrazovanja, prema regijama NUTS 2, 2014. (1)
(postotak svih učenika na ISCED razini 3)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_enra13)
Karta 3.: Udio mladih osoba u dobi 18 – 24 godine koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje, prema regijama NUTS 2, 2015. (1)
(%)
Izvor: Eurostat (edat_lfse_16)
Grafikon 1.: Razlika među spolovima u udjelu mladih osoba u dobi 18 – 24 godine koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje, odabrane NUTS 2 regije EU-a, 2015. (1)
(razlika u postotnim bodovima, udio muškaraca – udio žena)
Izvor: Eurostat (edat_lfse_16)
Karta 4.: Udio mladih osoba u dobi 18 – 24 godine koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET-ovi), prema regijama NUTS 2, 2015. (1)
(%)
Izvor: Eurostat (edat_lfse_22)
Grafikon 2.: Razlika među spolovima u udjelu mladih osoba u dobi 18 – 24 godine koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET), odabrane NUTS 2 regije EU-a, 2015. (1)
(razlika u postotnim bodovima, udio muškaraca – udio žena)
Izvor: Eurostat (edat_lfse_22)
Karta 5.: Udio osoba u dobi 30 – 34 sa završenim tercijarnim obrazovanjem (razine ISCED 5 – 8), prema regijama NUTS 2, 2015. (1)
(%)
Izvor: Eurostat (edat_lfse_12)
Grafikon 3.: Razlika među spolovima u udjelu osoba u dobi 30 – 34 sa završenim tercijarnim obrazovanjem (razine ISCED 5 – 8), odabrane NUTS 2 regije EU-a, 2015. (1)
(razlika u postotnim bodovima, udio muškaraca – udio žena)
Izvor: Eurostat (edat_lfse_12)

Ovaj je članak dio niza statističkih članaka utemeljenih na publikaciji Regionalni godišnjak Eurostata. Obrazovanje, strukovno obrazovanje i općenito cjeloživotno učenje igraju važnu ulogu u gospodarskim i socijalnim strategijama Europske unije (EU).

Eurostat prikuplja i objavljuje statističke podatke o obrazovanju i osposobljavanju za države članice EU-a i njihove regije; osim toga, dostupan je podskup podataka za zemlje EFTA-e i države kandidatkinje. U ovom su članku predstavljeni podaci koji se odnose na: stope sudjelovanja četverogodišnjaka u obrazovnom sustavu te učenika u programima strukovnog obrazovanja, udio osoba koje prijevremeno napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, udio mladih osoba koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET-ovi) te na udio osoba u dobi od 30 do 34 godine koje su stekle tercijarno obrazovanje. Ovi se statistički podaci u načelu prikazuju prema regijama razine NUTS 2 iako su za Njemačku i Ujedinjenu Kraljevinu podaci o sudjelovanju dostupni samo za regije razine NUTS 1, dok su za Hrvatsku dostupni samo podaci na nacionalnoj razini.

Glavni statistički nalazi

Podaci za skupinu država EU-28 za 2014. upućuju na to da je u čitavom obrazovnom sustavu, od predškolskog obrazovanja do poslijediplomskog studija (razine ISCED 02 – 8), sudjelovalo otprilike 107 milijuna djece, učenika i studenata.

Sudjelovanje četverogodišnjaka u obrazovanju

Predškolsko i osnovno obrazovanje imaju ključnu ulogu u suzbijanju neravnopravnosti i podizanju razine osnovnih kompetencija. Tvorci politika tvrde da treba poticati veći broj djece da pohađaju predškolsko obrazovanje umjesto neformalne, nestručne skrbi. U strateškom okviru za obrazovanje i osposobljavanje 2020. (ET 2020) utvrđen je glavni cilj prema kojem bi najmanje 95 % djece u dobi između četiri i dobi u kojoj počinju s obveznim osnovnim obrazovanjem trebalo sudjelovati u predškolskom obrazovanju. Treba imati na umu da se zakonom propisana dob za početak obrazovanja donekle razlikuje među državama članicama EU-a: u Luksemburgu i Sjevernoj Irskoj (u Ujedinjenoj Kraljevini) obvezno obrazovanje počinje s četiri godine, a u drugim regijama / državama članicama EU-a počinje u dobi između pet i sedam godina. Upis u predškolsko obrazovanje u načelu je dobrovoljan u većini država članica EU-a.

Nešto više od pet milijuna djece u dobi od četiri godine bilo je upisano u neki oblik predškolskog ili osnovnog obrazovanja (definirano razinama ISCED 0 – 1) 2014. godini; samo je mali dio njih (52 tisuće) pohađao osnovnu školu.

Definicije predškolskog i osnovnog obrazovanja

Predškolsko obrazovanje (razina ISCED 0) uglavnom je osmišljeno kao holistički pristup kojim se potiče rani kognitivni, fizički, društveni i emocionalni razvoj djece te se malu djecu upoznaje s organiziranim poučavanjem izvan konteksta obitelji. Postoje dvije kategorije programa na razini ISCED 0: obrazovni razvoj u ranom djetinjstvu i predškolsko obrazovanje. U prvoj kategoriji nalazi se obrazovni sadržaj namijenjen maloj djeci (u dobi od 0 do 2 godine), dok je potonja kategorija namijenjena djeci od tri godine starosti do početka osnovnog obrazovanja. Osobine obiju kategorija su uvjeti za učenje koji su vizualno poticajni i jezično bogati uz poučavanje u trajanju od najmanje dva sata dnevno; drugim riječima, jaslice, vrtići i slične ustanove ne ulaze u ovu kategoriju osim ako ne sadržavaju poseban obrazovni element.

Programi osnovnog obrazovanja (razina ISCED 1) uglavnom su osmišljeni da učenicima prenesu osnovne vještine čitanja, pisanja i matematike (jezična i brojčana pismenost) te uspostave čvrstu osnovu za učenje i razumijevanje ključnih područja znanja, osobnog i društvenog razvoja. Dob je uglavnom jedini preduvjet za upis na ovoj obrazovnoj razini.

U velikoj većini regija u Francuskoj i Ujedinjenoj Kraljevini gotovo svi četverogodišnjaci sudjeluju u predškolskom ili osnovnom obrazovanju

Najtamnijom nijansom narančaste boje na karti 1. prikazane su one regije razine NUTS 2 u kojima je stopa sudjelovanja četverogodišnjaka u obrazovanju bila iznimno visoka; treba napomenuti da se podaci za Njemačku i Ujedinjenu Kraljevinu odnose na regije razine NUTS 1 te da su za Hrvatsku dostupni samo podaci na nacionalnoj razini. U 63 od 224 prikazane regije EU-a (podaci za Mayotte, Francuska nisu dostupni) stope sudjelovanja četverogodišnjaka bile su 98 % ili više. Najviše stope zabilježene su diljem Francuske i Ujedinjene Kraljevine, dok su također visoke stope zabilježene u mnogim regijama u južnoj Italiji, dijelovima Njemačke, Španjolske i Belgije (prvenstveno u Flandriji), kao i u nekoliko regija u kopnenoj Danskoj, Irskoj (Border, Midland i Western), sjevernoj Italiji (Provincia Autonoma di Trento i Provincia Autonoma di Bolzano / Bozen), Austriji (Burgenland) i Portugalu (Alentejo); dvije najsjevernije regije u Norveškoj (Trøndelag i Nord-Norge) također bilježe stope od 98 % ili više.

U Ateni je zabilježena najniža stopa sudjelovanja četverogodišnjaka u predškolskom ili osnovnom obrazovanju

S druge strane, na karti 1. uočljiva je vrlo jasna podjela između istoka i zapada, pri čemu su stope sudjelovanja puno niže u brojnim istočnim regijama EU-a i u baltičkim državama članicama (svaka predstavlja jednu regiju na ovoj razini analize). Regije u kojima su zabilježene najniže stope sudjelovanja (ispod 70 %, što je na karti 1. označeno najsvjetlijom nijansom narančaste) su Hrvatska (podaci na nacionalnoj razini) te većina dijelova Poljske i Grčke, kao i regije u istočnoj Slovačkoj (Východné Slovensko) i sjevernoj Finskoj (Pohjois-ja Itä-Suomi); isti je slučaj i u svim turskim regijama (podaci za 2013.) te u svim regijama u Švicarskoj osim jedne (iznimka je regija Ticino), kao i u Lihtenštajnu i bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji (obje predstavljaju jednu regiju na ovoj razini analize).

Detaljnijom analizom pojedinih regija može se uočiti da regija grčkoga glavnoga grada (Attiki) bilježi daleko najnižu stopu sudjelovanja četverogodišnjaka u predškolskom i osnovnom obrazovanju, koja je 2014. iznosila 28,3 %. To je bilo znatno niže nego u bilo kojoj drugoj regiji jer su sve ostale regije EU-a zabilježile da većina četverogodišnjaka sudjeluje u predškolskom i osnovnom obrazovanju. Druga najniža stopa zabilježena je također u Grčkoj, u sjeveroistočnoj regiji Anatoliki Makedonia, Thraki (50,9 %); to je jedna od šest grčkih regija u kojima je stopa sudjelovanja četverogodišnjaka bila u rasponu 50 – 60 %.

Učenici u strukovnom višem srednjem obrazovanju

Otprilike 10,6 milijun (ili 48,0 %) učenika u višem srednjem obrazovanju (razina ISCED 3) diljem EU-a pohađalo je 2014. program strukovnog obrazovanja, dok su ostali pohađali škole općeg usmjerenja. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) smatra se ključnim za smanjenje stope nezaposlenosti mladih i olakšavanje njihova prelaska iz obrazovnog sustava na tržište rada. Tvorci politika diljem EU-a tražili su načine za povećanje privlačnosti programa strukovnog obrazovanja i naukovanja kako bi se s pomoću njih mogao ponuditi alternativni način stjecanja višeg srednjeg ili visokog obrazovanja i kako bi se mogle bolje zadovoljiti potrebe poslodavaca za vještinama.

Na karti 2. prikazano je da se udio učenika koji pohađaju programe strukovnog obrazovanja znatno razlikovao među državama članicama EU-a te da u skupini regija kojom su obuhvaćene Češka, Slovačka, Austrija, Slovenija, Hrvatska i sjeverna Italija te Švicarska postoji posebno visoka specijalizacija za strukovno obrazovanje; visoki udjeli strukovnog obrazovanja također su zabilježeni u Finskoj, Nizozemskoj i sjevernim regijama Belgije. Neke od tih razlika mogu se pripisati shvaćanju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Na primjer u državama poput Češke i Austrije strukovno obrazovanje i osposobljavanje većinom se smatra privlačnom mogućnošću kojom se olakšava prelazak osobe na tržište rada, dok je u drugim državama članicama EU-a njihova uloga manje razvijena, što je dijelom posljedica manje pozitivnih percepcija u društvu.

Programe strukovnog obrazovanja pohađa više od tri četvrtine učenika višeg srednjeg obrazovanja u trima češkim regijama i u jednoj austrijskoj regiji

Detaljnijom analizom regija razine NUTS 2 utvrđeno je da je u 40 regija EU-a udio učenika višeg srednjeg obrazovanja koji pohađaju programe strukovnog obrazovanja 2014. bio najmanje 65 % (prikazane najtamnijom nijansom narančaste boje na karti 2.). U trima regijama više od tri četvrtine svih učenika višeg srednjeg obrazovanja pohađalo je programe strukovnog obrazovanja, i to u dvjema češkim regijama (Severozápad i Jihozápad) i u jednoj regiji u Austriji (Oberösterreich).

S druge strane, najniži udjeli strukovnog obrazovanja u višem srednjem obrazovanju zabilježeni su u objema irskim regijama razine NUTS 2 i u Škotskoj (podaci za Ujedinjenu Kraljevinu dostupni su samo za regije razine NUTS 1 ) u kojima je programima strukovnog obrazovanja bilo obuhvaćeno manje od 1 od 10 učenika. U trima regijama udio učenika koji sudjeluju u programima strukovnog obrazovanja kretao se između 10 i 20 %. To su sljedeće regije: otočne regije Malta i Cipar (obje su jedna regija na ovoj razini analize) i regija glavnoga grada Mađarske (Közép-Magyarország). Udio učenika višeg srednjeg obrazovanja koji pohađaju programe strukovnog obrazovanja bio je manji od 35 % (prikazano najsvjetlijom nijansom narančaste boje na karti 2.) u 9 od 13 grčkih regija, šest preostalih mađarskih regija (što je u potpunoj suprotnosti s regijama koje okružuju Mađarsku), šest regija u južnoj Španjolskoj i u Brandenburgu (regija razine NUTS 1 koja obuhvaća njemački glavni grad Berlin), regiji francuskoga glavnoga grada Île de France, Sjevernoj Irskoj i Walesu (obje regije razine NUTS 1 Ujedinjene Kraljevine), Estoniji i Litvi (obje su jedna regija na ovoj razini analize).

Europa 2020.: osobe koje prijevremeno napuštaju obrazovanje i osposobljavanje

Mlade osobe u dobi od 15 do 17 godina često moraju birati hoće li se nastaviti obrazovati ili osposobljavati ili će tražiti posao. Obvezno obrazovanje u većini država članica EU-a u prosjeku traje 9 ili 10 godina i obično završava na kraju nižeg srednjeg obrazovanja (razina ISCED 2).

Glavni je cilj strategije smanjiti udio osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje na ispod 10 % do 2020.

Obrazovanje je jedan od pet stupova u središtu strategije rasta Europa 2020.. Dva cilja kojima se prati napredak EU-a prema postizanju „pametnog, održivog i uključivog gospodarstva” odnose se na obrazovanje. Te su referentne vrijednosti utvrđene na razini cijelog EU-a i njima je predviđeno sljedeće:

  • udio osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje trebao bi biti manji od 10 % do 2020. i
  • barem 40 % osoba u dobi 30 – 34 godine trebalo bi do 2020. završiti tercijarno ili jednakovrijedno obrazovanje.

Treba imati na umu da se ova dva cilja, iako su utvrđena za cijeli EU, ne primjenjuju posebno na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Svaka je referentna vrijednost strategije Europa 2020. prenesena u nacionalne (i ponekad regionalne) ciljeve koji odražavaju različite situacije i okolnosti svake države članice.

Pokazateljem koji se odnosi na osobe koje prijevremeno napuštaju obrazovanje i osposobljavanje iskazuje se udio osoba u dobi 18 – 24 godine koje su završile samo niže srednje obrazovanje i koje nisu sudjelovale u daljnjem obrazovanju ili osposobljavanju (tijekom četiri tjedna prije ankete kojom su prikupljeni podaci).

Udio mladih osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje ostao je nepromijenjen i iznosi 11,0 %

U 2015. 11,0 % osoba u dobi 18 – 24 godine u EU-28 prijevremeno je napustilo obrazovanje i osposobljavanje, što je 0,1 postotni bod manje nego 2014. Štoviše, tijekom zadnjeg desetljeća i više udio osoba u dobi 18 – 24 godine koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje neprestano se smanjuje. Ako se ovakav obrazac nastavi, glavni cilj strategije Europa 2020. (smanjenje udjela na ispod 10 %) izgleda ostvariv.

Međutim, postoje znatne razlike između država članica EU-a i unutar njih i one se, u određenoj mjeri, odražavaju u nacionalnim ciljevima koji su dogovoreni kao dio strategije Europa 2020. i koji se kreću od niskih 4 % u Hrvatskoj do visokih 16 % u Italiji; za Ujedinjenu Kraljevinu ne postoj cilj.

Najviši udjeli osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i obrazovanje najčešće su zabilježeni u južnoj Europi, pogotovo u otočnim regijama

Udio mladih osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje 2015. bio je niži od cilja postavljenog u strategiji Europa 2020. od 10 % u 130 od 266 regija za koje su dostupni podaci. Na karti 3. vidljivo je da je raspodjela udjela osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje dosta raznolika među regijama razine NUTS 2, a najniži udio zabilježen je u pojasu koji se proteže od Poljske preko Češke i Slovačke do jugoistočne Austrije, Slovenije i Hrvatske. S druge strane, najviši udjeli osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje uglavnom su zabilježeni u južnoj Španjolskoj i Balearskim otocima, portugalskim regijama Regiões Autónomas dos Açores e da Madeira te na talijanskim otocima Sardiniji i Siciliji; vrlo visoki udjeli osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje također su zabilježeni diljem cijele Turske. Osobina većine regija EU-a s najvećim udjelom osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje je rijetka naseljenost te je u njima čest slučaj da učenici moraju napustiti obiteljski dom žele li upisati određenu specijalizaciju, a oni koji ostanu imaju relativno malen izbor višeg/daljnjeg obrazovanja.

U istočnim regijama EU-a zabilježeni su najniži udjeli osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje

Najniži udio mladih osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje 2015. zabilježen je u hrvatskoj regiji Jadranska Hrvatska (0,9 %). Još je u 14 regija udio osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje bio manji od 5 % (što je prikazano najsvjetlijom nijansom narančaste boje na karti 3.), a te se regije uglavnom nalaze u istočnoj Europi: pet poljskih regija, tri regije u Češkoj, obje hrvatske regije, dvije regije u Slovačkoj te po jedna regija u Belgiji, Sloveniji i Švedskoj.

REGIJE U PRVOM PLANU

Jadranska Hrvatska, Hrvatska

Old town of Rovinj Croatia 2005-09-15.jpg

Udio mladih osoba (18 – 24 godine starosti) koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje u EU-28 2015. iznosio je 11,0 %. U Hrvatskoj je mnogo manji broj mladih osoba prijevremeno napustio obrazovanje i osposobljavanje, osobito duž jadranske obale i na hrvatskim otocima te je udio osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje u regiji Jadranska Hrvatska bio 0,9 %.

©: Nicolas Brignol

Regije glavnih gradova Češke, Hrvatske, Poljske, Slovenije i Slovačke također se nalaze u tih 15 regija koje bilježe najniže udjele osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje. Udjeli osoba koje prijevremeno napuštaju obrazovanje i osposobljavanje često su najniži u regijama koje se mogu opisati kao pretežno urbane. Na primjer regije glavnih gradova Área Metropolitana de Lisboa (10,7 %) i Inner London – East (5,5 %) bilježe najniže stope osoba koje su privremeno napustile obrazovanje u Portugalu i Ujedinjenoj Kraljevini. To nije iznenađujuće ako uzmemo u obzir da se ustanove za visoko obrazovanje i osposobljavanje češće nalaze u glavnim gradovima i ostalim većim gradovima. S druge strane, udio mladih osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje često je relativno visok (u usporedbi s nacionalnim prosjecima) u regijama glavnih gradova Belgije, Njemačke i Austrije (Bruxelles-Capitale / Brussels Hoofdstedelijk, Berlin i Beč).

Mladi muškarci u prosjeku češće prijevremeno napuštaju obrazovanje i osposobljavanje od mladih žena

Podaci o udjelu osoba koje prijevremeno napuštaju obrazovanje i osposobljavanje mogu se analizirati prema spolu (vidjeti grafikon 1. za regionalnu analizu razlika među spolovima za ovaj pokazatelj). Udio mladih muškaraca u dobi 18 – 24 godine koji su prijevremeno napustili obrazovanje i osposobljavanje 2015. bio je 12,4 %, što je oko 2,9 postotnih bodova više od istog udjela mladih žena (9,5 %). Međutim, treba napomenuti da je stopa za žene koje su prijevremeno napustile obrazovanje u EU-28 ostala gotovo nepromijenjena između 2014. i 2015. (pala je za 0,1 postotni bod), dok je stopa za muškarce pala mnogo više (0,4 postotna boda). Time se razlika među spolovima nešto smanjila te se nastavio obrazac koji je primijećen još na početku globalne financijske i gospodarske krize 2008. kada je u skupini država EU-28 udio muških osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje bio 4,0 postotnih bodova veći nego udio ženskih osoba.

Relativno visoke stope prijevremenog napuštanja obrazovanja kod mladih muškaraca zabilježene su u poljoprivrednim/ruralnim regijama ...

Stopa prijevremenog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja bila je niža za mlade žene (u usporedbi s mladim muškarcima) u 164 od 212 regija za koje su dostupni podaci za 2015. U osam regija – sve se nalaze na jugu Europe – zabilježena je dvoznamenkasta stopa razlike među spolovima; u svih osam slučajeva udio mladih muškaraca koji su napustili obrazovanje bio je veći nego prateći udio mladih žena. Najveća razlika zabilježena je u španjolskoj regiji La Rioja u kojoj je gotovo trećina mladih muškaraca (32,4 %) prijevremeno napustila obrazovanje i osposobljavanje u usporedbi s 10,8 % mladih žena. Još četiri španjolske regije ulaze u spomenutih osam regija s dvoznamenkastim razlikama među spolovima, i to Comunidad Valenciana, Extremadura, Galicia i Illes Balears. Njima još treba pridodati dvije talijanske regije (Sardegna i Abruzzo) i grčku otočnu regiju Notio Aigaio (u južnom Egejskom moru).

... s druge strane, relativno visoke stope prijevremenog napuštanja obrazovanja kod mladih žena često su zabilježene u metropolitanskim regijama ili regijama u kojima djeluje teška industrija

U 43 regije u kojima su stope prijevremenog napuštanja obrazovanja bile niže za mlade muškarce nego za mlade žene razlika među spolovima bila je uglavnom vrlo mala (često manja od 2,0 postotna boda). Najveća je razlika zabilježena u nizozemskoj regiji Zeeland u kojoj je stopa prijevremenog napuštanja za mlade žene iznosila 18,4 %, što je oko 6,3 postotna boda više od stope za mlade muškarce (12,1 %). Među 10 regija s najvećim razlikama među spolovima i s nižim stopama za muškarce nalaze se tri regije u Ujedinjenoj Kraljevini (Merseyside, Inner London – East, Berkshire, Buckinghamshire and Oxfordshire), dvije regije u Češkoj (Strední Cechy i Moravskoslezsko) i pojedine regije u Bugarskoj (Severen tsentralen), Španjolskoj (Ciudad Autónoma de Melilla), Njemačkoj (Koblenz) i Rumunjskoj (Sud-Vest Oltenia).

Mladi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET-ovi)

6,2 milijuna osoba u dobi 18 – 24 godine u EU-28 2015. nije bilo zaposleno niti se obrazovalo ili osposobljavalo (NEET-ovi); ako usporedimo ovaj broj s ukupnim brojem stanovnika iste dobi, stopa NEET-ova za mlade osobe bila je 15,8 %. Jedna od ključnih odrednica koja može objasniti razlike u stopama NEET-ova je niska razina stečenog obrazovanja; drugim riječima, može se očekivati da će one regije u kojima su zabilježene relativno visoke stope prijevremenog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja također bilježiti i visoke stope NEET-ova.

Usporedba nezaposlenosti mladih i NEET-ova

Nezaposlenost mladih (za više informacija vidjeti članak o regionalnim statističkim podacima o tržištu rada) i udio mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET-ovi) pojmovi su koji se međusobno nadopunjuju. Stopa nezaposlenosti obuhvaća one osobe koje su bez posla (ali ga aktivno traže i mogu odmah početi raditi); temelji se na gospodarski aktivnom stanovništvu — oni koji rade ili su nezaposleni — kao nazivniku.

S druge strane, iz definicije osoba koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET-ovi) isključene su zaposlene osobe i osobe koje se obrazuju ili osposobljavaju, ali mogu biti uključene neke gospodarski neaktivne osobe; temelji se na nazivniku koji uključuje cijelu skupinu mladih u dobi 18 – 24 godine.

Stopa NEET-ova u EU-28 dosegnula je vrhunac 2003. kad je iznosila 16,9 %, nakon čega je padala nekoliko godina zaredom da bi 2008. (na početku globalne financijske i gospodarske krize) iznosila 14,0 %. Stopa je nakon toga rasla četiri godine zaredom te je 2012. iznosila 17,2 % da bi se 2015. ponovno smanjila na 15,8 %. Na stopu NEET-ova u EU-28 u posljednjem su desetljeću najviše utjecale promjene u nezaposlenosti mladih jer je udio neaktivnih osoba u dobi od 18 do 24 ostao relativno stalan (nešto manje od 8 %).

Analizom svih država članica EU-a pokazalo se da je najveći udio mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju u 2015. zabilježen u Italiji (27,9 %), dok je stopa NEET-ova u Španjolskoj, Cipru, Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj i Hrvatskoj bila između 20 i 25 %. S druge strane, udio mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju iznosio je niskih 6,2 % u Nizozemskoj, dok je u Luksemburgu, Danskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Austriji i Češkoj također bio ispod 10 %.

U četirima regijama EU-a udio mladih osoba koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju bio je iznad 40 %

Detaljnijom analizom prema regijama razine NUTS 2 može se utvrditi da je 2015. najveći udio mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju zabilježen u bugarskoj regiji Severozapaden, u kojoj je stopa NEET-ova iznosila 45,7 %. U još četirima regijama ova je stopa bila iznad 40 %: u francuskoj prekomorskoj regiji Guyane, grčkoj regiji Sterea Ellada i u dvjema južnim talijanskim regijama Calabria i Sicilia.

Ovih pet regija s najvišim stopama NEET-ova uglavnom se uklapa u obrasce koji su primijećeni diljem EU-a – najveće stope NEET-ova zabilježene su diljem južne Italije, kontinentalne Grčke, u dijelovima Bugarske i Rumunjske i u francuskim prekomorskim teritorijima (označeni najtamnijom nijansom narančaste boje na karti 4.). Od 30 regija razine NUTS 2 u kojima je stopa NEET-ova bila viša od 25 %, samo se pet nije nalazilo na prethodno navedenom području: tri se nalaze u Španjolskoj (Andalucía i Ciudades Autónomas de Ceuta y Melilla), dok su druge dvije Região Autónoma dos Açores (Portugal) i Tees Valley and Durham (Ujedinjena Kraljevina).

Najniža stopa NEET-ova u EU-u zabilježena je u jugozapadnoj bavarskoj regiji Schwaben (4,3 %), dok su Oberbayern (još jedna regija u Bavarskoj) i Overijssel (Nizozemska) jedine ostale regije u kojima su zabilježene stope NEET-ova ispod 5 %. Među 271 regijom razine NUTS 2 za koje su dostupni podaci za 2015., u njih 61 zabilježena je stopa NEET-ova niža od 10 % (prikazane najsvjetlijom nijansom narančaste boje na karti 4.) Te se regije uglavnom nalaze u Nizozemskoj, Luksemburgu (jedna regija na ovoj razini analize), Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Danskoj i Švedskoj; međutim, još su dvije regije zabilježile stope ispod 10 %: Közép-Dunántúl (Mađarska) i Inner London – West (Ujedinjena Kraljevina).

Razlika među spolovima u stopama NEET-ova kod osoba od 18 do 24 godine starosti bila je relativno mala: udio mladih muškaraca koji 2015. nisu bili zaposleni, nisu se obrazovali niti osposobljavali iznosio je 15,4 %, dok je ista ta stopa za mlade žene bila viša za 0,9 postotnih bodova. Prije jednog desetljeća ova je razlika među spolovima bila znatno veća; na primjer 2005. je stopa za mlade žene bila viša za 3,3 postotna boda od stope za mlade muškarce.

Na grafikonu 2. prikazano je 10 regija s najvećim razlikama u spolovima u kojima su veće stope za žene odnosno za muškarce. Analizom 238 regija razine NUTS 2 utvrđeno je da je u 146 regija stopa NEET-ova za mlade muškarce 2015. bila niža od pripadajuće stope za mlade žene, dok je obratna situacija zabilježena u 90 regija. U dvjema regijama – Thüringen (Njemačka) i Inner London – West (Ujedinjena Kraljevina) – nije zabilježena razlika među spolovima. Najveća razlika među spolovima zabilježena je u grčkoj regiji Voreio Aigaio, u kojoj je stopa NEET-ova za mlade muškarce (21,5 %) bila 18,4 postotna boda niža od pripadajuće stope za mlade žene. S druge strane, najveća razlika među spolovima u korist mladih žena također je zabilježena u jednoj grčkoj regiji; naime, stopa NEET-ova za mlade žene u regiji Dytiki Makedonia iznosila je 16,7 %, što je oko 13,5 postotnih bodova niže od stope za mlade muškarce. Ove razlike među regijama u Grčkoj također se pojavljuju u regijama u Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini jer se regije iz obiju ovih država članica EU-a nalaze na obje ljestvice najvećih razlika među spolovima.

Europa 2020.: stjecanje tercijarnog obrazovanja

Tercijarno obrazovanje razina je obrazovanja koju nude sveučilišta, veleučilišta, tehnološki instituti i ostale ustanove koje dodjeljuju akademske stupnjeve i potvrde o višem stručnom obrazovanju. Države članice EU-a suočene su s četirima glavnim izazovima: proširenje pristupa visokom obrazovanju povećanjem sudjelovanja (posebno među skupinama u nepovoljnom položaju); smanjenje broja studenata koji napuštaju tercijarno obrazovanje bez kvalifikacije; skraćivanje vremena potrebnog osobama da steknu diplomu; poboljšanje kvalitete visokog obrazovanja prilagodbom tečajeva poslovnom svijetu.

Glavni je cilj strategije postići stopu stečenog tercijarnog obrazovanja kod osoba između 30 i 34 godine starosti od najmanje 40 %

Kako je prethodno navedeno, jedan je od ključnih ciljeva strategije Europa 2020. u području tercijarnog obrazovanja da bi do 2020. najmanje 40 % osoba u dobi 30 – 34 godine trebalo završiti tercijarno ili jednakovrijedno obrazovanje.

Stečeno tercijarno obrazovanje u EU-28 postojano raste s početne razine od 23,6 % 2002. (početak vremenskog niza za EU-28) i napredak se ostvaruje svake godine. Otprilike 38,7 % stanovništva u dobi 30 – 34 godine steklo je tercijarni stupanj obrazovanja 2015., što je 0,8 postotnih bodova više nego 2014.

Velik broj visokokvalificiranih mladih osoba seli se u regije glavnih gradova

Velike organizacije (kako u javnom tako i u privatnom sektoru) za svoje središte često biraju glavne gradove radi prestiža ili kako bi iskoristile gospodarstva velikih razmjera koja možda postoje u nekima od najvećih gradova EU-a. Ova relativno visoka koncentracija poslovne aktivnosti, uz koje su povezane i poslovne prilike, može djelomično objasniti znatan broj diplomanata koji odlaze živjeti u regije glavnih gradova.

REGIJE U PRVOM PLANU

Inner London – West, Ujedinjena Kraljevina

Tanaka Business School - Imperial College 24-06-2004.jpeg

Relativno visoka koncentracija poslovne aktivnosti, uz koje su povezane i poslovne prilike, može makar djelomično objasniti znatan broj diplomanata koji odlaze živjeti u regije glavnih gradova. Ovo je pogotovo slučaj u regiji Inner London – West u kojoj je više od četiri petine stanovništva u dobi 30 – 34 godine 2015. posjedovovalo diplomu tercijarnog stupnja obrazovanja (razine ISCED 5 – 8).

©: Kevin Judson

S obzirom na to da će većina osoba u dobi 30 – 34 godine završiti tercijarno obrazovanje prije tridesete godine, taj se pokazatelj može upotrebljavati za ocjenjivanje privlačnosti (ili učinka privlačenja) regija s obzirom na prilike za zapošljavanje koje mogu ponuditi diplomantima. Na grafikonu 5. prikazane su stope stjecanja tercijarnog obrazovanja prema regijama razine NUTS 2 2015. Najtamnijom nijansom narančaste boje označene su one regije u kojima je barem polovina stanovništva u dobi 30 – 34 godine stekla tercijarno obrazovanje. Daleko najveća stopa zabilježena je u jednoj od dviju regija glavnoga grada Ujedinjene Kraljevine, Inner London – West, u kojoj više od četiri petine stanovništva (80,8 %) u dobi 30 – 34 godine posjeduje diplomu tercijarnog stupnja obrazovanja. Druga, treća i četvrta najviša stopa također su zabilježene u Ujedinjenoj Kraljevini, i to u regijama: Outer London – South (69,3 %), drugoj regiji glavnoga grada — Inner London – East (68,2 %) i North Eastern Scotland (66,1 %); treba napomenuti da sve četiri regije u Škotskoj bilježe stope više od 50 %.

Velik broj preostalih regija EU-a s relativno visokim stopama stjecanja tercijarnog obrazovanja čine regije glavnih gradova, među ostalim: Hovedstaden (Danska), Southern and Eastern (Irska), Île de France (Francuska), Noord-Holland (Nizozemska), Mazowieckie (Poljska), Helsinki-Uusimaa (Finska) i Stockholm (Švedska) te Cipar, Litva i Luksemburg (svaka predstavlja jednu regiju na ovoj razini analize). Osim ovih, regije s najvećim udjelom osoba u dobi 30 – 34 godine sa stečenom diplomom tercijarnog obrazovanja uglavnom su one regije povezane s istraživanjima i/ili tehnologijom, na primjer: Province Brabant Wallon i Provincie Vlaams-Brabant u Belgiji, španjolska regija País Vasco, francuska regija Rhône-Alpes, Utrecht u Nizozemskoj, Västsverige u Švedskoj ili Berkshire, Buckinghamshire and Oxfordshire u Ujedinjenoj Kraljevini.

Niže stope stjecanja tercijarnog obrazovanja mogu biti povezane s povećanim značajem strukovnog obrazovanja

Stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja bila je ispod 20 % (prikazano najsvjetlijom nijansom narančaste boje na karti 5.) u osam regija koje se nalaze u južnim ili istočnim dijelovima EU-a. Kad je riječ o gospodarstvu, te su regije obilježene tradicionalnim oslanjanjem na primarne djelatnosti, tešku industriju (primjerice rudarstvo ili ugljen i čelik) ili poljoprivredu. Četiri od osam regija nalazi se na jugu Italije (Puglia, Sardegna, Campania i Sicilia), tri su na istoku Rumunjske (Sud-Est, Sud - Muntenia i Nord-Est), a posljednja se regija nalazi na sjeverozapadu Češke (Severozápad), u kojoj je zabilježena najniža stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja, samo 15,4 %. Osim toga, 11 regija razine NUTS 2 u Turskoj zabilježilo je da manje od jedne petine osoba u dobi 30 – 34 godine ima stečeno tercijarno obrazovanje.

Osim ovih regija, stupanj stečenosti tercijarnog obrazovanja bio je relativno nizak u mnogim regijama diljem Austrije i Češke. Ovo se djelomično može pripisati određenom značaju koji se povezuje sa strukovnim obrazovanjem u tim državama članicama EU-a (vidjeti kartu 2. za više informacija); veći se značaj pridaje strukovnim kvalifikacijama nego akademskima.

Udio mladih žena u dobi 30 – 34 godine sa stečenim tercijarnim obrazovanjem bio je 9,4 postotnih bodova viši nego udio mladih muškaraca

Udio mladih žena u dobi 30 – 34 koje žive u EU-28 i koje su stekle diplomu tercijarnog obrazovanja 2015. iznosio je 43,4 %; ovo je znatno više od pripadajuće stope zabilježene za muškarce iste dobi koja je iznosila nešto više od jedne trećine (34,0 %). U posljednjem desetljeću udio žena u dobi 30 – 34 godine sa stečenim tercijarnim obrazovanjem rastao je brže nego pripadajuća stopa za mlade muškarce te se, u skladu s, razlika među spolovima povećala.

Većina regija razine NUTS 2 za koje su dostupni podaci (230 od 261) bilježi veći udio žena u dobi 30 – 34 koje su stekle diplomu tercijarnog obrazovanja 2015. U 29 regija udio muškaraca sa stečenim tercijarnim obrazovanjem bio je veći, dok u dvije regije – Münsteru u Njemačkoj i regiji austrijskoga glavnoga grada Beča – nije bilo razlike među spolovima.

U regijama gdje su razlike među spolovima najveće žene bilježe veću stopu stjecanja tercijarnog obrazovanja

Najveća razlika među spolovima u stjecanju obrazovanja zabilježena je u Latviji (jedna regija na ovoj razini analize), u kojoj je stopa za žene bila 29,7 postotnih bodova viša od stope za muškarce. Na općoj razini najveće razlike među spolovima zabilježene su u baltičkim državama članicama, Belgiji, Danskoj, Španjolskoj, Italiji, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. U svim ovim višeregionalnim državama postoje najmanje dvije regije u kojima je zabilježena razlika među spolovima od najmanje 20,0 postotnih bodova s višim stopama za žene. Većina se ovih regija može opisati kao relativno ruralne ili rijetko naseljene te je razlika među spolovima odraz niskih stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja kod mladih muškaraca, a ne visokih stopa stjecanja kod mladih žena. Primjeri takvih relativno ruralnih ili rijetko naseljenih regija uključuju Provincie Limburg u Belgiji, Sjælland u Danskoj, Molise u Italiji, Övre Norrland i Mellersta Norrland u Švedskoj te Sjeverni Yorkshire ili Highlands and Islands u Ujedinjenoj Kraljevini. Ovaj obrazac može biti uzrokovan, među ostalim, većom sklonosti mladih muškaraca sa stečenim tercijarnim obrazovanjem da napuste ruralne regije u potrazi za poslom negdje drugdje ili većim udjelom muškaraca koji su prijevremeno napustili obrazovni sustav (primjerice kako bi radili u poljoprivrednom sektoru).

Među 29 regija u kojima je udio mladih muškaraca sa stečenim tercijarnim obrazovanjem bio veći od udjela mladih žena, 19 ih se nalazi u Njemačkoj. U istočnoj bavarskoj regiji Oberpfalz zabilježena je najveća razlika među spolovima, gdje je stopa za muškarce bila veća od stope za žene. Polovina od ostalih 10 regija s većim udjelom stečenog tercijarnog obrazovanja kod mladih muškaraca nalazi se u Ujedinjenoj Kraljevini, dvije se nalaze u Nizozemskoj te po jedna u Španjolskoj, Francuskoj i Rumunjskoj.

Izvori i dostupnost podataka

Obrazovnom statistikom pružaju se, među ostalim, podaci o sudjelovanju u obrazovanju i osposobljavanju, mobilnosti učenja, nastavnom osoblju, financiranju obrazovanja te znanju (stranih) jezika. Njome se također donose podaci o ishodima obrazovanja i osposobljavanja, kao na primjer broj diplomanata, o stupnjevima stečenog obrazovanja i o prelasku iz obrazovnog sustava na posao.

Glavni izvori

Statistički podaci UNESCO-a/OECD-a/Eurostat-a (UOE)

Brojni europski statistički podaci o obrazovanju prikupljaju se kao dio zajedničkih postupaka u koje su uključeni Institut za statistiku UNESCO-a (UNESCO-UIS), Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Eurostat; to se često naziva UOE-ovom operacijom prikupljanja podataka. Eurostat zasebno prikuplja podatke o regionalnim upisima u škole i učenju stranih jezika.

Podaci UOE-a prikupljaju se iz administrativnih izvora ministarstava obrazovanja ili nacionalnih statističkih tijela na temelju zajednički dogovorenih definicija. Statistička jedinica za regionalnu obrazovnu statistiku je student/učenik. Referentna razdoblja su kalendarska godina za podatke o diplomantima, a školska/akademska godina za sve ostale nenovčane podatke (na primjer podacima objavljenima za razdoblje 2014. obuhvaćena je akademska godina 2013./14.).

S obzirom na to da se struktura obrazovnih sustava razlikuje među državama, okvir za sastavljanje, prikupljanje i predstavljanje regionalnih, nacionalnih i međunarodnih statističkih podataka i pokazatelja o obrazovanju preduvjet je za usporedivost podataka. To se osigurava međunarodnom standardnom klasifikacijom obrazovanja (ISCED).

Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja (ISCED)

Okvir ISCED-a povremeno se ažurira kako bi se obuhvatile promjene u obrazovnim sustavima u svijetu. ISCED 2011. donesen je na Općoj konferenciji UNESCO-a u studenome 2011. i on je osnova za statističke podatke prikazane u ovom članku, iako su podaci za referentne godine prije 2014. prikupljani s pomoću prethodne verzije, ISCED-97.

U verziju ove klasifikacije iz 2011. dodane su nove kategorije kako bi se uključilo širenje predškolskog obrazovanja i restrukturiranje tercijarnog obrazovanja. ISCED-om su svi obrazovni programi i kvalifikacije razvrstani prema razinama:

  • predškolsko obrazovanje / niže od osnovnog obrazovanja (razina 0)
  • osnovno obrazovanje (razina 1)
  • niže srednje obrazovanje (razina 2)
  • više srednje obrazovanje (razina 3)
  • obrazovanje nakon srednjeg koje nije ni više ni visoko (razina 4)
  • tercijarno obrazovanje kratkog ciklusa (razina 5)
  • dodiplomska ili jednakovrijedna razina (razina 6)
  • magistarska ili jednakovrijedna razina (razina 7)
  • doktorska ili jednakovrijedna razina (razina 8).

Potpuni opis dostupan je na mrežnim stranicama UNESCO-UIS.

Anketa o radnoj snazi

Podaci o osobama koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje, o NEET-ovima i o stjecanju tercijarnog obrazovanja prikazani u ovom članku izvedeni su iz ankete EU-a o radnoj snazi (LFS). LFS se temelji na anketi provedenoj među pojedincima koji žive u privatnim kućanstvima. Njome je obuhvaćeno stanovništvo koje ima uobičajeno boravište u državama članicama EU-a, osim osoba koje žive u zajedničkim ili institucionaliziranim kućanstvima. Obrazovni podaci iz LFS-a ažuriraju se dva puta godišnje, u proljeće (uključujući podatke za novu referentnu godinu) i u jesen.

Treba imati na umu da su se, uključujući s referentnom godinom 2013., podaci razvrstavali prema ISCED-97, a podaci od 2014. razvrstavaju se prema ISCED 2011. Mrežno dostupne tablice i baze podataka Eurostata donose podatke o stečenom obrazovanju za tri skupine (nisko, srednje i visoko obrazovanje) te su na tim razinama skupljanja statistički podaci usporedivi po godinama za sve države članice EU-a (uz iznimku podataka za Austriju). U Austriji je došlo do podjela u razinama zbog ponovne klasifikacije određenog programa koji je obuhvaćao nekoliko razina stjecanja obrazovanja: kvalifikacija koja se dodjeljuje nakon uspješnog završetka tehničkih i strukovnih veleučilišta u klasifikaciji ISCED 2011. ulazi u razinu ISCED 5, dok je u klasifikaciji ISCED-97 ista kvalifikacija ulazila u razinu ISCED 4 uz napomenu da je istovjetna tercijarnom obrazovanju. U mrežno dostupnim tablicama i bazama podataka vremenski nizovi ISCED-97 i ISCED 2011. prikazani su u istoj tablici, a oznake se temelje na klasifikaciji ISCED 2011.; promjena klasifikacije koja je nastupila između 2013. i 2014. označena je oznakom „b” (koja označava prekid vremenskog niza).

NUTS

Podaci prikazani u ovom članku temelje se isključivo na verziji NUTS-a iz 2013.

Definicije pokazatelja

Statističkim podacima o udjelu četverogodišnjaka koji su upisani u predškolsko i osnovno obrazovanje (razine 0 i 1 klasifikacije ISCED 2011.) obuhvaćene su one institucije koje pružaju odgojno-obrazovnu njegu maloj djeci; one moraju imati osoblje specijalizirano za obrazovanje. Treba imati na umu da se taj udio izračunava na temelju podataka iz dvaju različitih izvora (obrazovna statistika i statistički podaci o demografiji) i da se neki učenici upisani u obrazovne institucije možda ne vode kao rezidenti u demografskim podacima (zbog toga udjeli mogu iznositi više od 100 %).

Svrha je strukovnog obrazovanja da učenici steknu znanje, vještine i sposobnosti specifične za određeno zanimanje ili struku. Strukovno obrazovanje može imati sastavnice specifične za posao (na primjer naukovanje ili kombinacija naukovanja i strukovnog obrazovanja). Pokazateljem strukovnog obrazovanja navedenim u ovom članku opisuje se udio učenika upisanih u programe strukovnog obrazovanja među svim učenicima upisanima u više srednje obrazovanje (kako je definirano razinom 3 klasifikacije ISCED 2011.).

Osobe koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje pokazatelj je koji se definira kao udio osoba u dobi 18 – 24 kojima je najviši stupanj obrazovanja niže srednje obrazovanje (razine 0, 1, 2 ili kratko 3c klasifikacije ISCED-97 do i uključujući 2013. te razine 0 – 2 klasifikacije ISCED 2011. za 2014.i 2015.) i koje ne sudjeluju u daljnjem obrazovanju i osposobljavanju (tijekom četiri tjedna prije ankete). Na ovom pokazatelju utemeljen je cilj strategije Europa 2020. kojim se nastoji smanjiti udio osoba koje prijevremeno napuštaju obrazovanje i osposobljavanje u EU-u ispod 10 %.

Pokazatelj mladih osoba koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET-ovi) jednak je postotku stanovništva u dobi 18 – 24 godine koji nisu zaposleni niti su uključeni u daljnje obrazovanje ili osposobljavanje.

Pokazatelj stečenog tercijarnog obrazovanja definira se kao postotak stanovništva u dobi 30 – 34 godine koji su uspješno završili tercijarni studij (na primjer fakultet ili veleučilište). Raspon godina od 30 do 34 upotrebljava se za tercijarno obrazovanje jer se uglavnom odnosi na prvo petogodišnje razdoblje nakon što je većina studenata već završila studij. Tercijarno obrazovanje odnosi se na razine 5 i 6 klasifikacije ISCED 1997. za podatke do 2013., odnosno na razine 5 – 8 klasifikacije ISCED 2011. za 2014. i 2015. Na ovom pokazatelju utemeljen je cilj strategije Europa 2020. kojim se nastoji osigurati da do 2020. najmanje 40 % osoba u dobi 30 – 34 godine ima završeno tercijarno obrazovanje.

Kontekst

Obrazovanje i osposobljavanje iznimno su važni za gospodarski i društveni napredak i u tome važnu ulogu ima usklađivanje vještina s potrebama na tržištu rada. To je sve važnije u globaliziranom gospodarstvu koje se temelji na znanju i kojem je potrebna stručna radna snaga radi natjecanja u pogledu produktivnosti, kvalitete i inovacija.

Svaka je država članica odgovorna za vlastite sustave obrazovanja i osposobljavanja i za sadržaj njihovih programa (kurikuluma). EU podupire nacionalna djelovanja i pomaže državama članicama u rješavanju uobičajenih problema putem takozvane otvorene metode koordinacije. EU osigurava politički forum za raspravu o glavnim temama (na primjer starenje društva, manjak vještina ili globalna konkurentnost) i omogućava državama članicama razmjenu najbolje prakse.

Obrazovanje i osposobljavanje 2020. (ET 2020.)

Na temelju strateškog okvira za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju (poznat kao ET 2020.) oblikovan je niz zaključaka Vijeća (2009/C 119/02) koji su doneseni u svibnju 2009. U njemu su utvrđena četiri strateška cilja za obrazovanje i osposobljavanje u EU-u: ostvarivanje cjeloživotnog učenja i mobilnosti, poboljšanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja i osposobljavanja, promicanje jednakosti, društvene kohezije i aktivnoga građanstva te jačanje kreativnosti i inovacija (uključujući poduzetništvo) na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja. U cilju ostvarenja tih ciljeva, u ET-u 2020. utvrđen je niz referentnih vrijednosti koje se redovito statistički prate i o kojima se redovito izvješćuje, uključujući sljedeće ciljeve koje treba ostvariti do 2020.:

  • barem 95 % djece u dobi između četiri godine i dobi za početak obaveznog osnovnog obrazovanja trebalo bi sudjelovati u predškolskom obrazovanju;
  • udio 15-godišnjaka s nedovoljnim sposobnostima za čitanje, matematiku i znanost trebao bi biti manji od 15 %;
  • udio osoba koje su prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje trebao bi biti manji od 10 %;
  • udio osoba u dobi 30 – 34 godine koje su završile visoko obrazovanje trebao bi biti barem 40 %;
  • u prosjeku bi barem 15 % odraslih osoba u dobi 25 – 64 godine trebalo sudjelovati u cjeloživotnom učenju;
  • u prosjeku bi barem 20 % osoba koje su završile visoko obrazovanje trebalo neko vrijeme studirati ili se osposobljavati u okviru svojeg visokoškolskog programa u inozemstvu (uključujući raspored na radno mjesto), a time se mora ili ostvariti najmanje 15 bodova Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS) ili razdoblje provedeno u inozemstvu mora trajati najmanje tri mjeseca;
  • u prosjeku bi barem 6 % osoba u dobi 18 – 34 godine s početnom kvalifikacijom strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (VET) trebalo najmanje dva tjedna studirati ili se osposobljavati u svom području (uključujući raspored na radno mjesto) u inozemstvu;
  • udio zaposlenih diplomanata (osoba u dobi 20 – 34 godine) koji su napustili obrazovanje i osposobljavanje najviše tri godine prije referentne godine trebao bi iznositi najmanje 82 %.

Europska komisija i države članice EU-a su se 2014. uključile u inventurni projekt kojemu je cilj ocjenjivanje postignutog napretka i razmatranje bilo kojih novih prioriteta za suradnju u obrazovanju na razini cijelog EU-a. Potaknuta tim djelovanjem, Europska je komisija donijela prijedlog šest novih prioriteta za razdoblje 2016. – 2020. koji je prihvaćen u studenom 2015. pod nazivom Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) — Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja. Tih novih šest područja prioriteta je sljedeće:

  • relevantno i visokokvalitetno znanje, vještine i kompetencije razvijene tijekom cjeloživotnog učenja, usmjerene na ishode učenja u svrhu zapošljivosti, inovativnosti, aktivnog građanstva i dobrobiti;
  • uključivo obrazovanje, jednakost, pravednost, nediskriminacija i promicanje građanskih kompetencija;
  • otvoreno i inovativno obrazovanje i osposobljavanje, uključujući potpuno prihvaćanje digitalnog doba;
  • snažna potpora za učitelje i nastavnike, predavače, ravnatelje škola i drugo odgojno-obrazovno osoblje;
  • transparentnost i priznavanje vještina i kvalifikacija radi olakšavanja učenja i mobilnosti radne snage;
  • održivo ulaganje, kvaliteta i učinkovitost sustava obrazovanja i osposobljavanja.

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Vizualizacija podataka

Publikacije

Glavne tablice

Regional education statistics (t_reg_educ)
Participation in education and training (t_educ_part)
Participation rates of 4-years-olds in education by NUTS 2 regions (tgs00092)
Education and training outcomes (t_educ_outc)
Tertiary educational attainment, age group 30-34 by sex and NUTS 1 regions (tgs00105)
Tertiary educational attainment, age group 25-64 by sex and NUTS 2 regions (tgs00109)
Early leavers from education and training (tsdsc410)
Early leavers from education and training by sex and NUTS 1 regions (tgs00106)

Baza podataka

Regional education statistics (reg_educ)
Participation in education and training (educ_part)
Pupils and students - enrolments (educ_uoe_enr)
All education levels (educ_uoe_enra)
Education and training outcomes (educ_outc)
Educational attainment level (edat)
Population by educational attainment level (edat1)
Transition from education to work (edatt)
Young people by educational and labour status (incl. neither in employment nor in education and training - NEET) (edatt0)
Early leavers from education and training (edatt1)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Izvorni podaci za tablice, grafikone i karte (MS Excel)

Vanjske poveznice


Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Statistički_podaci_o_obrazovanju_i_osposobljavanju_na_regionalnoj_razini&oldid=366366"