Archive:Statistički podaci o minimalnoj plaći

Podatci preuzeti u veljači 2020.

Planirano ažuriranje članka: svibanj 2021.

This Statistics Explained article has been archived on 18 December 2020.

Highlights

Iznosi minimalnih plaća u državama članicama EU-a bili su u siječnju 2020. u rasponu od 312 do 2142 eura mjesečno.

Minimalne plaće, siječanj 2010. i siječanj 2020.
(EUR mjesečno i %)
Izvor: Eurostat (earn_mw_cur)

U ovom članku ukazuje se na znatne razlike u iznosima minimalnih plaća među državama članicama Europske unije (EU); članak sadržava i usporedbu sa stanjem u Ujedinjenoj Kraljevini, zemljama kandidatkinjama i Sjedinjenim Američkim Državama.

Full article

Opći pregled

Statistički podaci o minimalnim plaćama koje objavljuje Eurostat odnose se na nacionalne minimalne plaće. Propisi o nacionalnoj minimalnoj plaći obično se primjenjuju na sve zaposlenike ili barem na veliku većinu zaposlenika u nekoj zemlji. Oni se provode na temelju zakona, često nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima ili izravno na temelju nacionalnog međusektorskog sporazuma.

Iznosi minimalnih mjesečnih plaća uglavnom se prikazuju u obliku bruto dohotka, odnosno prije odbitka poreza na dohodak i doprinosa za socijalno osiguranje koje plaća zaposlenik. Ti se odbici razlikuju među zemljama. Eurostat objavljuje podatke o nacionalnim minimalnim plaćama dva puta godišnje. Tim podacima prikazuje se stanje 1. siječnja i 1. srpnja svake godine. Zbog toga su izmjene minimalnih plaća koje su uvedene u razdoblju između tih dvaju datuma vidljive tek u okviru sljedećeg polugodišnjeg objavljivanja podataka.

Razlike u nacionalnim minimalnim plaćama

Minimalne plaće u državama članicama EU-a u siječnju 2020. iznosile su od 312 EUR do 2 142 EUR mjesečno

U siječnju 2020. u 21 od 27 država članica EU-a (iznimke su bile Danska, Italija, Cipar, Austrija, Finska i Švedska) bila je propisana nacionalna minimalna plaća, kao i u Ujedinjenoj Kraljevini i svim zemljama kandidatkinjama za članstvo u EU-u (Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija, Srbija i Turska). Na dan 1. siječnja 2020. mjesečne minimalne plaće znatno su se razlikovale među državama članicama te su iznosile od 312 EUR u Bugarskoj do 2 142 EUR u Luksemburgu (vidjeti grafikon 1.).

Grafikon 1.: Minimalne plaće, siječanj 2010. i siječanj 2020.
(EUR mjesečno i u %)
Izvor: Eurostat (earn_mw_cur)

Minimalne plaće (izražene u eurima) u svakoj državi članici EU-a koja ima propisanu nacionalnu minimalnu plaću bile su u siječnju 2020. veće nego u siječnju 2010., osim u Grčkoj u kojoj su bile 12 % niže (ukupno za tih 10 godina, s prosječnom godišnjom stopom promjene od -1,3 %). Od siječnja 2010. do siječnja 2020. prosječna godišnja stopa promjene minimalne plaće najviša je bila u Rumunjskoj (12,5 %) i Litvi (10,1 %). Znatno povećanje zabilježeno je i u Bugarskoj (9,8 %), Estoniji (7,7 %), Češkoj (6,7 %), Poljskoj (6,6 %) i Slovačkoj (6,5 %).

Prema bruto iznosu nacionalne minimalne plaće izražene u eurima države članice EU-a obuhvaćene ovim prikupljanjem podataka mogu se razvrstati u tri različite skupine. Države koje nisu članice prikazane su u grafikonu 1. kao zasebna skupina.

Prva skupina, u kojoj su nacionalne minimalne plaće u siječnju 2020. iznosile manje od 500 EUR mjesečno. U toj skupini nalazile su se sljedeće države članice EU-a: Bugarska, Latvija, Rumunjska i Mađarska; u tim zemljama nacionalne minimalne plaće iznosile su od 312 EUR u Bugarskoj do 487 EUR u Mađarskoj.

Druga skupina, u kojoj su nacionalne minimalne plaće u siječnju 2020. bile najmanje 500 EUR ali niže od 1 000 EUR mjesečno. U toj skupini bile su sljedeće države članice EU-a: Hrvatska, Češka, Slovačka, Estonija, Litva, Poljska, Portugal, Grčka, Malta i Slovenija; u tim zemljama nacionalne minimalne plaće kretale su se od 546 EUR u Hrvatskoj do 941 EUR u Sloveniji.

Treća skupina, u kojoj su nacionalne minimalne plaće u siječnju 2020. bile najmanje 1 000 EUR mjesečno. U toj skupini bile su sljedeće države članice EU-a: Španjolska, Francuska, Njemačka, Belgija, Nizozemska, Irska i Luksemburg; u tim zemljama nacionalne minimalne plaće iznosile su od 1 050 EUR u Španjolskoj do 2 142 EUR u Luksemburgu.

Nacionalna minimalna plaća u Ujedinjenoj Kraljevini u siječnju 2020. iznosila je 1 599 EUR.

U svim zemljama kandidatkinjama za članstvo u EU-u minimalne plaće bile su slične plaćama zemalja iz 1. skupine te su se kretale u rasponu od 213 EUR u Albaniji do 440 EUR u Turskoj. Iznos plaće u Sjedinjenim Američkim Državama (gdje nacionalna minimalna plaća iznosi 1 119 EUR mjesečno) bio je unutar raspona iz 3. skupine.

Bitno je napomenuti da u državama članicama EU-a koje se nalaze izvan europodručja, a imaju minimalne plaće (Bugarska, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska) te u Ujedinjenoj Kraljevini i u zemljama kandidatkinjama za članstvo u EU-u i Sjedinjenim Američkim Državama na iznos i poredak minimalnih plaća izraženih u eurima utječu devizni tečajevi koji se primjenjuju na pretvaranje nacionalnih valuta u euro.

Minimalne plaće izražene standardima kupovne moći

Jaz koji postoji među zemljama u pogledu iznosa minimalnih plaća znatno je manji ako se u obzir uzmu razlike u cijenama

U grafikonu 2. uspoređuju se bruto minimalne plaće uzimajući u obzir razlike u cijenama primjenom pariteta kupovne moći (PKM-ova) u pogledu izdataka kućanstava za krajnju potrošnju. Očekivano, prilagodbom podataka prema razlikama u cijenama smanjuju se razlike među zemljama. Na temelju bruto iznosa nacionalne minimalne plaće izraženog u SKM-ovima države članice EU-a obuhvaćene ovim prikupljanjem podataka mogu se razvrstati u dvije različite skupine. Države koje nisu članice i ovdje su prikazane kao zasebna skupina u grafikonu 2.

Prva skupina, u kojoj su nacionalne minimalne plaće u siječnju 2020. bile niže od 1 000 SKM-a. U toj skupini bile su sljedeće države članice EU-a: Latvija, Bugarska, Estonija, Slovačka, Češka, Hrvatska, Mađarska, Portugal, Grčka, Rumunjska, Litva i Malta; u tim zemljama nacionalne minimalne plaće iznosile su od 579 SKM-a u Latviji do 941 SKM-a u Malti.

Druga skupina, u kojoj su nacionalne minimalne plaće u siječnju 2020. bile više od 1 000 SKM-a. U toj skupini bile su sljedeće države članice EU-a: Poljska, Slovenija, Španjolska, Irska, Francuska, Belgija, Nizozemska, Njemačka i Luksemburg; u tim zemljama nacionalne minimalne plaće iznosile su od 1 056 SKM-a u Sloveniji do 1 705 SKM-a u Luksemburgu.

Nacionalna minimalna plaća u Ujedinjenoj Kraljevini u siječnju 2020. bila je 1 320 SKM-a.

U četiri preostale zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u, osim Turske, minimalne plaće izražene u SKM-u bile su slične plaćama u 1. skupini, odnosno kretale su se u rasponu od 388 SKM-a u Albaniji do 634 SKM-a u Srbiji. Minimalne plaće u Turskoj (u kojoj minimalna plaća iznosi 1 157 SKM-a) izražene u SKM-u bile su slične plaćama u zemljama iz 3. skupine, a minimalna plaća u Sjedinjenim Američkim Državama (964 SKM-a) izražena u SKM-u bila je na vrhu 1. skupine.

Države članice EU-a iz 1. skupine, s relativno niskim minimalnim plaćama izraženima u eurima obično imaju niže cijene te stoga i relativno više minimalne plaće kad se izražavaju u standardu kupovne moći (SKM). S druge strane, države članice iz 2. skupine s relativno visokim minimalnim plaćama izraženima u eurima obično imaju više cijene, a njihove minimalne plaće izražene SKM-om često su niže. Ovom prilagodbom prema razini cijena djelomice se umanjuju vidljive razlike među trima različitim skupinama zemalja koje su utvrđene kad su minimalne plaće izražene u eurima.

Grafikon 2.: Minimalne plaće, siječanj 2020.
(SKM-a mjesečno)
Izvor: Eurostat (earn_mw_cur)

Razlike u iznosima minimalnih plaća među državama članicama smanjile su se s omjera 1:6,9 u eurima (što znači da je najviša minimalna plaća bila 6,9 puta veća od najniže, kada se izražavaju u eurima) na omjer 1:2,9 kada se izražavaju SKM-om (što znači da je najviša minimalna plaća bila 2,9 puta viša od najniže, kada se izražavaju SKM-om).

Iznosi minimalnih plaća u odnosu na srednju vrijednost bruto dohotka

Na grafikonu 3. prikazane su informacije o udjelu nacionalne minimalne plaće u srednjoj vrijednosti bruto dohotka.

Uzete su u obzir nacionalne minimalne plaće izražene u eurima na dan 1. srpnja 2014. te podijeljene srednjom vrijednošću bruto dohotka iz ankete o strukturi dohotka (SES 2014.). U srpnju 2014. udio minimalne plaće u srednjoj vrijednosti dohotka u državama članicama EU-a kretao se od 40 % do 66 %. Za potrebe ove analize, isplate za prekovremeni i smjenski rad isključene su iz izračuna srednje vrijednosti mjesečnog bruto dohotka. Za Njemačku, Francusku i Irsku, u kojima je minimalna plaća određena po satu, omjer je izračunat kao udio srednje vrijednosti dohotka po satu. Za ostalih 16 država članica EU-a koje imaju nacionalnu minimalnu mjesečnu plaću i za koje su podaci dostupni omjer je izračunan kao udio srednje vrijednosti mjesečnog dohotka.

Grafikon 3.: Minimalne plaće izražene kao udio u srednjoj vrijednosti bruto dohotka po satu, 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (earn_mw_cur) i Anketa o strukturi dohotka 2014. Za potrebe ove publikacije izvršen je poseban izračun. podaci nisu dostupni u internetskoj bazi podataka Eurostata.

Udio primatelja minimalne plaće

Udio zaposlenika koji primaju minimalnu plaću može se znatno razlikovati među zemljama. Procjena tih omjera može se dobiti povezivanjem mikropodataka iz dvije posljednje četverogodišnje ankete o strukturi dohotka (SES) s iznosima minimalnih plaća na snazi u to vrijeme (listopad 2010. i 2014.) (kako je prikazano na grafikonu 4.). Radi bolje usporedivosti opseg je ograničen na radnike s punim radnim vremenom u dobi od 21 godine i više koji rade u poduzećima s 10 i više zaposlenika. Pritom su isključeni sektori javne uprave, obrane i obveznoga socijalnog osiguranja (NACE Rev. 2 odjeljak O). Usto, mjesečnim dohotkom izračunanim prema SES-u nije obuhvaćena zarada koja je povezana s prekovremenim i smjenskim radom.

U listopadu 2014. udio zaposlenika koji su plaćeni manje od 105 % nacionalne minimalne plaće bio je veći od 7,0 % u sljedećih deset država članica EU-a koje su primjenjivale propise o minimalnim plaćama: Slovenija (19,1 %), Rumunjska (15,7 %), Portugal (13,0 %), Poljska (11,7 %), Bugarska (8,8 %); France (8,4 %), Litva (8,1 %), Latvija (7,9 %), Grčka (7,7 %) i Hrvatska (7,1 %). U Belgiji (0,4 %) zabilježen je najniži udio zaposlenika koji zarađuju manje od 105 % nacionalne minimalne plaće, a u ostalih 10 država članica EU-a udio zaposlenika koji zarađuju manje od tog iznosa bio je u rasponu od 1,0 % (Španjolska) do 5,8 % (Luksemburg).

Grafikon 4.: Udio zaposlenika koji zarađuju manje od 105 % minimalne plaće, listopad 2010. i 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (earn_mw_cur) i Anketa o strukturi dohotka 2014. Za potrebe ove publikacije izvršen je poseban izračun. podaci nisu dostupni u internetskoj bazi podataka Eurostata.

Promjene u udjelu primatelja minimalne plaće

Udio zaposlenika koji zarađuju manje od 105 % nacionalne minimalne plaće povećao se od 2010. do 2014. za više od 2,0 postotna boda u Rumunjskoj (11,7 bodova), Bugarskoj (5,4 boda), Poljskoj (3,6 bodova) i Mađarskoj (2,3 boda), a smanjio za više od 2,0 postotna boda u Litvi (-5,6 bodova), Irskoj (-5,1 bod), Luksemburgu (-4,1 bod), Latviji (-4,0 boda), Portugalu (-3,8 bodova), Hrvatskoj (-2,6 bodova) i Slovačkoj (-2,2 boda).

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Statistički podaci o minimalnoj plaći: tablice i brojke

Izvori podataka

Nacionalne minimalne mjesečne plaće

Statistički podaci o minimalnim plaćama koje objavljuje Eurostat odnose se na nacionalne minimalne mjesečne plaće. Podaci koji se objavljuju odnose se na minimalne plaće koje se primjenjuju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine. Osnovna nacionalna minimalna plaća određuje se po satu, tjednu ili mjesecu, a ta minimalna plaća provodi se na temelju zakona (koji provodi vlada), često nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima ili izravno na temelju nacionalnog međusektorskog sporazuma. Nacionalna minimalna plaća obično se odnosi na sve zaposlenike ili barem na veliku većinu zaposlenika u nekoj zemlji. Podaci se dostavljaju u bruto iznosima. Cjelovit skup informacija o nacionalnim minimalnim plaćama po zemljama dostupan je u jednom od priloga kao dio metadapodataka.

Za zemlje u kojima nacionalna minimalna plaća nije utvrđena u bruto iznosu, neto vrijednost se uvećava za primjenjive poreze. To se odnosi na Crnu Goru i Srbiju.

Za zemlje u kojima nacionalna minimalna plaća nije utvrđena prema mjesečnom iznosu (primjerice, ako je minimalna plaća određena po satu ili tjednu), iznos minimalne plaće preračunava se u mjesečni iznos u skladu s konverzijskim faktorima koje dostavljaju te zemlje:

Njemačka: (satnica x 39,1 sati x 52 tjedna) / 12 mjeseci (vrijednost od 39,1 sat odnosi se na medijan osnovnih sati tjedno zaposlenika s punim radnim vremenom u NACE Rev.2 odjeljcima B do S: ova vrijednost rezultat je istraživanja o tromjesečnim prihodima);

Irska: (satnica x 39 sati x 52 tjedna) / 12 mjeseci;

Francuska: podaci za razdoblje od siječnja 1999. – srpnja 2005.: (satnica x 39 sati x 52 tjedna) / 12 mjeseci; podaci za razdoblje od siječnja 2005. na dalje (satnica x 35 sati x 52 tjedana) / 12 mjeseci;

Malta: (iznos tjedne plaće x 52 tjedana) / 12 mjeseci;

Ujedinjena Kraljevina: (satnica x srednja vrijednost osnovnih plaćenih sati na tjedan za zaposlenike u punom radnom vremenu u svim sektorima x 52,18 tjedana) / 12 mjeseci;

Sjedinjene Američke Države: (satnica x 40 sati x 52 tjedna) / 12 mjeseci.

U Srbiji nacionalna minimalna plaća utvrđena je kao neto plaća po satu. Preračunava se na sljedeći način: (neto satnica x 40 sati x 52,2 tjedna) / 12 mjeseci. Ta se vrijednost zatim uvećava za primjenjive poreze.

Nadalje, ako se minimalna plaća isplaćuje za više od 12 mjeseci godišnje (kao što je slučaj u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu, gdje se isplaćuje 14 mjeseci godišnje), podaci su prilagođeni kako bi se te isplate uzele u obzir.

Podaci o nacionalnim minimalnim plaćama dostavljaju se Eurostatu u nacionalnim valutama. Za zemlje izvan europodručja minimalne plaće u nacionalnim valutama preračunavaju se u eure primjenom mjesečnog deviznog tečaja koji je zabilježen na kraju prethodnog mjeseca (primjerice, stopa na kraju prosinca 2019. upotrijebljena je za izračun minimalnih plaća izraženih u eurima od 1. siječnja 2020.).

Kako bi se uklonili učinci razlika u cijenama među zemljama, upotrebljavaju se posebni devizni tečajevi koje se nazivaju paritetima kupovne moći (PKM-ovi). PKM-ovi za izdatke kućanstava za krajnju potrošnju u svakoj zemlji upotrebljavaju se za preračunavanje minimalnih mjesečnih plaća izraženih u eurima ili nacionalnim valutama u umjetnu zajedničku jedinicu koja se naziva standard kupovne moći (SKM). Ako PKM-ovi za posljednje referentno razdoblje još nisu dostupni, zamjenjuje ih se PKM-ovima iz prethodne godine, a niz se ažurira kad najnoviji PKM-ovi postanu dostupni.

Zemlje koje nisu obuhvaćene statističkim podacima o minimalnoj plaći

Nacionalna minimalna plaća 1. siječnja 2020. nije bila propisana u Danskoj, Italiji, Cipru, Austriji, Finskoj i Švedskoj; takav je slučaj i s državama članicama EFTA-e Islandom, Norveškom i Švicarskom. U Cipru vlada utvrđuje minimalne plaće za određena zanimanja. U Danskoj, Italiji, Austriji, Finskoj i Švedskoj te Islandu, Norveškoj i Švicarskoj minimalne plaće utvrđuju se kolektivnim ugovorima za niz sektora.

Srednja vrijednost mjesečnog bruto dohotka

Podaci o srednjim vrijednostima prosječnog bruto mjesečnog dohotka temelje se na posljednjim podacima prikupljenima 2014.anketom o strukturi dohotka (SES) (ovo istraživanje provodi se jednom svake četiri godine). Podaci o srednjim vrijednostima prosječnog bruto dohotka odnose se na sve zaposlenike (osim naučnika) koji su zaposleni u poduzećima s 10 zaposlenika i više i koji rade u svim sektorima gospodarstva, osim u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu (NACE Rev. 2 odjeljak A) te u javnoj upravi i obrani i obveznom socijalnom osiguranju (NACE Rev. 2 odjeljak O). Srednja vrijednost dohotka razina je dohotka kojom se svi zaposlenici dijele u dvije jednake skupine: polovina zarađuje manje od medijalnog dohotka, a polovina zarađuje više. Bruto mjesečni dohodak odnosi se na naknade i plaće koje su u referentnom mjesecu zaradili zaposlenici koji rade s punim radnim vremenom i s pola radnog vremena (u načelu listopad 2014.) prije odbitka poreza i doprinosa za socijalno osiguranje. Naknade i plaće uključuju plaćanja za prekovremeni rad, dodatke za rad u smjenama, bonuse, provizije i slično. Bruto mjesečni dohodak zaposlenika s nepunim radnim vremenom preračunan je u jedinice punog radnog vremena da bi se mogao uključiti u prosjek s istom težinom kao dohodak zaposlenika s punim radnim vremenom. Isključivanje zaposlenika s nepunim radnim vremenom iz izračuna srednje vrijednosti mjesečnog bruto dohotka u Nizozemskoj utječe na omjer između minimalne plaće i srednje vrijednosti dohotka sa 7 postotnih bodova (49 % umjesto 56 %).

Za preračunavanje podataka za države izvan europodručja u euro upotrebljavali su se prosječni tečajevi za 2014. Nacionalna minimalna plaća kao udio prosječnog mjesečnog dohotka i posebnosti po zemljama dostupne su u jednom od priloga koji je dio metapodataka.

Kontekst

Nekoliko država osnivačica EU-a ima dugotrajnu tradiciju osiguravanja nacionalne minimalne plaće za radnike s najnižim plaćama. Suprotno tomu, brojne države članice, uključujući Njemačku, Irsku, Ujedinjenu Kraljevinu i mnoge države članice koje su se pridružile EU-u 2004. ili poslije, tek su nedavno uvele zakonodavstvo o minimalnoj plaći, a šest država članica iz skupine zemalja EU-27 nije 1. siječnja 2020. imalo nacionalnu minimalnu plaću.

Posljednjih godina zabilježen je obrazac relativno niskog povećanja plaća (ograničavanje plaća) u većini europskih zemalja, a brojne skupine koje zastupaju radnike tvrde da su se kupovna moć i sveukupan standard života smanjili. Neki političari, predstavnici radnika, interesne skupine i komentatori zagovaraju ideju da se u svim državama članicama EU-a utvrde „europska minimalna plaća” ili nacionalne minimalne plaće.

Iznosi nacionalnih minimalnih plaća ne mijenjaju se nužno svake godine, a ni prilagodba ne vodi uvijek povećanju minimalne plaće. Primjerice, iznos minimalne plaće u Grčkoj smanjio se 2012.u okviru mjera štednje koje je uvela vlada. U Grčkoj je te godine suspendiran nacionalni kolektivni ugovor, a o iznosu nacionalne minimalne plaće sada odlučuje vlada.