Archive:Statistički podaci o kriminalu

Podaci preuzeti u srpnju 2020.

Planirano ažuriranje članka: studeni 2021.

This Statistics Explained article has been archived on 25 August 2021.

Highlights

Broj slučajeva razbojništva koje je evidentirala policija u EU-27 smanjio se za 34 % u razdoblju od 2012. do 2018.

U EU-27 u 2018. zabilježena su 3 993 ubojstva s namjerom, što je smanjenje od 30 % u odnosu na 2008.

Razbojništvo, prosjek 2016.–2018.
(kaznena djela koja je evidentirala policija, na 100 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

Statistički podaci izneseni u ovom članku temelje se na službenim podacima o kaznenim djelima koja je evidentirala policija u Europi u razdoblju od 2008. do 2018. Rezultati obuhvaćaju Europsku uniju (EU-27), tri jurisdikcije Ujedinjene Kraljevine, zemlje EFTA-e te djelomično zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje.

Full article

U razdoblju od 2012. do 2018. broj slučajeva razbojništva u EU-27 smanjio se za 34 %

U razdoblju od 2012. do 2018. broj slučajeva razbojništva koje je evidentirala policija smanjio se u EU-27 za 34 %, na oko 299 000. S druge strane, od 2008. do 2012. zabilježeno je povećanje od 8,8 %, što je najviše povećanje u razdoblju 2008. – 2018. kako je prikazano na grafikonu 1. Nedostaju podaci za 2018. za Estoniju, Francusku, Luksemburg i Finsku, zbog čega se točna promjena u EU-27 od 2017. do 2018. ne može sasvim utvrditi. U većini zemalja EU-27 došlo je do smanjenja u razdoblju od 2017. do 2018., dok su najveća relativna povećanja zabilježena u Irskoj (8 %) i Sloveniji (11 %).

Grafikon 1.: Razbojništvo (kaznena djela koja je evidentirala policija), EU-27, 2008.–2018.
(broj kaznenih djela)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

Na grafikonu 2. prikazani su slučajevi razbojništva koje je evidentirala policija u odnosu na broj stanovnika (broj kaznenih djela na 100 000 stanovnika). U razdoblju 2016. – 2018. najviše stope u EU-27 u prosjeku su zabilježene u Belgiji (154,3), Francuskoj (153,3), Španjolskoj (132,5) i Portugalu (115,5), dok su najniže stope zabilježene u Estoniji (17,1), Rumunjskoj (16,2), Češkoj (14,6), Sloveniji (11,7), Cipru (10,5), Slovačkoj (9,0) i Mađarskoj (9,0). Među zemljama EFTA-e najvišu stopu razbojništva koje je evidentirala policija imala je Švicarska (20,9 slučajeva razbojništva na 100 000 stanovnika).

Grafikon 2.: Razbojništva, prosjek 2016.–2018.
(kaznena djela koja je evidentirala policija, na 100 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

U EU-27 je 2018. zabilježeno 3 993 ubojstava s namjerom

Policija je u 2018. u EU-27 evidentirala 3 993 ubojstava s namjerom, što je smanjenje za gotovo 30 % u odnosu na 2008. U tablici 1. prikazani su prijavljeni podaci za pojedine zemlje.

Tablica 1.: Ubojstva s namjerom, 2008.–2018.
(broj kaznenih djela koja je evidentirala policija)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

Na grafikonu 3. prikazani su slučajevi ubojstva s namjerom u odnosu na broj stanovnika (broj kaznenih djela koja je policija evidentirala na sto tisuća stanovnika). Najveće vrijednosti zabilježene su 2018. u Latviji (5,2), Litvi (3,5) i Estoniji (1,9). U 15 zemalja stopa je bila manja od 1 na 100 000 stanovnika.

Grafikon 3.: Ubojstva s namjerom, 2018.
(kaznena djela koja je evidentirala policija na 100 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

U EU-27 je 2018. zabilježeno 583 000 slučajeva napada

U EU-27 policija je 2018. evidentirala oko 583 000 napada, odnosno 6,2 % manje u odnosu na 621 500 slučajeva zabilježenih u 2010. Kako je prikazano na grafikonu 4., u razdoblju 2010. – 2018. trend je uglavnom bio silazan. Međutim, treba napomenuti da se „ukupne vrijednosti za EU” u razdoblju 2016. – 2018. djelomično temelje na prethodnim vrijednostima jer nedostaju podaci iz Francuske (2017. – 2018.) i Mađarske (2016. – 2018.). Prijavljeni podaci upućuju na uzlazni trend u Francuskoj u razdoblju 2010. – 2016. (s 232 000 na 243 000) te na smanjenje u Mađarskoj u razdoblju 2010. – 2015. (s 14 600 na 12 500).

Broj slučajeva napada koje je evidentirala policija znatno se razlikuje među zemljama EU-27, čak i u odnosu na broj stanovnika. Na usporedbu zemalja utječu različiti propisi, stope prijavljivanja i prakse evidentiranja. Primjerice, uz teški napad neki nacionalni podaci uključuju manji napad, smrtonosni napad (ubojstvo iz nehaja, teško ubojstvo itd.) ili seksualni napad (koji se obično razvrstava u posebnu kategoriju).

Grafikon 4.: Napad, EU-27, 2010.–2018.
(broj kaznenih djela koja je evidentirala policija)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

528 000 krađa automobila u EU-27 u 2018.

U EU-27 policija je 2018. evidentirala oko 528 000 krađa automobila, tj. za oko 40 % manje u odnosu na 2008. Treba međutim napomenuti da su za Francusku (2017. – 2018.), Cipar (2018.) i Mađarsku (2016. – 2018.) umjesto podataka koji nedostaju upotrijebljeni zadnji dostupni podaci za godinu. Kako je prikazano na grafikonu 5., u EU-27 je u razdoblju 2008. – 2018. zabilježen silazni trend. S druge strane, u Irskoj i Hrvatskoj policija je u razdoblju od 2017. do 2018. evidentirala 8 % više slučajeva krađe.

Grafikon 5.: Krađe motornih kopnenih vozila, EU-27, 2008. – 2018.
(broj kaznenih djela koja je evidentirala policija)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

Kad je riječ o broju krađa automobila koje je evidentirala policija na 100 000 stanovnika, najviše vrijednosti (prosjek 2016. – 2018.) zabilježene su u Grčkoj (260,6), Italiji (244,2), Francuskoj (241,9), Švedskoj (237,3) i Nizozemskoj (169,3). Najniži broj krađa automobila u EU-27 zabilježen je u Slovačkoj (27,8) i Estoniji (25,1), Hrvatskoj (21,4), Rumunjskoj (10,8) i Danskoj (4,0). Među zemljama EFTA-e najviši broj krađa automobila na 100 000 stanovnika imala je Švicarska (80,5).

„Krađa automobila” uključuje krađu motocikla, osobnih automobila, autobusa, kamiona, buldožera itd., ali se prakse izvješćivanja i evidentiranja razlikuju te utječu na usporedbu među zemljama i godinama.

Grafikon 6.: Krađe motornih kopnenih vozila, prosjek 2016. – 2018.
(kaznena djela koja je evidentirala policija, na 100 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Izvorni podaci za tablice i grafikone (na engleskom jeziku)

Izvori podataka

Statistički podaci o kriminalu i sustavima kaznenog pravosuđa općenito

Izvori podataka uključuju policiju i druga tijela kaznenog progona, državno odvjetništvo, sudove, zatvore, nadležna ministarstva i statističke urede. Nacionalna tijela odgovorna su za službene podatke koji se šalju Eurostatu i Ujedinjenim narodima (Istraživanje UN-a o kretanjima kriminaliteta i djelovanju sustava kaznenog pravosuđa).

Podaci u ovom članku

U ovom članku izneseni su rezultati koji se temelje na službenim podacima za kaznena djela koja je evidentirala policija u razdoblju od 2008. nadalje. Eurostat ažurira internetsku bazu podataka kada zemlje pošalju nove podatke, koji se mogu razlikovati od podataka navedenih u prethodnim internetskim člancima. Nedostatak podataka jedan je od glavnih problema statistike o kriminalu na europskoj razini. Zbog toga je u ovom članku prilagođeno više ukupnih vrijednosti za EU. Primjerice, ako određeni podatak nije bio dostupan za 2017., upotrijebljen je podatak za 2016. za istu zemlju i za isto kazneno djelo. U nekim slučajevima upotrijebljeni su prosjeci za godinu prije i godinu poslije. Podaci koji nedostaju mogu se obraditi i usporedbom trogodišnjih prosjeka. Za neka kaznena djela nedostaje previše podataka da bi se navela ukupna vrijednost za EU. internetska baza podataka sadržava vrijednosti kako su prijavljene (bez prilagodbe).

Specifična kaznena djela

Dodatni podaci o ubojstvu s namjerom, silovanju i seksualnom napadu:

Žrtve, osumnjičenici, kazneni progon, osuđujuće presude (na engleskom jeziku)
Zatvorenici (na engleskom jeziku)
Statistički podaci o ubojstvima u cijelom svijetu (na engleskom jeziku)

Raniji podaci

Kaznena djela koja je policija evidentirala u razdoblju 1950. – 1992. (ukupno) (na engleskom jeziku)
Kaznena djela koja je policija evidentirala u razdoblju 1993. – 2007. (prema kaznenom djelu) (na engleskom jeziku)

Kontekst

Statističke podatke o kriminalu upotrebljavaju institucije EU-a, nacionalna tijela, mediji, političari, organizacije i javnost. Svaka država donosi svoje kaznene zakone, definira kaznena djela, sudske postupke i pravosudne mjere, kao i specifikacije službene statistike o kriminalu (osim za kaznena djela obuhvaćena međunarodnim pravom ili pravom EU-a). Statistika o kriminalu obično je manje usporediva među državama nego međunarodno utvrđena statistika.

Usprkos tomu što europske zemlje imaju različite kaznene zakone, moglo bi se tvrditi i da među njima postoje mnoge sličnosti. U tom su kontekstu, u kombinaciji s javnim i političkim interesom za to, izrađeni statistički podaci o kriminalu na razini cijelog EU-a. Tijekom proteklog desetljeća institucije EU-a, nacionalna tijela i UN surađivali su u cilju poboljšanja europske statistike o kriminalu. Da bi se kvaliteta bitno povećala, potrebno je primjenjivati zajedničku klasifikaciju kaznenih djela.

Službena statistika o kriminalu uglavnom odgovara načinu na koji tijela registriraju i obrađuju predmete. Te podatke daju nacionalna tijela, primjerice, policija, tijela za kazneni progon, sudovi i zatvori. Najšira slika može se dobiti na temelju podataka policije jer oni obuhvaćaju evidentirana kaznena djela, neovisno o tome je li za njih pokrenut kazneni progon. Ali policijska evidencija ne bilježi ukupnu pojavnost kaznenih djela. Jednostavno rečeno, ukupna pojavnost obuhvaćala bi prijavljena i neprijavljena kaznena djela uz izostavljanje neispravno prijavljenih kaznenih djela. Razumno je pretpostaviti da je stopa prijavljivanja visoka ako je za potraživanje od osiguravatelja potreban policijski izvještaj (na primjer u slučaju krađe automobila i provale).