Archive:Statistički podaci o cijenama električne energije
Podaci preuzeti u svibnju 2020.
Planirano ažuriranje članka: kolovoz 2021.
This Statistics Explained article has been archived on 11 December 2020.
Highlights
U drugoj polovini 2019. cijene električne energije za kućanstva u EU-27 najviše su bile u Danskoj (0,29 EUR po kWh), a najniže u Bugarskoj (0,10 EUR po kWh).
U drugoj polovini 2019. cijene električne energije za potrošače koji nisu kućanstva u EU-27 najviše su bile u Cipru (0,18 EUR po kWh), a najniže u Danskoj (0,07 EUR po kWh).
Cijene električne energije (uključujući porez) za potrošače iz kategorije kućanstava, druga polovina 2019.
U ovom se članku prikazuje kretanje cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava te za potrošače koji nisu kućanstva u Europskoj uniji (EU). Ako su dostupni, članak obuhvaća i podatke o cijenama u Ujedinjenoj Kraljevini, Islandu, Lihtenštajnu, Norveškoj, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji, Srbiji, Turskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu*, Moldovi, Gruziji i Ukrajini.
Cijena energije u EU-u ovisi o nizu različitih uvjeta povezanih s ponudom i potražnjom, uključujući geopolitičku situaciju, nacionalnu kombinaciju izvora energije, diversifikaciju uvoza, troškove mreže, troškove zaštite okoliša, nepovoljne vremenske uvjete te razine trošarina i oporezivanja. Treba napomenuti da cijene navedene u ovom članku za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV, a cijene za potrošače koji nisu kućanstva ne obuhvaćaju poreze i doprinose na koje se može ostvariti povrat.
Full article
Cijene električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava
Cijene električne energije najviše su u Njemačkoj i Danskoj
U drugoj polovini 2019. cijene električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 2 500 kWh i manjom od 5 000 kWh), u državama članicama EU-a najviše su bile u Danskoj (0,2924 EUR po kWh), Njemačkoj (0,2873 EUR po kWh) i Belgiji (0,2860 EUR po kWh), vidjeti grafikon 1. Najniže cijene električne energije zabilježene su u Bugarskoj (0,0958 EUR po kWh), Mađarskoj (0,1097 EUR po kWh) i Litvi (0,1254 EUR po kWh). Cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava u Danskoj bila je više od tri puta veća od cijene u Bugarskoj.
Prosječna cijena u EU-27 u drugoj polovini 2019. – ponderirani prosjek na temelju najnovijih podataka (iz 2018.) o potrošnji električne energije u kućanstvima – iznosila je 0,2160 EUR po kWh.
.png)
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_204)
Kretanje cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava u EU-27 od prve polovine 2008. prikazano je na grafikonu 2. Cijena energije, opskrbe i mreže bez poreza povećala se neznatno brže od ukupne stope inflacije (HICP) do druge polovine 2013., kada je iznosila 0,1338 EUR po kWh. Međutim, od 2014. razmjerno je stabilna i sada iznosi 0,1280 EUR po kWh, što je neznatno niže od cijene u prvoj polovini 2008. prilagođene inflaciji. S druge strane, udio poreza neprestano je rastao, s 31,2 % u 2008. na 40,7 % u 2019. Zbog toga je ukupna cijena za potrošače iz kategorije kućanstava, tj. uključujući sve poreze, bila znatno viša (17 %) u drugoj polovini 2019. od cijene u prvoj polovini 2008. prilagođene inflaciji.
.png)
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_204)
Udio poreza i doprinosa uvelike se razlikuje među državama članicama
Udio poreza i doprinosa u ukupnoj maloprodajnoj cijeni električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava prikazan je na grafikonu 3. Relativni iznos poreznog doprinosa u EU-u u prvoj polovini 2019. najmanji je bio u Malti (5,9 %), gdje se na osnovnu cijenu primjenjuje relativno niska stopa PDV-a. Relativni udio poreza bio je najveći u Danskoj, čineći 64,4 % ukupne cijene. PDV u EU-27 čini 15,6 % ukupne cijene. Kreće se od 4,8 % u Malti do 21,2 % u Mađarskoj.
.png)
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_204)
Najveći pad cijena električne energije zabilježen je u Danskoj, Grčkoj i Portugalu
Na grafikonu 4. prikazana je promjena cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava uključujući sve poreze i PDV izražene u nacionalnoj valuti, za razdoblje od druge polovine 2018. do druge polovine 2019. Usporedba cijena energije na godišnjoj razini (umjesto na razini semestra) ima najviše smisla u svrhu izbjegavanja sezonskih utjecaja. U usporedbi s prethodnom godinom ukupne cijene pale su u 10 država članica EU-a. Najveći je postotak smanjenja bio u Danskoj (–6,3 %) i Grčkoj (–5,8 %), čiji su porezi na energiju iz obnovljivih izvora znatno pali, a ostale sastavnice ostale su stabilne. Najveći postotak povećanja cijene zabilježen je u Nizozemskoj (19,6 %) i Litvi (14,3 %), gdje je sastavnica energije i opskrbe bila glavni pokretač povećanja. Valja naglasiti da je u Litvi cijena bez poreza narasla za 22,8 %. Međutim, smanjeni su porezi na kapacitet i porez na energiju iz obnovljivih izvora, što je djelomično umanjilo povećanje.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_204)
Cijene električne energije za potrošače koji nisu kućanstva
Najviše cijene električne energije zabilježene u Cipru i Italiji
U drugoj polovini 2019. cijene električne energije za potrošače koji nisu kućanstva (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 500 MWh i manjom od 2 000 MWh) u državama članicama EU-a najviše su bile u Cipru i Italiji (vidjeti grafikon 5.). Prosječna cijena u EU-27 u drugoj polovini 2019. – ponderirani prosjek na temelju najnovijih podataka (iz 2018.) o potrošnji električne energije potrošača koji nisu kućanstva – iznosila je 0,1173 EUR po kWh.
.png)
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_205)
Kretanje cijena električne energije za potrošače u EU-27 koji nisu kućanstva od prve polovine 2008. prikazano je na grafikonu 6. Cijena energije, opskrbe i mreže, bez poreza, rasla je slično kao i ukupna inflacija do 2012., kada je dosegla najvišu razinu od 0,0943 EUR po kWh u prvoj polovini godine. Tada se smanjila i sada iznosi 0,0772 EUR po kWh, što je 21 % niže od cijene iz 2008. prilagođene inflaciji.
Međutim, udio poreza neprestano je rastao, s 13,8 % u 2008. na 34,2 % u 2019. Stoga, ako promatramo ukupnu cijenu za potrošače koji nisu kućanstva, tj. cijenu uključujući nepovratne poreze, u drugom semestru 2019. ona je neznatno veća (3,6 %) od cijene u 2008. prilagođene inflaciji.
.png)
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_205)
Udio poreza i doprinosa za koje se ne može ostvariti povrat u cijenama električne energije
Udio poreza i doprinosa za koje se ne može ostvariti povrat u ukupnoj cijeni električne energije za potrošače koji nisu kućanstva prikazan je na grafikonu 7. U drugoj polovini 2019. najveći udio poreza naplaćivao se u Njemačkoj, gdje su porezi i doprinosi za koje se ne može ostvariti povrat činili 56,3 % ukupne cijene, nadmašivši drugi najveći udio Italije za 13,8 postotnih bodova. Udio poreza u EU-27 iznosi 34,2 %, ali udio Njemačke ovdje, naravno, ima velik utjecaj jer je ona isto tako zemlja s daleko najvećom potrošnjom električne energije u sektoru potrošača koji nisu kućanstva.
.png)
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_205)
Kretanje cijena električne energije za potrošače koji nisu kućanstva
Na grafikonu 8. prikazana je promjena cijena električne energije za potrošače koji nisu kućanstava uključujući sve poreze i PDV izražene u nacionalnoj valuti, za razdoblje od druge polovine 2018. do druge polovine 2019. Ove cijene pale su u šest zemalja članica EU-a. Najveća smanjenja zabilježena su u Danskoj (–13,4 %), zatim Poljskoj (–6,3 %) i Portugalu (–2,1 %). Porasle su u preostaloj 21 državi članici EU-a. Povećanja od 10,0 % ili više zabilježena su u Rumunjskoj (19,5 %), Mađarskoj (18,4 %), Italiji (12,7 %), Nizozemskoj (11,1 %), i Sloveniji (10,0 %).
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_205)
Izvorni podaci za tablice i grafikone
Statističke tablice i grafikoni cijena električne energije (na engleskom)
Izvori podataka
Definiranje potrošača iz kategorije kućanstava
U ovom se članku upućivanja na potrošače iz kategorije kućanstava odnose na srednju skupinu potrošača iz kategorije kućanstava s godišnjom potrošnjom električne energije u rasponu od 2 500 do 5 000 kWh. Svi se podaci odnose na maloprodajne cijene za potrošače i obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV.
Definiranje potrošača koji nisu kućanstva
U ovom se članku upućivanja na potrošače iz kategorije kućanstava odnose na srednju skupinu potrošača iz kategorije kućanstava s godišnjom potrošnjom električne energije u rasponu od 500 do 2 000 kWh. U ovom članku prikazane cijene odgovaraju cijeni za proizvodnju električne energije, opskrbu električnom energijom i troškove mreže, uključujući sve poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat.
Metodologija
Usporedba cijena iz 2018. i 2019. izražena je u nacionalnim valutama da bi se isključile fluktuacije tečaja nacionalnih valuta u odnosu na euro.
Cijene u nacionalnim valutama preračunavaju se u euro prema prosječnom tečaju u izvještajnom razdoblju za koje su cijene prijavljene.
Cijene se uvijek uspoređuju s cijenama iz istih polugodišnjih razdoblja (tj. u odnosu na prethodnu godinu) u cilju izbjegavanja sezonskih utjecaja.
Uredba (EU) 2016/1952 stupila je na snagu 2016. U njoj je definirana obveza prikupljanja i dijeljenja informacija o cijenama električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava i potrošače koji nisu kućanstva. Do 2016. segment potrošača koji nisu kućanstva obuhvaćao je potrošače iz kategorije industrije, no tijela za izvješćivanje smjela su uključiti i druge potrošače koji nisu kućanstva. Uredbom (EU) 2016/1952 skupina potrošača iz kategorije industrije zamijenjena je skupinom potrošača koji nisu kućanstva da bi se osigurala jedinstvena metodologija za sve zemlje izvjestiteljice. Do siječnja 2017. tijela za izvješćivanje podatke o cijenama za potrošače iz kategorije kućanstava dostavljala su dobrovoljno.
Tarife za električnu energiju ili sustavi cijena razlikuju se ovisno o dobavljaču, a mogu biti rezultat sklopljenih ugovora, osobito za velike potrošače koji nisu kućanstva. Kad je riječ o manjim potrošačima, tarife se uglavnom određuju u skladu s količinom potrošene električne energije i nizom drugih značajki. Većina tarifa sadržava i određeni oblik fiksne naknade. Stoga ne postoji jedinstvena cijena električne energije. Radi usporedbe cijena tijekom vremena te među državama članicama EU-a u ovom se članku prikazuju informacije o razinama potrošnje potrošača iz kategorije kućanstava i potrošača koji nisu kućanstva. Cijene električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava podijeljene su u pet skupina godišnje razine potrošnje, a za potrošače koji nisu kućanstva, u sedam različitih skupina razine potrošnje.
Prikupljene cijene obuhvaćaju prosječne cijene u razdoblju od šest mjeseci (polugodišnje razdoblje ili semestar), od siječnja do lipnja (prvi semestar) te od srpnja do prosinca (drugi semestar) pojedine godine. Cijene obuhvaćaju osnovnu cijenu električne energije, naknade za prijenos i distribuciju, najam brojila te ostale usluge. Prikazane cijene električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju i poreze, doprinose, neoporezive doprinose, naknade i porez na dodanu vrijednost (PDV) jer su oni općenito pokazatelj krajnje cijene koju plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava. Budući da potrošači koji nisu kućanstva obično mogu ostvariti povrat PDV-a i određenih drugih poreza, cijene za potrošače koji nisu kućanstva prikazane su bez PDV-a i drugih poreza/doprinosa/naknada za koje se može ostvariti povrat. Cijena električne energije izražava se u eurima po kilovatsatu (EUR po kWh).
Kontekst
Cijena i pouzdanost opskrbe energijom, osobito električnom energijom, ključne su sastavnice strategije određene zemlje za opskrbu energijom. Cijene električne energije osobito su važne za međunarodnu konkurentnost jer električna energija obično predstavlja znatan udio ukupnih troškova energije za industrijska i uslužna poduzeća. Za razliku od cijene fosilnih goriva, kojima se na svjetskom tržištu obično trguje po relativno jedinstvenim cijenama, za električnu energiju u državama članicama EU-a postoji veći raspon cijena. Na cijenu električne energije u određenoj mjeri utječe cijena primarnih goriva te, u novije vrijeme, trošak za emisijske jedinice za ugljikov dioksid (CO2).
EU od druge polovine 1990-ih radi na liberalizaciji tržišta električne energije i plina. Direktivama donesenima 2003. utvrđena su zajednička pravila za unutarnja tržišta električne energije i prirodnog plina. Postavljeni su rokovi za otvaranje tržišta i za omogućavanje korisnicima da sami odaberu dobavljača: od 1. srpnja 2004. za poslovne potrošače i 1. srpnja 2007. za sve potrošače (uključujući kućanstva). Neke su države članice EU-a s time započele i prije početka postupka liberalizacije, dok su druge bile znatno sporije u donošenju potrebnih mjera. Na mnogim tržištima električne energije i prirodnog plina i dalje postoje znatne prepreke ulasku, što se vidi na temelju broja tržišta na kojima i dalje prevladavaju (gotovo) monopolni dobavljači.
Europska komisija 2008. je u komunikaciji Suočavanje s višim cijenama nafte (COM(2008) 384) pozvala EU da se počne učinkovitije koristiti energijom i smanji ovisnost o fosilnim gorivima – osobito slijedeći pristup utvrđen u paketu o klimatskim promjenama i obnovljivim izvorima energije.
U srpnju 2009. Europski parlament i Vijeće donijeli su treći energetski paket (zakonodavni paket koji se sastoji od dviju direktiva i triju uredbi), čiji je cilj osigurati stvaran i djelotvoran izbor dobavljača kao i koristi za potrošače. Jedna uredba odnosila se na osnivanje agencije za suradnju energetskih regulatora do 2011.
Europsko vijeće u svibnju 2013. pozvalo je Komisiju da provede dubinsku analizu evolucije cijena i troškova energije u Europi.
Europska komisija 2014. je kao odgovor na zahtjev Europskog vijeća provela dubinsku analizu cijena i troškova energije u Europi da bi donositeljima politika pomogla u razumijevanju pozadinskog konteksta, utjecaja nedavnog rasta cijena na potrošače i političkih posljedica. U prvom izvješću o cijenama i troškovima energije prikazane su visoke cijene energije u svijetu, pri čemu se cijene znatno razlikuju među državama članicama EU-a, a bitno su više za Europu nego za njezine međunarodne trgovinske partnere, posebice za Sjedinjene Američke Države. Maloprodajne cijene rasle su više od veleprodajnih cijena zbog rasta mrežne komponente cijene te poreza i pristojbi. Zbog nedostatnih podataka dana je preporuka za povećanje količine pojedinosti, bolju transparentnost i dosljednost u prikupljanju podataka o cijenama energije, a Komisija je predložila i donijela Uredbu (EU) 2016/1952. Isto tako je odlučeno da će se takva izvješća o cijenama i troškovima energije sastavljati svake dvije godine. Stoga je Europska komisija ovo izvješće objavila i 2016. i 2018.
Veća transparentnost cijena plina i električne energije trebala bi pomoći u promicanju pravednog tržišnog natjecanja jer bi potaknula korisnike da biraju između različitih izvora energije (nafta, ugljen, prirodni plin i obnovljivi izvori energije) te različitih dobavljača. Transparentnost cijena energije učinkovitija je kada se cijene i sustavi njihova formiranja u najvećoj mogućoj mjeri objavljuju i razglašavaju.
Direct access to
Drugi članci
Glavne tablice
- Energy (t_nrg), vidjeti (na engleskom):
- Energy statistics – main indicators (t_nrg_indic)
- Electricity prices by type of user (ten00117)
Baza podataka
- Energy (nrg), vidjeti (na engleskom):
- Energy statistics - prices of natural gas and electricity (nrg_price)
- Energy statistics - natural gas and electricity prices (from 2007 onwards) (nrg_pc)
- Energy statistics - natural gas and electricity prices (until 2007) (nrg_pc_h)
Posebni odjeljak
- Energy (na engleskom)
Metodologija
- Energy statistics — electricity prices for domestic and industrial consumers, price components (ESMS metadata file — nrg_pc_204_esms) (na engleskom)
Vizualni prikaz
- Energy price visualisation (na engleskom)
Vanjske poveznice
- Eurelectric (na engleskom)
- Europe's Energy Portal (na engleskom)
- Europska komisija — Energetika
- Weekly oil bulletin (weekly pump prices) (na engleskom)
- Single market progress report for gas and electricity (na engleskom)
Bilješke
*Ovim nazivom ne dovode se u pitanje stajališta o statusu Kosova te je on u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.