Archive:Statistički podaci o bilanci plaćanja

This Statistics Explained article has been archived - for recent article on Balance of payment statistics see here

Podaci dobiveni u travnja 2016. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: rujan 2017.

Grafikon 1.: Transakcije po tekućem računu, EU-28, 2005. – 2015. (¹)
(milijardi EUR)
Izvor: Eurostat (bop_eu6_q)

Grafikon 2.: Stanje tekućeg računa s odabranim partnerima, EU-28, 2015.
(milijardi EUR)
Izvor: Eurostat (bop_eu6_q)

Tablica 1.: Stanje tekućeg računa prema ostatku svijeta, 2005. – 2015. (¹)
(milijardi EUR)
Izvor: Eurostat (bop_eu6_q) i (bop_c6_q)

Tablica 2.: Tekući i kapitalni računi, 2015.
(milijardi EUR)
Izvor: Eurostat (bop_eu6_q) i (bop_c6_q)

Tablica 3.: Tekući i kapitalni računi u odnosu na BDP, 2015.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (bop_gdp6_q)

Tablica 4.: Odabrane stavke stanja financijskog računa, 2015. (¹)
(milijardi EUR)
Izvor: Eurostat (bop_eu6_q) i (bop_c6_q)

Tablica 5.: Odabrane stavke stanja financijskog računa u odnosu na BDP, 2015.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (bop_c6_q), (bop_gdp6_q) i (nama_10_gdp)

U bilanci plaćanja bilježe se sve gospodarske transakcije među rezidentnim i nerezidentnim subjektima u određenom razdoblju. U ovom članku pruža se pregled podataka o tekućem (na engleskom) i financijskom računu (na engleskom) bilance plaćanja za Europsku uniju (EU) (na engleskom) i njezine države članice. Podaci su prikazani u skladu s novim standardom za izradu MMF-ova šestog priručnika za bilancu plaćanja (BPM6).

Na temelju stanja tekućeg i kapitalnog računa određuje se položaj gospodarstva u odnosu na ostatak svijeta, a u financijskom računu objašnjeno je kako se ono financira. U idealnom slučaju stanje tekućeg i kapitalnog računa trebalo bi biti jednako ukupnom neto iznosu financijskog računa jer su u protivnom evidentirane neto pogreške i propusti. Članak o izravnim stranim ulaganjima sadržava više informacija o jednoj sastavnici financijskog računa, a članak o međunarodnoj trgovini uslugama usmjeren je na jednu sastavnicu tekućeg računa.

Glavni statistički nalazi

Tekući račun

Suficit tekućeg računa skupine država EU-28 iznosio je 2015. 161,6 milijardi EUR (vidjeti grafikon 1.), odnosno 1,1 % bruto domaćeg proizvoda (GDP). To se može usporediti s 2014. kada je suficit tekućeg računa iznosio 129,6 milijardi EUR. Najnovije promjene u tekućem računu skupine država EU-28 upućuju na nastavak trenda koji je počeo 2008.: deficit tekućeg računa dosegnuo je vrhunac 2008. kada je iznosio 2,1 % BDP-a, potom se postupno smanjio i 2012. se pretvorio u suficit koji je iznosio 0,6 % BDP-a; suficit je iznosio 1,1 % BDP-a 2013. i 0,9 % 2014. Suficit tekućeg računa 2015. temeljio se na deficitima primarnih i sekundarnih dohodaka (0,1 % i 0,5 % BDP-a) i na suficitima na tekućim računima za robu (0,7 % BDP-a) i usluge (1,0 %) — vidjeti tablicu 3.

Među partnerskim zemljama i regijama prikazanima na grafikonu 2. deficit tekućeg računa skupine država EU-28 bio je najveći u odnosu na Kinu, uz iznos od 145,7 milijardi EUR 2015., a zatim Rusiju (33,2 milijarde EUR). Najveći suficiti tekućeg računa zabilježeni su u odnosu na Sjedinjene Američke Države (101,0 milijardu EUR) i Švicarsku (70,6 milijardi EUR) te u odnosu na Brazil, Hong Kong, Kanadu i Indiju. Stanje tekućeg računa skupine država EU-28 u odnosu na Japan pretvorilo se iz blagog suficita 2014. u deficit 2015. (s 4,5 milijardi EUR 2014. na -32,2 milijarde 2015).

Deset država članica EU-a prijavilo je deficit tekućeg računa 2015., a njih 18 zabilježilo je suficit (vidjeti tablice 1. do 3.). Najveći deficiti (u odnosu na BDP) zabilježeni su u Ujedinjenoj Kraljevini (5,2 %) i Cipru (3,6 %), dok su Malta i Nizozemska prijavile najveći suficit u odnosu na BDP (9,9 % i 9,1 %). Nakon njih slijedila je Njemačka (8,5 %), koja je također zabilježila najveći suficit tekućeg računa u apsolutnim iznosima ( 257,0 milijardi EUR).

Njemačka, Irska, Nizozemska i Finska bile su jedine države članice EU-a koje su 2015. prijavile deficit tekućeg računa za usluge, dok su Luksemburg (39,7 % BDP-a), Malta (23,8 %), Hrvatska (17,9 %) i Cipar (16,8 %) prijavili relativno veliki suficit u odnosu na svoju razinu BDP-a.

Polovina od 28 država članica EU-a prijavila je deficit za robu – posebno iste četiri države članice koje su prijavile najveći suficit za usluge. Među 14 država članica koje su zabilježile suficit za robu, najveći (u odnosu na BDP) zabilježen je u Irskoj (30,7 %), Nizozemskoj (11,5 %) i Njemačkoj (8,7 %).

Među državama EFTA-e, Norveška i Švicarska prijavile su 2015. znatni suficit tekućeg računa (Švicarska 68,5 milijardi EUR, Norveška 31,8 milijardi EUR). Obje zemlje zabilježile su znatne suficite za robu (Švicarska 50,3 milijarde EUR, Norveška 25,2 milijarde EUR) i znatan priljev primarnog dohotka: Švicarska je zabilježila i višak za usluge ( 15,4 milijarde EUR).

Kapitalni račun

Tradicionalno je kapitalni račun EU-28 bilježio deficit sa znatnim prijenosima kapitala u ostatak svijeta. Taj trend nastavio se 2015. s deficitom kapitalnog računa u iznosu od 45,0 milijardi EUR, odnosno 0,3 % BDP-a, što je većinom bilo rezultat velikog deficita kapitalnog računa za Nizozemsku ( 35,2 milijarde EUR).

Švicarska je bila jedina zemlja EFTA-e koja je prijavila velike transakcije za kapitalni račun: 2015. zabilježen je deficit od 13,2 milijarde EUR.

Financijski račun

Financijskim računom obuhvaćene su tri vrste ulaganja (izravna strana ulaganja ili FDI, portefljna i ostala ulaganja) te (neto) financijske izvedenice i devizne pričuve. Imovina i obveze tumače se kao neto vrijednosti (neto stjecanje imovine, neto stvaranje obveza). U skladu s time, neto financijski račun tumači se kao neto pozajmljivanje ostatku svijeta kada je pozitivan i neto pozajmljivanje od ostatka svijeta kada je negativan.

Ukupno 23 države članice EU-a pozajmljivale su ostatku svijeta 2015. i na neto financijskim računima bilježile su suficit, a najveću vrijednost u odnosu na BDP prijavila je Malta (10,4 %BDP-a). Neto zajmoprimac bilo je pet država članica EU-a, od kojih se najviše ističu Ujedinjena Kraljevina i Francuska: međutim, imajte na umu da nijedna od tih država članica ne objavljuje svoju neto izloženost u svojim financijskim računima — vidjeti tablice 4. i 5.

Međutim, u apsolutnim vrijednostima daleko najveći neto zajmodavac među državama skupine EU-28 bila je Njemačka s 232,2 milijarde EUR 2015. (vidjeti tablicu 4.). I europodručje je 2015. bilo neto zajmodavac ostatku svijeta s 306,6 milijardi EUR neto pozajmljivanja, odnosno 2,9 % BDP-a. Taj je suficit podržan znatnim neto stjecanjem strane imovine tijekom 2015. izravnim (601,5 milijardi EUR) i portfeljnim ulaganjima (394,5 milijardi EUR) koja su bila znatno viša od odgovarajućeg neto stvaranja obveza u tim sastavnicama. Najnoviji podaci također potvrđuju da su glavna čvorišta za transakcije financijskog računa u EU-28 bile Njemačka, Luksemburg, Irska i Ujedinjena Kraljevina.

U Njemačkoj, najvećem neto zajmodavcu u skupini država EU-28, zabilježene su visoke razine neto stjecanja imovine izravnim i portfeljnim ulaganjima te je ona 2015. znatno poboljšala svoj imovinski položaj u odnosu na ostatak svijeta. S druge strane, Ujedinjena Kraljevina zabilježila je posebno visoke razine neto stvaranja obveza povezanih s portfeljnim ulaganjima novim aktivnostima izdavanja na tržištima rezidentnih vrijednosnih papira, čime su se financirala (neto) stjecanja druge investicijske imovine, kao što su zajmovi za ostatak svijeta.

U Luksemburgu i Irskoj zabilježene su visoke razine aktivnosti zaduživanja i pozajmljivanja što upućuje na relativno visoku izloženost u pogledu njihova BDP-a u sve tri glavne sastavnice financijskog računa. Neto transakcije u izravnim stranim ulaganjima bile su među državama skupine EU-28 daleko najviše u Luksemburgu gdje su iznosile 279,8 milijardi EUR u neto stjecanju imovine, (536,9 % BDP-a) i 231,6 milijardi EUR u neto stvaranju obveza (444,5 % BDP-a) u odnosu na ostatak svijeta. Slična situacija zabilježena je za transakcije portfeljnih ulaganja: tijekom 2015. zabilježena je neto vrijednost od 256,5 milijardi EUR za stjecanje imovine portfeljnim ulaganjima (492,2 % BDP-a), a portfeljnim ulaganjima stvorene su neto obveze u vrijednosti od 355,4 milijardi EUR (681,9 % BDP-a). Te visoke razine aktivnosti izdavanja u Luksemburgu djelomično se podupiru nacionalnom industrijom uzajamnih fondova sa znatnim prelijevanjima u transakcije povezane s portfeljima imovine. Slično tomu, Irska je 2015. zabilježila 213,1 milijardu EUR u neto stvorenim obvezama portfeljnim ulaganjima (99,3 % BDP-a) nakon Ujedinjene Kraljevine u apsolutnim okvirima ( 349,7 milijardi EUR ili 13,6 % BDP-a).

S druge strane, razine transakcija za ostala ulaganja bile su znatno niže u EU-28 tijekom 2015. zbog čega je bilo manje stjecanja nove imovine i više pokrivanja postojećih obveza. Neto stjecanja druge imovine smanjila su se za 202,0 milijarde EUR, a neto stvaranje ostalih investicijskih obveza smanjilo se za 446,1 milijardu EUR. Tom smanjenju ulaganja najviše je pridonijela Ujedinjena Kraljevina iako je ukupno 13 država članica EU-a prijavilo smanjenje ulaganja u pogledu imovine i obveza. Neovisno o tome, skupina država EU-28 ostala je 2015. važan neto zajmodavac kapitala (poput zajmova) ostatku svijeta (neto pozajmljivanje u iznosu od 1,7 % BDP-a), financiranjem njegova neto posuđivanja operacijama izravnih i portfeljnih ulaganja.

Kada je riječ o transakcijama u vezi s financijskim derivatima i dionicama zaposlenika, skupina država EU28 bila je 2015. neto zajmodavac ( 14,9 milijardi EUR), iako je to iznosilo samo 0,1 % njihova BDP-a. Najveće suficite zabilježile su Irska i Njemačka uz znatnu izloženost Irske u odnosu na njezin BDP (15,3 %). S druge strane, Luksemburg je bio neto zajmodavac i njegov je deficit iste godine iznosio je 12,1 % BDP-a.

Ne čudi što je od zemalja EFTA-e Švicarska pokazala najveću izloženost financijskim transakcijama. Švicarska i Norveška bile su 2015. neto zajmodavci (Švicarska 57,8 milijardi EUR i Norveška 29,2 milijarde EUR), a Švicarska je zabilježila dinamične aktivnosti u pogledu izravnih ulaganja tijekom godine. U pogledu neto stjecanja imovine i neto stvaranja obveza za izravna ulaganja zabilježeni su viškovi od više od 100 milijardi EUR. S druge strane, Island je prijavio smanjenje ulaganja u pogledu portfeljnih ulaganja s deficitima u neto stjecanju imovine (17,6 % BDP-a) i neto stvaranju obveza (406 % BDP-a), dok je u pogledu ostalih investicijskih obveza zabilježen suficit (17,1 % BDP-a).

Izvori i dostupnost podataka

Glavna metodološka osnova za izradu statističkih podataka o bilanci plaćanja jest sixth balance of payments manual (BPM6) (na engleskom) Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Ovaj novi skup međunarodnih standarda razvijen je dijelom radi usklađivanja s važnim gospodarskim promjenama, uključujući veću ulogu globalizacije, više inovacija i složenosti na financijskim tržištima i veći naglasak na upotrebi bilance kao alata za razumijevanje gospodarskih djelatnosti (načelo imovine i obveza).

Prijenos podataka o platnoj bilanci Eurostatu obuhvaćen je Uredbom 184/2005 o statistikama Zajednice u vezi s platnom bilancom, međunarodnom trgovinom uslugama i izravnim stranim ulaganjima. Novi zahtjevi za podatke u skladu s priručnikom BPM6 uvršteni su u Uredbu Komisije br. 555/2012 od 22 lipnja 2012. o izmjeni prethodno navedene Uredbe.

U travnju 2016. postali su dostupni prvi privremeni podaci za 4. tromjesečje 2015. na temelju kojih su izrađene prve procjene godišnjih rezultata za 2015.

Tekući račun

Tekući račun u okviru bilance plaćanja sadržava podatke o međunarodnoj trgovini robom (tradicionalno najveća kategorija), međunarodnim transakcijama uslugama te primarnom i sekundarnom dohotku. Za sve te transakcije u bilanci plaćanja bilježi se vrijednost kredita (na engleskom) (izvoza) i i dugova (na engleskom) (uvoza). Pozitivna bilanca, odnosno suficit tekućeg računa (slučaj u skupini država EU-28 2014.), znači da se u okviru određenog gospodarstva međunarodnim izvoznim transakcijama zarađuje više nego što se uvoznim transakcijama s drugim gospodarstvima troši u inozemstvu te je to gospodarstvo stoga neto vjerovnik za ostatak svijeta.

Na temelju tekućeg računa, kojim se obuhvaćaju sve transakcije među rezidentnim i nerezidentnim subjektima, procjenjuje se gospodarski položaj zemlje u svijetu. Drugim riječima, četiri glavne sastavnice tekućeg računa definirane su, u skladu s MMF-ovim šestim priručnikom za bilancu plaćanja, kako slijedi:

međunarodnom trgovinom robom obuhvaćeni su opća roba, neto izvoz robe u okviru trgovačkog posredovanja i nemonetarno zlato. Izvoz i uvoz robe bilježe se prema takozvanom vrednovanju franko brod (FOB) – drugim riječima, po tržišnoj vrijednosti na carini izvoznih gospodarstava, pri čemu su isključene naknade za osiguranje i usluge prijevoza do granice izvoznog gospodarstva. Zbog toga je za uvoz potrebna prilagodba u skladu s vrednovanjem FOB u cilju oduzimanja vrijednosti tereta i premija osiguranja sklopljenih za prijevoz do granice uvoznog gospodarstva.
međunarodnom trgovinom uslugama obuhvaćeno je sljedeće: usluge proizvodnje koje se izvršavaju na ulaznoj robi u vlasništvu drugih (roba za preradu), usluge održavanja i popravljanja, usluge prijevoza koje obavljaju rezidenti EU-a za nerezidente EU-a ili obrnuto (uključujući prijevoz putnika, kretanje robe i pomoćnih usluga, kao što su usluge postupanja s teretom, pakiranja i raspakiranja, vuče koja nije uključena u usluge teretnog prijevoza, upravljanje prijevoznim sredstvom i navigacijska podrška za prijevoznike, kontrola zračnog prometa, operacije spašavanja, naknade za agente i slično), putovanja koja se ponajprije odnose na robu i usluge koje putnici iz EU-a nabave od nerezidenata EU-a ili obrnuto, te ostale usluge kojima su obuhvaćene građevinske usluge, mirovinske i osiguravateljske usluge, financijske usluge, naknade za upotrebu intelektualnog vlasništva koje nisu obuhvaćene nekom drugom stavkom, telekomunikacijske, računalne i informacijske usluge, ostale poslovne usluge (uključujući usluge istraživanja i razvoja, stručne usluge i usluge savjetovanja u upravljanju, tehničke i ostale usluge povezane s trgovinom, osobne, kulturne i rekreacijske usluge i usluge vlade koje nisu obuhvaćene nekom drugom stavkom).
primarnim dohotkom obuhvaćene su u osnovi tri vrste transakcija: naknada zaposlenicima koja se isplaćuje nerezidentnim radnicima ili se prima od nerezidentnih poslodavaca, prihod od ulaganja na temelju izravnih, portfeljnih ili drugih ulaganja i devizne pričuve te ostali primarni dohoci (porezi na proizvodnju i uvoz, subvencije i iznajmljivanje). Svim sastavnicama prihoda od ulaganja obuhvaćeni su dohodak od kapitala i dionica u investicijskim fondovima (podijeljen na distribuirani i stečeni dohodak) te kamate od ulaganja u dužničke vrijednosne papire, polozi ili zajmovi i povlačenja ulaganja iz dohotka kvazi-društava.
sekundarnim dohotkom obuhvaćeni su tekući transferi države, na primjer, plaćanja poreza na dohodak i bogatstvo, socijalnih doprinosa i davanja, prijenosa koji se odnose na međunarodnu suradnju i tekućih prijenosa koji su povezani s financijskim i nefinancijskim društvima, kućanstvima i neprofitnim organizacijama.

Kapitalni račun

Kapitalni račun bilance plaćanja sadržava podatke o stjecanju nefinancijske imovine rezidenata u ostatku svijeta ili nerezidenata u predmetnom gospodarstvu, primjerice ulaganja u nekretnine. Njime su obuhvaćeni i prijenosi kapitala država, financijskih i nefinancijskih društava, kućanstava i neprofitnih organizacija (posebno se odnosi na oprost duga).

Financijski račun

Financijskim računom bilance plaćanja obuhvaćene su sve transakcije pri kojima dolazi do promjene vlasništva nad inozemnom financijskom imovinom i obvezama određenog gospodarstva. Financijski račun raščlanjuje se, u skladu s MMF-ovim šestim priručnikom za bilancu plaćanja, na pet glavnih sastavnica: izravna ulaganja, portfeljna ulaganja, financijske izvedenice, ostala ulaganja i devizne pričuve. Sada se sve sastavnice bilježe u skladu s načelom imovina i obveza kojim se podržava potpuna provedba pristupa temeljenog na bilanci u financijskom računu. U tom se smislu bilježe neto vrijednosti i moraju se tumačiti vodeći računa o temeljnim bruto transakcijama – neto stjecanje imovine temelji se na stjecanju nove imovine umanjene za smanjenje imovine u predmetnom razdoblju, dok se neto stvaranje obveza odnosi na izdavanje novih obveza umanjeno za otkupe neplaćenih obveza. Konačna bilanca koja se sastoji od neto imovine umanjene za neto obveze tumači se kao neto pozajmljivanje ostatku svijeta kada je pozitivna, odnosno kao neto zaduživanje kada je negativna.

Izravno ulaganje znači da rezidentni izravni ulagač svojim ulaganjem stječe kontrolu ili znatan stupanj utjecaja na upravljanje poduzećem u drugom gospodarstvu. U okviru ove kategorije razlikuju se izravna strana ulaganja u vlasnički kapital / dionice investicijskih fondova (i ponovno ulaganje zarade, ako je primjenjivo) i u dužničke vrijednosne papire. Uz to, potrebno je razlikovati transakcije izravnog ulagača u poduzeća za izravno ulaganje, obratna ulaganja i međunarodne transakcije među partnerskim poduzećima s tim da je matično društvo koje ima kontrolu rezident ili nerezident. Više informacija dostupno je u članku o izravnim stranim ulaganjima.

Portfeljna ulaganja su transakcije prenosivim financijskim vrijednosnim papirima osim transakcija koje su obuhvaćene definicijom izravnog ulaganja ili devizne pričuve. Utvrđene su dvije glavne sastavnice: vlasnički vrijednosni papiri i dužnički vrijednosni papiri (obveznice i zadužnice ili instrumenti tržišta novca).

Financijske izvedenice (osim pričuva) financijski su instrumenti koji su povezani s drugim posebnim financijskim instrumentom, pokazateljem ili robom (na engleskom), te preko kojeg se na financijskim tržištima može samostalno trgovati posebnim financijskim rizicima. Transakcije financijskim izvedenicama smatraju se zasebnim transakcijama, a ne sastavnim dijelovima vrijednosti osnovnih transakcija s kojima mogu biti povezani. One se predstavljaju samo kao neto vrijednost imovine i obveza.

„Ostala ulaganja“ je rezidualna kategorija koja nije obuhvaćena ostalim naslovima financijskog računa (izravna ulaganja, portfeljna ulaganja, financijske izvedenice i devizne pričuve) te su njome uglavnom obuhvaćene četiri vrste instrumenata: gotovina i depoziti (općenito najvažnija stavka), trgovački krediti/predujmovi, zajmovi i ostala imovina i obveze.

Devizne pričuve su ona inozemna financijska imovina kojom monetarna tijela slobodno raspolažu i upravljaju. One se upotrebljavaju za financiranje i regulaciju neravnoteže bilance plaćanja ili u druge svrhe.

Kontekst

EU ima vodeću ulogu u globalnom gospodarstvu u područjima međunarodne trgovine robom i uslugama te stranih ulaganja. Statističkim podacima o bilanci plaćanja prikazuje se potpuna slika svih vanjskih transakcija EU-a i njegovih pojedinih država članica. Ti se statistički podaci mogu upotrebljavati kao alat za analizu međunarodne izloženosti različitih dijelova gospodarstva EU-a jer upućuju na njegove komparativne prednosti i nedostatke u odnosu na ostatak svijeta, a na temelju njih mogu se ispitati makroekonomski rizici za pripadna gospodarstva. Financijska i gospodarska kriza istaknula je važnost razvoja izrade takvih gospodarskih statističkih podataka jer bi bolja dostupnost podataka o stvarnim i financijskim gospodarstvima u svijetu možda pomogla kreatorima politika i analitičarima kada je počela financijska kriza, na primjer, da su međunarodno usporedivi podaci o financijskim transakcijama i izloženosti određene imovine i obveza bili ranije dostupni.

Europska komisija pokrenula je nove prijedloge politika u ovom području u kontekstu posljedica financijske i gospodarske krize radi uspostave zakonodavstva kojim će se potaknuti gospodarski oporavak (kao što je Prijedlog Uredbe o Europskom fondu za strateška ulaganja (COM(2015) 10)) i pokretanja redovnih inicijativa za ispitivanje makroekonomskog rizika u državama članicama EU-a (kao što je Macroeconomic imbalance procedure (na engleskom). Više informacija o inicijativama Europske komisije dostupno je na web-mjestu Glavne uprave za gospodarske i financijske poslove Europske komisije na kojem je dostupno više informacija o nizu prioriteta Investment plan for Europe (na engleskom) i Europski semestar.