Statistics Explained

Archive:Od polja do stola – statističko putovanje


Podaci iz travnja 2020.

Planirano ažuriranje: srpanj 2022.


This Statistics Explained article has been archived on 28 July 2021.


Highlights

10,3 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u EU-u obrađuje 156,7 milijuna hektara zemljišta.

Otprilike 280 000 poduzeća diljem EU-a proizvodi hranu i piće.

Otprilike 920 000 poduzeća u EU-u bavi se veleprodajom i maloprodajom hrane i pića.

Struktura prehrambenog lanca, odabrani pokazatelji, EU-27, 2017.
(%)
Izvor: Eurostat


U ovom članku pojašnjavaju se statistički podaci pojedinačnih etapa u kojima sirovine nastaju na poljoprivrednim gospodarstvima i u moru, obrađuju se, distribuiraju te dolaze na naše stolove kao hrana i piće. To su ključne karike lanca koje su najuže povezane s dugoročnom strategijom „od polja do stola” Europske unije.

Prezentacija četiriju ključnih etapa u lancu „od polja do stola” pojednostavnjena je kako bi se dobio opći pregled, a naglasak je na glavnim etapama lanca povezanima sa strategijom „od polja do stola”. Nisu obuhvaćene važne uzvodne djelatnosti i poduzeća koji su bitni za poljoprivredna gospodarstva: u njih se ubrajaju proizvođači i dobavljači alata za poljoprivredu, strojeva te sredstava kao što su životinjska hrana, gnojivo i pesticidi.

U analizi je naglašeno i da je lanac osjetljiv na poremećaje, kao što je pandemija bolesti COVID-19. Prikupljanje i isporuka robe među etapama ključni su za funkcioniranje čitavog lanca. Poremećaji se mogu pojaviti u svim ključnim etapama lanca i bilo kojoj od njih, primjerice: nedostatak sezonskih radnika u vrijeme žetve, poremećaji u transportnoj mreži koja robu iz poljoprivrednih gospodarstava dostavlja prerađivačima (među ostalim klaonice i mljekare) ili od proizvođača trgovinama na malo te zatvaranje restorana i barova. Budući da utjecaj bolesti COVID-19 nije moguće obraditi u ovom članku, mogući utjecaj u određenim područjima istražit će se u zasebnim izvješćima.

Full article

Etapa proizvodnje na poljoprivrednim gospodarstvima

Poljoprivreda je djelatnost uzgoja usjeva i stoke. Oslanja se na razne prirodne i biološke procese, posebice povezane s tlom. Osigurava nam ključne sastojke hrane koju jedemo i velikog dijela onoga što pijemo. Poljoprivredna djelatnost oslanja se na skup resursa s pomoću kojih se proizvode ti poljoprivredni proizvodi i pružaju poljoprivredne usluge.

Mnoga ta sredstva i resursi potječu iz djelatnosti i poduzeća s početka proizvodnog lanca koji se ovdje ne analiziraju izričito. Poljoprivredni sektor kupuje strojeve, sjeme, gnojivo, pesticide i druge materijale za proizvodnju poljoprivrednih sirovina. Ta poduzeća ovise o poljoprivredi u istoj mjeri u kojoj poljoprivreda ovisi o njima.

Shvaćanje koliko se ti resursi upotrebljavaju i što se proizvodi određenim skupom resursa ključno je za razumijevanje načina na koji će se poljoprivreda u EU-u suočiti s izazovima europskog zelenog plana.

Poljoprivredna gospodarstva i poljoprivredno zemljište

Europska unija (EU) imala je 10,3 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u 27 država članica u 2016. – zadnjoj godini za koju su dostupni statistički podaci – koja su pokrivala 156,7 milijuna hektara zemlje. Trećina (33,3 %) poljoprivrednih gospodarstava („farma”) u EU-u nalazila se u Rumunjskoj, a četvrtina u Poljskoj (13,7 %) i Italiji (11,1 %) zajedno.

Velika većina (96,3 %) poljoprivrednih gospodarstava u EU-u obiteljska su gospodarstva – više informacija dostupno je u ovom članku. Usto, poljoprivredna gospodarstva EU-a većinom su mala: dvije trećine (66,6 %) bile su 2016. manje od 5 hektara (ha). Iako je prosječna srednja veličina poljoprivrednog gospodarstva u EU-u 2016. iznosila 15,2 ha, tek je oko 17 % poljoprivrednih gospodarstava bilo te veličine ili veće.

Grafikon 1.: Poljoprivredna gospodarstva i poljoprivredno zemljište po veličini gospodarstava, EU-27, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (ef_m_farmleg)

Poljoprivredna gospodarstva EU-a mogu se općenito podijeliti na (i,) gospodarstva povezana sa samoopskrbnim kućanstvima, (ii,) mala i srednja poljoprivredna gospodarstva i (iii,) velika poljoprivredna poduzeća. Najmanjih 7,0 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u EU-u (68,3 % svih poljoprivrednih gospodarstava), ekonomske veličine u smislu standardnih rezultata ispod 8 000 EUR godišnje, dalo je nešto manje od 5 % ukupnog gospodarskog rezultata u poljoprivredi EU-a. S druge strane, najvećih 278 000 poljoprivrednih gospodarstava u EU-u (samo 2,7 % ukupnog broja), od kojih je svako imalo godišnji standardni rezultat veći od 250 000 EUR za 2016., dalo je većinu (54,4 %) ukupnog gospodarskog rezultata u poljoprivredi.

Poljoprivredna gospodarstva EU-a i dalje se razlikuju po tome što uzgajaju. Otprilike polovina (52,9 %) svih poljoprivrednih gospodarstava 2016. mogla se svrstati u razred poljoprivrednih gospodarstava specijaliziranih za uzgoj usjeva. Konkretnije, nešto manje od trećine (31,7 %) svih poljoprivrednih gospodarstava specijaliziralo se za uzgoj oraničnih usjeva, otprilike petina (19,3 %) specijalizirala se za trajne nasade, a ostatak (1,8 %) su specijalizirana hortikulturna gospodarstva. Više informacija dostupno je u ovom članku.

Još jednu četvrtinu (24,5 %) poljoprivrednih gospodarstava EU-a činila su specijalizirana stočarska gospodarstva, pri čemu su najbrojnija u toj skupini bila poljoprivredna gospodarstva koja se bave uzgojem ovaca, koza i ostalih pašnih životinja (5,7 %) te specijalizirana mljekarska gospodarstva (5,4 %). Miješana poljoprivredna gospodarstva činila su većinu ostalih poljoprivrednih gospodarstava (21,4 %). Malen postotak poljoprivrednih gospodarstava nije se mogao svrstati ni u koju skupinu.

Grafikon 2.: Poljoprivredna gospodarstva prema vrsti specijalizacije, EU-27, 2016.
(udio svih gospodarstava, %)
Izvor: Eurostat (ef_m_farmleg)

Poljoprivredna gospodarstva EU-a 2016. upotrebljavala su 156,7 milijuna hektara zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju. Malo više od dvije trećine (68,5 %) korištene poljoprivredne površine EU-a nalazilo se u samo šest država članica: Francuska je 2016. za poljoprivredu upotrebljavala 27,8 milijuna ha, Španjolska 23,2 milijuna ha, Njemačka 16,7 milijuna ha, Poljska 14,4 milijuna ha, Italija 12,6 milijuna ha, a Rumunjska 12,5 milijuna ha.

Poljoprivredna gospodarstva upravljala su postotkom od 37,2 % ukupne površine zemljišta u državama EU-27 u 2016. i 6,4 % šumske površine. Kada se promotri zemljište korišteno za poljoprivrednu proizvodnju u EU-u, velika većina (62,0 % u 2016.) bile su oranice koje su se upotrebljavale prvenstveno za uzgoj usjeva za prehranu ljudi i životinja. Trajni travnjaci i livade činili su trećinu (31,2 %) korištene poljoprivredne površine, a većinom su bili dodatni izvor stočne hrane i krmiva za životinje. Preostala površina (5,5 %) upotrebljavala se za trajne nasade kao što su voće, masline i grožđe.

Ekološki uzgoj

Ekološki je uzgoj poljoprivredna metoda kojoj je cilj proizvodnja hrane uz primjenu prirodnih tvari i procesa. Uredbe EU-a o ekološkom uzgoju usmjerene su pružanju jasne strukture za proizvodnju ekoloških proizvoda diljem EU-a.

Od milijun gospodarstava u EU-u otprilike četvrtina ima neke površine pod ekološkom proizvodnjom., a taj se broj povećava. Više informacija dostupno je u ovom članku. Oko 244 000 poljoprivrednih gospodarstava („farma”) u EU-u imalo je 2016. površine pod ekološkom proizvodnjom. Taj je broj približno za petinu veći nego 2013. Dvije trećine (68,2 %) poljoprivrednih gospodarstava u EU-u s površinama pod ekološkom proizvodnjom bila su potpuno ekološka gospodarstva 2016., a preostala trećina imala je miješanu ekološku i neekološku proizvodnju.

Ekološki uzgoj obuhvaćao je 2018. privremenih 13,0 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u EU-u, što je otprilike 8,3 % ukupne korištene poljoprivredne površine. Ukupna je površina pod ekološkom proizvodnjom zbroj je „površine u prijelaznom razdoblju” i „certificirane površine”. Da bi površina bila certificirana kao „ekološka”, prvo mora proći prenamjenu, a prijelazno razdoblje može potrajati 2 – 3 godine, ovisno o usjevima.

Neznatnu većinu ukupne površine pod ekološkom proizvodnjom u EU-a imale su samo četiri države članice: Španjolska (17,3 %), Francuska (15,7 %), Italija (15,1 %) i Njemačka (9,4 %). To je veći ukupni udio (57,5 %) nego udio tih četiriju država članica (51,3 % u 2016.) u ukupnoj korištenoj poljoprivrednoj površini.

Grafikon 3.: Ukupna površina pod ekološkom proizvodnjom (u potpunosti prenamijenjena i u prijelaznom razdoblju), 2012. i 2018.
(milijuni ha)
Izvor: Eurostat (org_cropar)

Poljoprivrednici

U poljoprivredi je i dalje zaposlen velik broj ljudi u EU-u; u poljoprivredi je 2019. prema procjeni puno radno vrijeme radilo 8,8 milijuna osoba. Procjenjuje se da su osobe koje se bave poljoprivredom (i lovom) činile 4,5 % ukupno zaposlenih u EU-u 2017. U poljoprivredi je i dalje mnogo zaposlenih, posebno u Rumunjskoj, u kojoj se njome bavi nešto manje od četvrtine građana (22,8 %).

Upravitelji poljoprivrednih gospodarstava obično su muškarci i relativno su stari. Sedamdesetak posto (71,2 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava u EU-u 2016. bili su muškarci, a većina (57,8 %) svih upravitelja poljoprivrednih gospodarstava bila je u dobi od 55 ili više godina. Tek je svaki deseti (10,7 %) upravitelj poljoprivrednih gospodarstava bio poljoprivrednik mlađi od 40 godina. Zbog takve dobne strukture u kojoj dominiraju starije skupine potrebne su mjere za nasljeđivanje poljoprivrednih gospodarstava i za poticanje nove generacije poljoprivrednika.

Grafikon 4.: Upravitelji poljoprivrednih gospodarstava po dobi i spolu, EU-27, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (ef_m_farmang)

Stariji upravitelji poljoprivrednih gospodarstava obično rade na najmanjim poljoprivrednim gospodarstvima (mjereno s gospodarskog aspekta): četiri petine (82,7 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava u EU-u, u dobi od 65 i više godina, radilo je 2016. na samoopskrbnim poljoprivrednim gospodarstvima i vrlo malim poljoprivrednim gospodarstvima sa standardnim rezultatom manjim od 8 000 EUR godišnje.

Vrlo mali broj upravitelja poljoprivrednih gospodarstava u EU-u prošao je cjelovitu obuku za poljoprivredu. Većina upravitelja poljoprivrednih gospodarstava u EU-u ima samo praktično iskustvo; to je 2016. vrijedilo za sedam od deset (68,3 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava. Manje od desetine (8,9 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava imalo je cjelovitu obuku u poljoprivredi, a ostali (22,7 %) su imali osnovnu obuku.

Poljoprivredna proizvodnja

Što proizvode poljoprivredna gospodarstva u EU-u?

Unatoč sušnim uvjetima u srednjoj i sjevernoj Europi i vlažnim uvjetima u većini južne Europe tijekom poljoprivredne godine 2018., EU je i dalje globalno važan proizvođač usjeva. Poljoprivredna gospodarstva u državama EU-27 proizvela su 274,3 milijuna tona žitarica, što je otprilike 13 % globalne proizvodnje, no 34,0 milijuna tona manje nego na relativnom vrhuncu 2014. Glavne su žitarice obična pšenica i pir (115,6 milijuna tona 2018.), mješavina kukuruza u zrnu i kukuruznog klipa (69,0 milijuna tona), ječam (50,2 milijuna tona), zob (7,0 milijuna tona) te raž i suražica (6,5 milijuna tona). Te se žitarice mogu upotrijebiti za izravnu proizvodnju hrane za prehranu ljudi, za prehranu stoke ili za proizvodnju cijelog niza proizvoda od alkohola do kozmetike.

EU je najveći svjetski proizvođač šećerne repe, a 111,9 milijuna tona proizvedenih 2018. čine otprilike polovicu globalne proizvodnje. Međutim, samo približno petina šećera na svijetu potječe od šećerne repe – ostatak se dobiva od šećerne trske. EU je proizveo i 46,8 milijuna tona krumpira. Šećer se upotrebljava za mnoge prehrambene proizvode kao konzervans te za dodavanje slatkog okusa, obujma i teksture. Upotrebljava se i za mnoge zdravstvene, kozmetičke, kućanske, vrtlarske i industrijske proizvode. Usto, krumpir se upotrebljava za mnoge prehrambene proizvode, alkohole, kao hrana za životinje, kao zgušnjivač i vezivno sredstvo u umacima i dr.

Poljoprivredna gospodarstva EU-a proizvela su 2018. i mnoge druge usjeve, među ostalim 32,0 milijuna tona uljarica, 61,0 milijun tona svježeg povrća (uključujući dinje i jagode), 11,1 milijun tona agruma, 26,2 milijuna tona grožđa, 13,7 milijuna tona maslina te 27,6 milijuna tona drugog voća, orašastih plodova i bobičastog voća.

Poljoprivredna su gospodarstva EU-a osim usjeva uzgajala i životinje za mesne i mliječne proizvode. Od osnovnih mesa poljoprivredna gospodarstva EU-a proizvela su 2018. 22,9 milijuna tona svinjskog mesa, 13,2 milijuna tona mesa peradi i 6,0 milijuna tona goveđeg mesa. Usto, poljoprivredna gospodarstva EU-a proizvela su 156,6 milijuna tona mlijeka, od čega su 144,8 milijuna tona mlijeka prikupile mljekare, a 11,8 milijuna tona upotrijebljeno je izravno na poljoprivrednim gospodarstvima.

Koja je vrijednost te proizvodnje za gospodarstvo? Procjenjuje se da sve što je poljoprivredni sektor država članica EU-27 proizveo 2018. ima vrijednost od 404,7 milijardi EUR; u to se ubraja vrijednost usjeva, životinja, poljoprivrednih usluga te još neke robe i usluga koje nisu isključivo poljoprivredne, ali se nisu mogle zasebno izmjeriti.

Otprilike jedna polovica (53,0 %) vrijednosti ukupnog rezultata koji je postigla poljoprivredna industrija EU-a[1] 2018. potječe od usjeva (214,4 milijardi EUR), od kojih su najvredniji bili povrće, ukrasne biljke i žitarice. Dvije petine (38,5 %) potječu od životinja i životinjskih proizvoda (155,8 milijardi EUR), od kojih većina potječe samo od mlijeka i svinja. Poljoprivredne usluge (19,5 milijardi EUR) i neodvojive nepoljoprivredne djelatnosti (15,1 milijardi EUR) zaslužne su za ostatak (8,5 %).

Doprinosi država članica znatno su se razlikovali, što odražava razlike u proizvedenim količinama, dobivenim cijenama te u kombinaciji uzgojenih usjeva i životinja, prikupljenih životinjskih proizvoda i pruženih usluga. Više od polovice (59,0 %) ukupnog rezultata poljoprivredne industrije u EU-u potječe iz „velike četvorke”, tj. Francuske (77,2 milijardi EUR), Italije (56,9 milijardi EUR), Njemačke (52,7 milijardi EUR) i Španjolske (52,2 milijardi EUR).

Roba i usluge za intermedijarnu potrošnju

Koja sredstva upotrebljavaju poljoprivrednici? Proizvodnja svih tih proizvoda sa sobom donosi troškove. Poljoprivrednici su morali kupovati robu i usluge kao sredstva u procesu proizvodnje; među ostalim su kupovali sredstva poput sjemena, gnojiva, hrane za životinje, goriva za traktore i veterinarskih usluga. Troškovi tih sredstava nazivaju se „intermedijarnom potrošnjom” u računovodstvenom kontekstu. Troškovi intermedijarne potrošnje za poljoprivrednu industriju iznosili su 2018. ukupno 233,2 milijardi EUR u cijelom EU-u.

Neki su troškovi povezani s uzgojem životinja; životinje su trebale hranu, koja je činila više od trećine (37,7 %) ukupnih troškova intermedijarne potrošnje, i veterinarske usluge (2,6 %). Neki su troškovi pak povezani s uzgojem usjeva; poljoprivrednicima su trebale sjemenke i biljke (5,1 % ukupnih troškova), a mnogi su upotrebljavali proizvode za zaštitu biljaka poput herbicida, insekticida i pesticida (4,8 %) te gnojivo i poboljšivače tla (6,6 %). Drugi su troškovi zajednički za sve vrste poljoprivrednih gospodarstava, neovisno o tome jesu li specijalizirana ili miješana.

Povezani skupovi podataka: Žitarice, šećerna repa i krumpiri, meso, mlijeko, vrijednosti i rezultat poljoprivredne industrije.

Pesticidi i mineralno gnojivo

Postoji poseban interes za upotrebu pesticida i mineralnog gnojiva u poljoprivredi. U državama EU-27 2018. je prodano otprilike 360 000 tona pesticida, što je manje-više ista količina kao u razdoblju od 2011. Više informacija dostupno je u ovom članku. Količina potrošenog mineralnog gnojiva, dušika (N) i fosfora (P) u poljoprivredi ostala je visoka u razdoblju od 2007. do 2018.; procjenjuje se da je 2018. iskorišteno 11,3 milijuna tona. Više informacija dostupno je u ovom članku.

Grafikon 5.: Prodaja pesticida, EU-27, 2011. – 2018.
(tisuće tona)
Izvor: Eurostat (aei_fm_salpest09)

Kada usjevi ne upiju hranjive tvari korištene u poljoprivredi, upotreba tih tvari smatra se prekomjernom i povezana je s ekološkim pitanjima u pogledu zagađenja vode, klime[2] i smanjene bioraznolikosti. Bruto bilanca dušika (GNB) ukazuje na mogući višak dušika (N) na poljoprivrednom zemljištu (kg N po ha godišnje). Bruto bilanca dušika za EU-27 smanjila se s procijenjenog prosjeka od 51 kg N po ha godišnje u razdoblju 2004.–2006. na 47 kg N po ha godišnje u razdoblju 2013. – 2015. Više informacija dostupno je u ovom članku. Mineralna gnojiva činila su 45 % unosa dušika u EU-u 2014., a stajsko gnojivo 38 %.

Bruto bilanca fosfora ukazuje na veze između upotrebe fosfora u poljoprivredi, gubitka fosfora u okolišu i održive upotrebe resursa hranjivih tvari iz tla. Stalan višak upućuje na moguće ekološke probleme, kao što su ispiranje fosfora koje uzrokuje zagađenje pitke vode i eutrofikaciju površinskih voda. Stalan manjak može negativno utjecati na održivost resursa u poljoprivrednom tlu uslijed degradacije tla ili eksploatacije tla, što uzrokuje smanjenu plodnost u područjima gdje se uzgajaju usjevi i krmivo. Bruto bilanca fosfora za EU smanjila se na 1,2 kg po hektaru godišnje u razdoblju 2013. – 2015. s 3,9 kg po hektaru godišnje u razdoblju 2004. – 2006. Drugim riječima, iako i dalje postoji godišnji višak, smanjila se njegova veličina; u razdoblju od 2013. do 2015. višak je iznosio 30 % vrijednosti na samom početku 21. stoljeća. Više informacija dostupno je u ovom članku.

Gospodarski rezultati

Što ovo znači za gospodarski rezultat poljoprivrede u EU-u? Bruto dodana vrijednost poljoprivredne industrije EU-a, što je razlika između vrijednosti svega što je 2018. proizveo primarni poljoprivredni sektor EU-a te troškova usluga i robe korištenih u procesu proizvodnje, iznosi otprilike 171,5 milijardi EUR u 2018. S jednog stajališta moglo bi se reći da je poljoprivredna industrija stvorila dodanu vrijednost od 0,74 EUR za svaki 1 euro potrošen na troškove robe i usluga korištenih u procesu proizvodnje (što se naziva intermedijarnom potrošnjom).

Poljoprivredna proizvodnja u EU-u koju ostvaruju milijuni većinom malih poljoprivrednih gospodarstava pretvara se u veliku djelatnost, čak i ako se ne uzme u obzir njezina važnost kao ključni sastavni element za nizvodnu industriju prerade hrane i pića. Poljoprivredni sektor zaslužan je za 1,2 % BNP-a država EU-27 u 2018. Kada se navedeno sagleda u kontekstu, doprinos poljoprivrede gospodarstvu EU-a bio je samo malo manji od BNP-a Grčke 2018., koja ima sedamnaesto najveće gospodarstvo među državama članicama.

Jedan način na koji se može mjeriti rezultat poljoprivredne industrije jest neto dodana vrijednost prema troškovima proizvodnih čimbenika za ekvivalent svakog radnika koji radi puno radno vrijeme (izmjereno u godišnjim radnim jedinicama) u poljoprivrednoj industriji. Prihod od poljoprivrede po godišnjoj radnoj jedinici za cijeli EU 2018. pao je (3,5 %) s vrhunca zabilježenog 2017. Ipak, i dalje je bio veći od razine 2010. za otprilike jednu petinu (+21,5 %).

Grafikon 6.: Prihod od poljoprivrede po godišnjoj radnoj jedinici (pokazatelj A), 2017. – 2018.
(2010. = 100)
Izvor: Eurostat (aact_eaa06)

Ribarska proizvodnja

Uz hranu koja se uzgaja na poljoprivrednim gospodarstvima, riba i drugi vodeni organizmi love se na moru ili uzgajaju na akvafarmama. Statističke uredbe EU-a o ribolovu obuhvaćaju sedam morskih područja[3]: sjeveroistočni Atlantik, sjeverozapadni Atlantik, Sredozemno i Crno more, istočni srednji Atlantik, jugoistočni Atlantik, jugozapadni Atlantik i zapadni Indijski ocean, a svako od tih područja sadržava nekoliko mora.

Ribarska plovila registrirana u registru ribarske flote Unije općenito imaju jednak pristup svim vodama EU-a i resursima kojima se upravlja u skladu sa zajedničkom ribarstvenom politikom (ZRP). Pristup ribarstvu obično se dozvoljava izdavanjem dozvole za ribolov. Međutim, morski resursi za većinu komercijalnih vrsta riba ograničeni su ukupnim dopuštenim ulovom (TAC) koji se svake godine određuje za razne morske regije na temelju znanstvenih savjeta koje pružaju savjetodavna tijela kao što su Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) i Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF)[4]. Europsko vijeće pristalo je 2018. povećati ili održati ograničenja ulova prethodne godine za 53 stoka i smanjiti ih za 25 stokova.

Ribarska flota i zapošljavanje

Ribarska flota država članica EU-27 i dalje se smanjuje. Broj aktivnih registriranih plovila 2018. iznosio je 75 800, a imala su zajednički kapacitet od 1,4 milijuna bruto tona i ukupnu motornu snagu od 5,4 milijuna kilovata (kW). U usporedbi s 2008., broj plovila pao je za 3,8 %, ukupna bruto tonaža smanjila se za 18,4 %, a motorna snaga pala je za 9,8 %.

Flota EU-a vrlo je raznolika, velika većina brodova nije dulja od 10 metara, a mali broj plovila dulji je od 40 metara. Prosječna veličina ribarskog broda u EU-u 2018. iznosila je 18 bruto tona, a prosječna motorna snaga 71,2 kW.

Mjereno po bruto tonaži, Španjolska je imala daleko najveću ribarsku flotu među državama članicama (24.4 % ukupnog broja EU-a). Mjereno po motornog snazi, najveću je flotu pak imala Francuska (17,9 % ukupnog broja EU-a), a neposredno nakon nje Italija (17,2 %). Mjereno po broju plovila, najveću je flotu u EU-u imala Grčka (19,7 % svih plovila), a nakon nje Italija (15,9 %). Međutim, grčka su plovila 2018. u prosjeku bila mala, imala su prosječnu veličinu od 4,8 bruto tona i prosječnu motornu snagu od 28,6 kW.

Privremenih 166 600 osoba bilo je 2017. zaposleno u primarnoj ribarskoj industriji EU-a, a od njih je otprilike jedna trećina bila zaposlena u podsektoru akvakulture. U Španjolskoj je 2017. u ribarskoj industriji bila zaposlena oko 41 000 osoba, u Italiji 29 000, u Grčkoj 21 000, a u Francuskoj 20 000 osoba.

Povezani skupovi podataka: Ribarska flota i zapošljavanje u ribarstvu i akvakulturi.

Ulovi i akvakultura

Praćenje ulova i proizvodnje u akvakulturi bitan je alat za osiguravanje ribljih stokova i održavanje zajedničkih resursa dostupnih u velikim i bogatim ribarskim područjima Europe.

Procjenjuje se da je ukupna proizvodnja ribarskih proizvoda iz država EU-27 2017. iznosila 5,7 milijuna tona ekvivalenta žive mase (masa ili težina kad se izvadi iz vode). Četiri petine (80,1 %) ukupne proizvodnje ribarstva potjecalo je iz ulova (4,6 milijuna tona), a preostala petina iz akvakulture (1,1 milijuna).

Otprilike polovica (48,8 %) cijele ribarske proizvodnje EU-a iz ulova i akvakulture postignuta je u samo trima državama članicama 2017.: Španjolskoj (17,9 %), Danskoj (16,1 %) i Francuskoj (14,7 %). Radi usporedbe zanimljivo je napomenuti da je ukupna ribarska proizvodnja u Norveškoj (3,5 milijuna tona žive mase 2017.) iznosila 60 % od ukupne proizvodnje EU-a, a proizvodnja u Islandu (1,2 milijuna tona 2017.) bila je gotovo jednaka onoj Španjolske, koja je najveći ribarski proizvođač EU-a.

Procjenjuje se da je 2018. ukupni ulov u državama EU-27 iznosio 4,6 milijuna tona žive mase, što je razina slična onoj iz 2017. Međutim, razina je i dalje mnogo niža od one na prijelazu tisućljeća (1,3 milijuna tona manje od ulova 2001.), iako je 0,8 milijuna tona veća od najniže točke 2012.

Europska ribarska flota radi na globalnoj razini, no otprilike tri četvrtine ukupnog ulova EU-a postignute su u sjeveroistočnom Atlantiku. Ključne vrste riba ulovljene u sjeveroistočnom Atlantiku bile su atlantska haringa, atlantska skuša, papalina i ugotica pučinka.

U Sredozemnom i Crnom moru srdele su činile otprilike petinu ukupne žive težine koju je ulovila ribarska flota Unije, a petinu su činili i inćuni. Glavni ulovi u istočnom srednjem Atlantiku bili su tunj prugavac, žutoperajna tuna, srdela i skuša. Glavni ulov u zapadnom Indijskom oceanu bila je tuna: tunj prugavac, žutoperajna tuna ili velikooka tuna. Pregled preostalih vrsta po regiji izgledao je ovako: glavne vrste uhvaćene u jugozapadnom Atlantiku bile su oslić, druge pridnene ribe i lignje, glavne vrste iz jugoistočnog Atlantika bile su skuša i tunj prugavac, a u sjeverozapadnom Atlantiku to su bile škarpina, iverak i bakalar.

Procjenjuje se da je EU 2017. proizveo 1,1 milijun tona vodenih organizama (kao što su mekušci i rakovi), što je petina ukupnog rezultata europskog ribarstva. Kada se promotri rezultat, sektor akvakulture EU-a bio je osmi najveći na svijetu s udjelom od 1,6 % volumena globalnog rezultata za 2016. Procjenjuje se da je proizvodnja akvakulture u EU-u 2017. iznosila 5,1 milijardi EUR, što su otprilike dvije petine vrijednosti ukupne ribarske proizvodnje u EU-u.

Povezani skupovi podataka: Ulovi i akvakultura.

Stvaranje otpada

Poljoprivredna, šumarska i ribarska djelatnost stvaraju veliku količinu otpadnih proizvoda, posebice otpada životinjskog i biljnog podrijetla. U to se ubrajaju gnojnica i kruti stajski gnoj te razni zeleni otpad kao što je biorazgradivi otpad.

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo u državama EU-27 stvorili su 2016. 20,3 milijuna tona otpada, što je činilo 0,9 % ukupnog otpada proizvedenog u gospodarskoj djelatnosti i kućanstvima u EU-u. Velika većina otpada (17,0 milijuna tona) bila je otpad životinjskog i biljnog podrijetla.

Količina otpada životinjskog i biljnog podrijetla 2016. bila je znatno manja od 57,3 milijuna tona proizvedenih 2004. Međutim, količina iz 2016. ukazuje na mali porast u odnosu na relativno niskih 14,5 milijuna tona proizvedenih 2012.

Glavni sastojak otpada životinjskog i biljnog podrijetla koji je proizveo ovaj gospodarski sektor bio je životinjski izmet, mokraća i stajsko gnojivo. Poljoprivredna su gospodarstva 2016. proizvela 12,0 milijuna tona te vrste otpada, što je velik pad s 30,9 milijuna tona proizvedenih 2004., no ipak je 2,3 milijuna tona više od relativne niske točke iz 2012.

Promatrano po težini, dvije trećine životinjskog izmeta, mokraće i stajskog gnojiva u EU-u proizvele su Španjolska (39,4 %) i Nizozemska (27,5 % ukupne vrijednosti EU-a). Međutim, iako se razina ove vrste otpada u Španjolskoj smanjila za 11,8 milijuna tona između 2004. i 2016., u Nizozemskoj se u istom razdoblju povećala za 2,7 milijuna tona.

Povezani skup podataka: Stvaranje otpada.

Etapa prerade

Prehrambeni sustav mnogo je širi od primarne poljoprivredne proizvodnje; uz nju obuhvaća pripremu i prodaju hrane. Poljoprivreda je djelatnost uzgoja i ubiranja primarnih proizvoda. Međutim, prije nego što hrana i piće stignu na stol, mora ih se preraditi, pakirati, prevesti, distribuirati i staviti na tržište.

U okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU-a priznate su te veze sa sljedećim ciljevima: osiguranje stabilne opskrbe hranom „po pristupačnim cijenama”, „održavanje dinamičnosti ruralnoga gospodarstva promicanjem zapošljavanja u poljoprivredi, poljoprivredno-prehrambenim industrijama i povezanim sektorima” i „zaštita kvalitete hrane i zdravlja”.

Većina proizvoda iz 10,3 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u EU-u prodaju se industriji hrane i pića na preradu unutar i izvan EU-a. Samo neke proizvode poput vina, maslinovog ulja i sira ponekad prerađuju izravno poljoprivredna gospodarstva ili njihovi suradnici.

Industrija za preradu hrane i pića pak proizvodi cijeli niz proizvoda za krajnju potrošnju ili da služe kao intermedijarni proizvodi (npr. ulje, mast i šećer) za daljnju preradu ili pretvaranje u drugim nizvodnim proizvodnim industrijama prije nego što postanu dostupni potrošačima.

Mljekare i klaonice

Prva etapa obrade prehrambenih proizvoda životinjskog podrijetla odvija se u mljekarskim gospodarstvima ili klaonicama. Mljekarska poduzeća kupuju mlijeko od sabirnih stanica za mlijeko ili češće izravno od poljoprivrednih gospodarstava kako bi ih pretvorila u mliječne proizvode. Klaonice u EU-u službeno su registrirani i odobreni objekti koji se upotrebljavaju za klanje i obradu životinja čije je meso namijenjeno prehrani ljudi. Njihova se djelatnost obično ne smatra preradom, ali su uključene u analizu radi uravnoteženog pregleda.

U državama EU-27 u 2018. postojalo je oko 4 900 mljekarskih poduzeća. Veliki udio nalazio se u državama članicama južne Europe; Italija je imala gotovo 1 200 mljekara, a Grčka otprilike 800 .

Te su mljekare bile relativno male u većini država članica – prikupljale su manje od 5 000 tona mlijeka godišnje. Primjerice, gotovo tri četvrtine mljekara u Italiji prikupile su manje od 5 000 tona mlijeka godišnje i oko 94 % svih mljekara u Grčkoj. Međutim, postoje neke iznimke. Nekoliko država članica imalo je malen broj relativno velikih mljekara koje su prikupile više od 100 000 tona mlijeka godišnje; u to su se ubrajale otprilike trećina od 38 mljekara u Irskoj, oko 40 % od 30 mljekara u Nizozemskoj i od 14 mljekara u Litvi te 46 % od 115 mljekara u Njemačkoj.

Došlo je do značajne konsolidacije mljekarskog tržišta u EU-u. Primjerice, broj mljekarskih poduzeća u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj smanjio se upola ili više u razdoblju od 1994. do 2018.

Povezani skup podataka: Mljekare.

Proizvodnja hrane i pića

U državama EU-27 u 2017. postojalo je oko 280 000 poduzeća koja su proizvodila hranu i piće. Otprilike pola (51,4 %) tih poduzeća proizvodila su pekarske i brašnaste proizvode kao što su kruh, kolači, keksi, tjestenine i rezanci. Poduzeća koja proizvode meso i mesne proizvode, piće i druge prehrambene proizvode poput šećera i slastičarskih proizvoda, pripremljena jela i čaj skupno su činila otprilike trećinu poduzeća za proizvodnju hrane i pića 2017.

Grafikon 7.: Poduzeća za proizvodnju hrane i pića po vrsti proizvoda, EU-27, 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (sbs_sc_sca_r2)

Poduzeća za proizvodnju hrane i pića zapošljavala su 4,4 milijuna osoba 2017. Poduzeća za proizvodnju hrane imala su 2017. promet od otprilike 930 milijardi EUR, a poduzeća za proizvodnju pića u 26 država članica za koje postoje podaci imala su promet od 151 milijarde EUR.

Francuska i Italija imale su najviše poduzeća za proizvodnju hrane i pića, a svaka od njih bila je zaslužna za oko 20 % ukupnog broja u EU-u. Međutim, Njemačka je zapošljavala najviše osoba u tom sektoru (20,3 % ukupnog broja u EU-u), a nakon nje Francuska (16,1 %) i Italija (10,4 %).

Velika većina (oko 95 %) svih poduzeća za proizvodnju hrane i pića u EU-u bila su mala poduzeća s manje od 50 zaposlenika. Vrlo mala poduzeća s manje od deset zaposlenika činila su otprilike 80 % svih poduzeća za proizvodnju hrane i pića 2017.

Srednja poduzeća koja zapošljavaju 50 do 249 osoba i velika poduzeća koja zapošljavaju više od 250 osoba skupno su činila manjinu poduzeća u svim državama članicama; najveće udjele imali su Luksemburg (14,6 %), Njemačka (13,0 %) i Litva (9,8 %), a druge su države članice imale mnogo manje udjele, uključujući Španjolsku (4,4 %), Francusku (1,8 %) i Italiju (1,8 %).

Vrijednost proizvodnje hrane i pića u EU-u 2018. procijenjena je na 860 milijardi EUR. Taj je broj malo više nego dvostruko veći od vrijednosti primarnih poljoprivrednih proizvoda iz poljoprivredne industrije EU-a.

Prikupljaju se podaci za 372 kategorije prehrambenih proizvoda i pića, koje uključuju devet za hranu za životinje na poljoprivrednim gospodarstvima i kućne ljubimce. Među državama članicama Njemačka je 2018. imala najveću vrijednost proizvedene hrane i pića (149,5 milijardi EUR), a nakon nje Francuska (135,5 milijardi EUR) i Italija (124,0 milijardi EUR).

Najvredniji prehrambeni proizvod ili piće proizveden 2018. u EU-u bilo je pivo (pivo od slada izuzev bezalkoholnog piva), čija je vrijednost bila 29,0 milijardi EUR. Stoga je ovo tržište posebno važno poljoprivrednicima koji uzgajaju ječam (i druge žitarice) za proizvodnju slada i hmelj. Glavne države članice u proizvodnji takvog piva bile su Njemačka (20,6 % ukupne proizvedene količine u EU-u) i Španjolska (12,6 %), no određeni stupanj specijalizacije razvile su i Belgija (10,2 % ukupne proizvedene količine u EU-u 2017.) i Nizozemska (7,6 %).

Drugi ključni prehrambeni proizvodi i pića proizvedeni u EU-u bili su svježi kruh (26,7 milijardi EUR 2018.), ribani sir, sir u prahu, sir prošaran plavom plijesni i drugi neprerađeni sirevi (26,5 milijardi EUR), kolači i fino pecivo (22,1 milijardi EUR) te kobasice i srodni proizvodi (21,0 milijardi EUR).

Stvaranje otpada

Priprema i proizvodnja hrane u EU-27 stvorili 2016. 36,1 milijuna tona otpada, što je činilo 1,4 % ukupnog otpada proizvedenog u gospodarskoj djelatnosti i kućanstvima u EU-u. Veliki dio ove ukupne količine bio je otpad životinjskog i biljnog podrijetla (opasan i neopasan otpad). U to se ubraja otpad životinjskog i biljnog tkiva, mulj, otpad sredstava za konzerviranje, masti i ulja te biorazgradiv otpad.

Proizvodnjom prehrambenih proizvoda, pića i duhanskih proizvoda u državama EU-27 u 2016. stvoreno je 21,4 milijuna tona otpada životinjskog i biljnog podrijetla (opasan i neopasan otpad). To je bilo znatno manje od 36,3 milijuna tona stvorenih 2004.

Nizozemska (30,3 % ukupne količine EU-a) stvorila je najveću količinu navedenog otpada životinjskog i biljnog podrijetla. Količine za pripremu hrane i proizvodnju otpada ostale su poprilično stabilne u razdoblju od 2004. do 2016., čime ne slijede trend EU-a. S druge strane, snažno su pale u mnogim državama članicama, npr. u Poljskoj (pad sa 7,0 milijuna tona na samo 1,4 milijuna tona 2016).

Povezani skup podataka: Stvaranje otpada.

Trgovina poljoprivrednim proizvodima, hranom i pićem

Poljoprivredna je trgovina djelatnost kupnje i prodaje poljoprivrednih proizvoda i usluga. Kada države proizvedu višak, mogu ga zamijeniti za drugu robu i usluge. Zašto trgovati poljoprivrednim proizvodima? Postoje mnogi mogući razlozi, što se odražava u činjenici da ne postoje lokalne alternativne mogućnosti (primjerice, neki se usjevi uzgajaju samo u određenim klimama) ili da neke zemlje i regije mogu ponuditi robu koja je jeftinija, kvalitetnija, sigurna, održivo proizvedena i hranjiva. Trgovina pak može unijeti strane valute, potaknuti zapošljavanje u izvoznim industrijama, podržati industrijske prihode i pružiti potrošačima kvalitetnu robu pri konkurentnim cijenama u većem dijelu godine.

U trgovinskoj klasifikaciji poljoprivredni proizvodi mogu obuhvaćati tri glavne skupine: životinje i proizvode životinjskog podrijetla, biljne proizvode i prehrambene proizvode.

Europska unija (EU) najveći je partner u međunarodnoj trgovini poljoprivrednim proizvodima. Dok se u EU-27 većinom uvoze jednostavni neprerađeni poljoprivredni proizvodi, iz Europske unije uglavnom se izvoze prerađeni prehrambeni proizvodi. Više informacija dostupno je u ovom članku. Kad je riječ o poljoprivrednim proizvodima koji se izvoze iz EU-a, najveća skupina bili su prehrambeni proizvodi i pića (54 %), a zatim povrtni proizvodi i proizvodi biljnog podrijetla (obje vrste proizvoda 23 %). Kad je riječ o uvezenim proizvodima, najveća su skupina bila povrtni proizvodi (44 %), a zatim prehrambeni proizvodi (34 %) i proizvodi biljnog podrijetla (22 %).

Ukupna vrijednost trgovine (uvoz i izvoz) poljoprivrednim proizvodima između EU-27 i ostatka svijeta 2019. iznosila je 325 milijardi EUR. Budući da je vrijednost uvoza (182 milijardi EUR) bila veća od izvoza (143 milijardi EUR), postojao je trgovinski višak od 39 milijardi EUR. Između 2002. i 2019. trgovina EU-a poljoprivrednim proizvodima više se nego udvostručila, što je jednako prosječnom godišnjem rastu od 5,0 %.

Kategorija proizvoda životinjskog podrijetla sastoji se od živih životinja, mesa, ribe, rakova i vodenih beskralježnjaka, mljekarskih proizvoda, jaja, meda i drugih proizvoda životinjskog podrijetla. EU je 2019. imao trgovinski višak od 7,3 milijardi EUR u navedenoj kategoriji proizvoda. Trgovinski viškovi za mljekarske proizvode (što uključuje sir, mlijeko i jogurt) i ptičja jaja (12,5 milijardi EUR), meso i jestive klaoničke proizvode (9,9 milijardi EUR) te žive životinje (2,8 milijardi EUR) više nego nadoknađuju gubitke (17,7 milijardi EUR) u slučaju ribe, rakova i vodenih beskralježnjaka.

Grafikon 8.: Poljoprivredni izvoz i uvoz po kategorijama proizvoda, EU-27, 2019.
(milijun EUR)
Izvor: Eurostat (oznaka podataka u Comextu: DS-016894)

Biljni proizvodi obuhvaćaju žitarice, povrće, hortikulturne proizvode, vode, kavu, masti i ulja. EU je 2019. imao trgovinski deficit od 25,3 milijardi EUR u navedenoj kategoriji biljnih proizvoda, što je većinom posljedica deficita u trgovini jestivim voćem i orašastim plodovima (13,9 milijardi EUR), kavom, čajem, mateom i začinima (7,6 milijardi EUR) te uljanim sjemenom i uljnim plodovima (7,1 milijardi EUR).

Prehrambeni proizvodi sastoje se od raznih vrsta prerađenih proizvoda koji su dobiveni od proizvoda biljnog i životinjskog podrijetla kao što su šećer, piće, duhan i pripremljena životinjska hrana. EU je 2019. imao trgovinski višak od 51,1 milijardi EUR u navedenoj kategoriji prehrambenih proizvoda. Trgovinski višak postignut je zahvaljujući trgovinskim viškovima za pića, alkoholna pića i ocat (25,7 milijardi EUR) te preparate od žitarica, brašna, škroba ili mlijeka (13,7 milijardi EUR).

Koji su glavni trgovinski partneri EU-a za poljoprivredne proizvode?

Ujedinjena Kraljevina bila je glavni trgovinski partner država EU-27 za poljoprivredne proizvode kada je još bila država članica. Druge države članice EU-a uvezle su 2019. poljoprivredne proizvode u Ujedinjenu Kraljevinu u vrijednosti od 46,7 milijardi EUR, što je 25,1 % ukupne vrijednosti izvezenih poljoprivrednih proizvoda država EU-27, a izvezle su poljoprivredne proizvode u vrijednosti od 19,7 milijardi EUR, što je 12,9 % uvezenih proizvoda.

Sjedinjene Američke Države bile su drugo glavno tržište za izvoz poljoprivrednih proizvoda EU-a, koje je zaslužno za 11.6 % ili 12,6 milijardi EUR, a Kina je bila treće glavno tržište (5,8 % ili 10,8 milijardi EUR). Brazil i Sjedinjene Američke Države bili su 2019. drugi odn. treći glavni partner za uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU.

Grafikon 9.: Trgovina poljoprivrednim proizvodima s državama izvan EU-a po glavnom partneru, EU-27, 2019.
(postotni udio u uvozu/izvozu država EU-27)
Izvor: Eurostat (oznaka podataka u Comextu: DS-016894)

Etapa distribucije

Distributeri hrane i pića rade između proizvođača i potrošača; u njih se ubrajaju trgovci na veliko i na malo. Trgovci na veliko mogli bi se pojednostavljeno smatrati posrednicima između proizvođača i trgovaca na malo ili između dvaju proizvođača.

Trgovci na veliko i malo i pružatelji usluga za hranu i piće

U EU-u su 2017. postojale 203 000 poduzeća specijaliziranih za veleprodaju hrane i pića te 719 000 poduzeća specijaliziranih za hranu i piće ili u kojima ti proizvodi prevladavaju. Usto, diljem EU-a postojalo je otprilike 1,5 milijuna poduzeća za usluge povezane s hranom i pićem, kao što su restorani, barovi, kafići i pružatelji ugostiteljskih usluga.

Poduzeća za distribuciju hrane i pića bitni su poslodavci u EU-u. U EU-u je 2017. 10,6 milijuna osoba radilo u veleprodaji i specijaliziranoj maloprodaji hrane i pića te u restoranima, barovima, kafićima i za pružatelje ugostiteljskih usluga. Usto, 5,0 milijuna osoba radilo je u nespecijaliziranim trgovinama u kojima prevladava maloprodaja hrane i pića.

Osim turizma, kultura kafića i restorana objašnjenje su za relativnu koncentraciju u južnim državama članicama; primjerice, postojalo je poduzeće za posluživanje pića poput bara ili kafića na svaka 234 stanovnika u Portugalu, svakih 255 stanovnika u Španjolskoj i svakog 291 stanovnika u Grčkoj.

Povezani skupovi podataka: Trgovci na veliko i na malo.

Prijevoz

Naravno, lanac „od polja do stola” oslanja se na prijevoz poljoprivrednih sirovina i hrane od proizvođača do potrošača. Trajanje tog putovanja i modalna mreža kojom hrana putuje mogu se znatno razlikovati; među ostalim ovise o pokvarljivoj prirodi proizvoda te zahtjevima za održavanje njihove svježine i kvalitete. Primjerice, neki poljoprivredni i prehrambeni proizvodi moraju se držati u zamrznutom stanju, neki se moraju držati u hladnjaku ili u kontroliranoj atmosferi, a neki se prevoze u suhom stanju ili u klimatiziranom spremištu.

Svake se godine cestama prevezu milijarde tona poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u kamionima EU-a. Cestama je 2017. i 2018. prevezeno oko 1,2 milijardi tona primarnih poljoprivrednih, lovačkih, šumarskih i ribarskih proizvoda u registriranim kamionima država članica EU-27 (više od 3,5 tona tovarnog kapaciteta). U to se ubrajaju i proizvodi proizvedeni u EU-u i proizvodi uvezeni iz zemalja izvan EU-a. Još 1,5 milijardi tona prehrambenih proizvoda, pića i duhanskih proizvoda prevezeno je 2017. u kamionima registriranima u EU-u.

Grafikon 10.: Cestovni prijevoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, EU-27, 2010. – 2018.
Izvor: Eurostat (road_go_ta_tg) i (road_go_ta_dctg)

Treba napomenuti da u ove podatke nije uključena težina proizvoda koji su prevezeni cestama EU-a u kamionima koji nisu registrirani u EU-u ili u kamionima čiji je tovarni kapacitet manji od 3,5 tona. To je važno za susjedne države EU-a jer navedeni statistički podaci ne obuhvaćaju dio međunarodnog prijevoza.

Mjerna jedinica za prijevoz tereta jest tonski kilometar (tkm). Jedinica predstavlja prijevoz jedne tone robe određenim prijevoznim sredstvom na udaljenosti od jednog kilometra. U svrhe ove analize spomenuta mjera naziva se „udaljenosti korisnog tereta”. Poljoprivredni, lovački, šumarski i ribarski proizvodi prevezeni su 2017. kamionima registriranima u EU-u s tovarnim kapacitetom iznad 3,5 tona za udaljenost korisnog tereta od 195 milijardi tonskih kilometara, a 2018. za udaljenost korisnog tereta od 191 milijardi tonskih kilometara. Hrana, piće i duhanski proizvodi prešli su 2017. udaljenost od 288 milijardi tonskih kilometara. Kada se navedena vrijednost sagleda u kontekstu, bila je jednaka prosječnoj udaljenosti od 176 km za svaku tonu takve kombinirane robe prevezene cestama.

Mnogi se proizvodi prevoze kamionima registriranima u EU-u, ali cestovna udaljenost korisnog tereta za kombinirane skupine poljoprivrednih, lovačkih, šumarskih i ribarskih proizvoda te hranu, piće i duhanske proizvode iznosila je 2017. više od bilo koje druge skupine proizvoda. Navedene kombinirane skupine proizvoda činile su 2017. 27,5 % udaljenosti korisnog tereta ukupnoga cestovnog prijevoza tereta u kamionima registriranima u EU-u i 20,8 % svih tona cestovnog prijevoza tereta.

Velika većina (85,4 % robe u tonama, 2017.) poljoprivrednih, lovačkih, šumarskih i ribarskih proizvoda prevezena kamionima registriranima u EU-u prešla je udaljenosti manje od 300 km. Isto vrijedi (79,8 %) za hranu, piće i duhanske proizvode. U oba je slučaja većina (68,1 % odn. 58,9 %) ovih proizvoda prešla udaljenosti manje od 150 km. To velikim dijelom odražava pokvarljivu prirodu mnogih (posebice svježih) poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i njihovu rasprostranjenu dostupnost od regionalnih proizvođača.

Nacionalni cestovni prijevoz tereta, koji se izvršava između dvaju mjesta u istoj državi vozilom koje je u njoj registrirano, bio je najveći dio cestovnog prijevoza poljoprivrednih, lovačkih, šumarskih i ribarskih proizvoda te prehrambenih proizvoda u EU-u, kao što je bio slučaj za druge proizvode. Nacionalni prijevoz prevladavao je u cestovnom prijevozu poljoprivrednih, lovačkih, šumarskih i ribarskih proizvoda u svim državama članicama. Najveće udjele (iznad 99 %) imale su otočne države članice kao Cipar i Irska te države članice s jakim vezama u međunarodnom prijevozu morem kao Finska i Švedska. Udio međunarodnog prijevoza poljoprivrednih, lovačkih, šumarskih i ribarskih proizvoda bio je veći od 15 % samo u nekoliko država članica, kao što su Nizozemska i Belgija, gdje se nalaze važne luke za prijevoz tereta, te Luksemburg, Slovenija, Mađarska i Slovačka.

Etapa potrošača

Građanima EU-a na raspolaganju stoji cijeli niz različite hrane i pića. Kupnje često održavaju lokalnu, regionalnu i nacionalnu kuhinju te tvore dio nacionalnog kulturnog identiteta države članice. Usto, postoje velike razlike u udjelu prihoda kućanstava koji građani troše na hranu i piće.

Hrana i piće (uključujući ugostiteljske usluge) zajedno su u prosjeku činili 21,5 % izdataka kućanstava za krajnju potrošnju 2018. diljem država EU-27. Od ovog ukupnog iznosa 11,8 % je u prosjeku potrošeno na hranu, 6,8 % na ugostiteljske usluge, 1,6 % na alkoholna pića i 1,2 % na bezalkoholna pića. Međutim, ti su se udjeli znatno razlikovali diljem država članica. Najviše ukupne udjele imale su Rumunjska i Estonija (po 30,9 %), a najniže Luksemburg (17,3 %) i Njemačka (16,6 %).

Hrana i piće za većinu su ljudi neophodne stavke u rashodima, no mnogi žive u prehrambenom siromaštvu. Otprilike svaka deseta (oko 11,9 %) osoba starija od 16 godina bila je 2018. u određenoj ili velikoj nemogućnosti priuštiti si obrok s mesom, piletinom, ribom ili vegetarijanski ekvivalent tog obroka. Udio je bio najveći (13,8 %) u dobnoj skupini od 55 do 64 godine.

Zbog siromaštva u EU-u mnogi ljudi nisu u mogućnosti jesti hranjive obroke. Međutim, kako se povećavaju prosječni prihodi, građani često zamjenjuju proizvode kvalitetnijim proizvodima i češće konzumiraju proizvode koje nude pružatelji ugostiteljskih usluga. Prosječni izdaci za hranu i piće kao udio prihoda obično se smanjuju kako se povećavaju prosječni prihodi.

Kada se razmotre socioekonomske skupine diljem EU-a, najveći udio kućanskih izdataka za hranu imali su nezaposleni (17,2 %) i osobe u mirovini (15,9 %), a najmanji radnici koji ne obavljaju fizičke poslove (12,6 %). Najveći udio kućanskih izdataka na ugostiteljske usluge imali su radnici koji ne obavljaju fizičke poslove (5,4 %). Postojale su relativno male razlike u udjelu izdataka kućanstava za konzumaciju alkoholnih pića između raznih socioekonomskih skupina (između 0,9 i 1,1 postotnih bodova).

Na koju hranu i piće ljudi troše novac? Od svih je kategorija hrane meso činilo najveći udio izdataka kućanstava za potrošnju u svakoj državi članici (prosječno 3,3 % diljem Europe 2015., ali u Rumunjskoj do 7,8 %).

Europska komisija uvela je mnogo inicijativa za promicanje zdrave i održive prehrane. Jedna je od njih inicijativa iz 2007. o prehrani, prekomjernoj tjelesnoj težini i pretilosti[5], koja je obuhvaćala inicijative o označavanju hrane, programima voća i mlijeka u školama, sportu i istraživačkim projektima. U ciljeve su se ubrajali sljedeći: izbjegavanje manjka hranjivih tvari i izravnih zdravstvenih problema povezanih s prekomjernom tjelesnom težinom, promicanje sigurne i održive hrane, smanjenje otpada od hrane i bolja dobrobit životinja. Izravni zdravstveni problemi povezani s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću imaju i gospodarski utjecaj u obliku troškova za liječenje bolesti povezanih s težinom. Pretilost uzrokuje mnoštvo kroničnih bolesti, među ostalim dijabetes, rak i srčane bolesti. Indeks tjelesne mase (BMI) definiran je kao težina osobe u kilogramima podijeljena kvadratom visine.

Polovica stanovništva u EU-27 (51,8 %) razvrstana je 2017. u kategoriju prekomjerne tjelesne težine. Malo više od trećine (36,9 %) stanovništva EU-a bilo je 2017. pretpretilo (BMI iznad 25 i ispod 30), a 14,9 % je pretilo (BMI iznad 30). Čini se da ovi udjeli rastu. To je bio slučaj u velikoj većini država članica za koje su podaci dostupni od 2008. U nekim je državama članicama bitno porastao udio stanovništva s prekomjernom tjelesnom težinom; primjerice, u Bugarskoj je porastao s 50,8 % u 2008 na otprilike 59,5 %, a u Rumunjskoj s 50,3 % u 2008. na otprilike 62,9 % u 2017. (najveća stopa među državama članicama).

Udio pretilih i pretpretilih osoba općenito se razlikuje po dobi i raste do vrhunca u dobi od 55 do 74 godine, a zatim se smanjuje. Malo više od petine (22,1 % u 2014.) mladih odraslih osoba diljem EU-a u dobi od 18 do 24 godine bilo je pretpretilo ili pretilo. Međutim, gotovo dvije trećine (66,4 % u 2014.) odraslih osoba u dobi od 65 do 74 godine bilo je pretpretilo ili pretilo.

Tablica 1.: Udio stanovništva s prekomjernom tjelesnom težinom po spolu i dobi, 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (hlth_ehis_bm1e)

Ti podaci naglašavaju politički interes za poticanje zdrave, održive prehrane u svim generacijama i održive konzumacije hrane.

Povezani skupovi podataka: Izdatci za potrošnju,socioekonomska struktura i pretilost.

Stvaranje otpada

Kućanstva u EU-27 stvorila su 2016. 187,4 milijuna tona otpada, što je 8,3 % ukupnog otpada stvorenog u gospodarskoj djelatnosti i kućanstvima. U navedeni se otpad ubrajaju plastika, metali, odjeća i još mnogo toga. Od ukupnog kućanskog otpada 2016. stvoreno je 28,3 milijuna tona otpada životinjskog podrijetla i miješanog otpada od hrane i biljnog podrijetla.

Grafikon 11.: Stvaranje otpada po gospodarskim djelatnostima i kućanstvima, EU-27, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Količina otpada životinjskog podrijetla i miješanog otpada od hrane i biljnog podrijetla koji su stvorila kućanstva udvostručio se (+104,1 %) u razdoblju od 2004. do 2016. Navedeno naglašava buduću zadaću bavljenja otpadom od hrane u EU-u.

Povezani skup podataka: Stvaranje otpada.

Zaključak

Mjere za bavljenje otpadom, problemima s težinom i zdravljem građana te za osiguranje sigurnosti opskrbe hranom i smanjenje klimatskim promjena utjecat će na cijeli prehrambeni lanac. Značajne su za proizvode koje proizvode poljoprivrednici i ribarstvo te za način kako ih proizvode. Značajne su za način kako se hrana pakira, označava i prevozi. Značajne su za proizvode kojima se trguje s partnerima diljem svijeta. Značajne su i za hranu koju jedemo i pića koja pijemo. Razjašnjavanje trenutačnog stanja u lancu prvi je korak ove nove strategije.

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Izvori podataka

Istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava

Gotovo svi statistički podaci o poljoprivrednim gospodarstvima i poljoprivrednicima proizašli su iz Istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava za 2016. Istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava pruža širok raspon informacija o poljoprivrednim gospodarstvima, uključujući detaljne podatke o obilježjima radne snage na poljoprivrednim gospodarstvima. Istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava provodi se u obliku popisa poljoprivrede svakih deset godina i svake tri godine kao anketa na uzorku.

Ekološki uzgoj

Podaci se prikupljaju na godišnjoj bazi, a dostavljaju ih države članice EU-a, Island, Norveška, Švicarska, Turska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Srbija na temelju usklađene ankete. Podaci koji se prikupljaju svake godine temelje se na administrativnim podacima nacionalnih tijela koja su nadležna za certifikaciju subjekata u sektoru ekološkog uzgoja. Do referentne godine 2007. podaci su se dobrovoljno dostavljali. Od referentne godine 2008. nadalje dostavljanje podataka propisano je Uredbom Komisije (EZ) br. 889/2008 za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007.

Statistički podaci o biljnim proizvodima

Statistički podaci o biljnim proizvodima prikupljaju se u skladu s Uredbom (EU) br. 543/2009 iz anketa na uzorcima, a nadopunjuju se administrativnim podacima i procjenama na temelju stručnih opažanja. Izvori se razlikuju ovisno o državi članici EU-a jer države članice imaju različite nacionalne uvjete i statističku praksu. Nacionalni zavodi za statistiku ili ministarstva poljoprivrede zaduženi su za prikupljanje podataka u skladu s uredbama EU-a. Dovršeni podaci poslani Eurostatu usklađeni su u najvećoj mogućoj mjeri. Eurostat je zadužen za utvrđivanje agregiranih podataka EU-a. Statistički podaci koji se prikupljaju za poljoprivredne proizvode odnose se na više od 100 pojedinačnih biljnih proizvoda.

Statistički podaci o stočarstvu i mesu

Statističke podatke o stočarstvu i mesu prikupljaju države članice EU-a u skladu s Direktivom (EZ) br. 1165/2008, a podaci obuhvaćaju goveda, svinje, ovce i koze, statističke podatke o klanju goveda, svinja, ovaca, koza i peradi te prognoze za proizvodnju goveđeg, svinjskog, ovčjeg i kozjeg mesa te mesa divljači. Istraživanja o stočarstvu obuhvaćaju dovoljno poljoprivrednih gospodarstava da bi se obuhvatilo barem 95 % nacionalne stočne populacije, kao što je utvrđeno zadnjim istraživanjem strukture poljoprivrednih gospodarstava. Statistički podaci o govedina i svinjama izrađuju se dvaput godišnje, pozivajući se na određeni dan u svibnju/lipnju i određeni dan u studenome/prosincu.

Statistički podaci o mlijeku i mliječnim proizvodima

Statistički podaci o mlijeku i mliječnim proizvodima prikupljaju se u skladu s Odlukom 1997/80/EZ i provedbenom Direktivom 1996/16/EZ. Obuhvaćaju poljoprivrednu proizvodnju i upotrebu mlijeka te opis (strukturu), prikupljanje, proizvodnju mljekara. Budući da je broj mljekarskih poduzeća malen, nacionalni podaci često podliježu statističkoj povjerljivosti. Stoga je u ovom kontekstu teško odrediti ukupne brojeve EU-a i neki se podaci iz analize temelje na djelomičnim podacima za države članice (iz kojih je možda isključeno nekoliko država). S jedne strane, statistički podaci o ovom malom broju poduzeća omogućuju rane procjene trendova. S druge strane, za potpun pregled sektora mlijeka i mliječnih proizvoda potrebni su detaljni podaci od poljoprivrednih gospodarstava, što znači da su završni podaci o proizvodnji mlijeka dostupni samo na razini EU-a otprilike jednu godinu nakon referentne godine. Mliječni proizvodi evidentiraju se po težini. Stoga je teško usporediti različite proizvode (primjerice svježe mlijeko i mlijeko u prahu). Lakše je usporediti obujam neobranog ili obranog mlijeka korištenog u mljekarskim procesima.

Ekonomski računi za poljoprivredu

Ekonomski računi za poljoprivredu (EAA) satelitski su račun Europskog sustava računa (ESA 2010.). Obuhvaćaju poljoprivredne proizvode i usluge proizvedene tijekom obračunskog razdoblja koje prodaju poljoprivredne jedinice, koji se čuvaju na skladištima u poljoprivrednim gospodarstvima ili koje poljoprivredni proizvođači upotrebljavaju za daljnju preradu. Koncepti ekonomskih računa za poljoprivredu prilagođeni su specifičnoj prirodi poljoprivredne industrije: primjerice, ekonomski računi za poljoprivredu obuhvaćaju proizvodnju grožđa i maslina, ali i proizvodnju vina i maslinovog ulja koju obavljaju poljoprivredni proizvođači, ako proizvode od vlastitog grožđa i maslina. Obuhvaćaju podatke o potrošnji biljnih proizvoda korištenih za životinjsku hranu unutar jedinica te rezultate obuhvaćene vlastitim računovodstvom fiksnih kapitalnih dobara i vlastitom krajnjom potrošnjom poljoprivrednih jedinica. Ekonomski računi za poljoprivredu sastoje se od računa proizvodnje, računa stvaranja dohotka, računa poduzetničkog dohotka i određenih elemenata kapitalnog računa. Kad je riječ o stavkama proizvodnje, države članice EU-a prenose Eurostatu vrijednosti pri osnovnim cijenama i njihove sastavne dijelove (vrijednosti pri cijenama proizvođača, subvencije na proizvode, porezi na proizvode).

Potrošnja pesticida

Podaci prikupljeni za referentnu godinu 2011. nadalje temelje se na Uredbi (EZ) br. 1185/2009 o statističkim podacima o pesticidima, kojom se uspostavlja zajednički okvir za sustavnu izradu statističkih podataka Zajednice o prodaji i upotrebi pesticida koji su sredstva za zaštitu biljaka. „Usklađeno razvrstavanje tvari” jest razvrstavanje svake djelatne tvari u jednu od glavnih skupina, kategorija proizvoda i kemijski razred. Eurostat smije objavljivati nepovjerljive podatke država na razini glavnih skupina i kategorija proizvoda.

Sredstva za zaštitu biljaka jesu preparati koji se sastoje od jedne ili više djelatnih tvari ili sadržavaju jednu ili više djelatnih tvari u obliku u kojem se dostavljaju korisniku, a imaju sljedeće svrhe:

  • zaštita bilja ili biljnih proizvoda od svih štetnih organizama ili sprečavanje djelovanja takvih organizama, ako takve tvari ili preparati nisu drukčije definirane niže u tekstu,
  • utjecaj na životne procese bilja, na način drukčiji od hranjive tvari (npr. regulatori rasta),
  • konzerviranje biljnih proizvoda, ako takve tvari ili proizvodi ne podliježu posebnim odredbama Vijeća ili Komisije o konzervansima,
  • uništenje neželjenog bilja ili
  • provjera ili sprečavanje nepoželjnog rast biljaka.

Ipak, ne postoji zajednička definicija koju su donijele sve države članice i asortimani korištenih proizvoda mogu se znatno razlikovati ovisno o državi članici, zbog čega je usporedivost ograničena. Za detaljnu procjenu potrebne su dodatne informacije o stanju u pojedinim državama. Podaci se odnose na količine djelatnih tvari, što su tvari u komercijalnom proizvodu koje uzrokuju željeni učinak na ciljne organizme (gljivice, korov, štetočine itd.). Osnovni se podaci obično izražavaju u kilogramima aktivne tvari prodanima u godini za svaku od glavnih funkcionalnih kategorija proizvoda („Herbicidi za suzbijanje korova i mahovine”, „Fungicidi i baktericidi”, „Insekticidi i akaricidi” i dr.).

Podaci o prodaji pesticida obuhvaćaju i poljoprivredne i nepoljoprivredne primjene.

Na statističke podatke o prodaji pesticida utječu ograničenja u pogledu povjerljivosti. Utjecaj tih ograničenja na podatke razlikuje se ovisno o državi članici, vrsti pesticida i godini. Kad je riječ o ukupnoj količini prodanih pesticida u EU-u u razdoblju od 2011. do 2017., <3 % količine povjerljivi su podaci.

Potrošnja mineralnih gnojiva

Eurostat objavljuje dva skupa podataka o anorganskim gnojivima: (aei_fm_usefert) i (aei_fm_manfert). Prvi se skup prikuplja od država članica, a odnosi se na procijenjenu upotrebu dušika (N) i fosfora (P) u poljoprivredi. Drugi je skup podataka upotreba gnojiva procijenjena na temelju podataka o prodaji mineralnih gnojiva u EU-u dobivenih od udruge Fertilizers Europe. Brojevi dobiveni iz procjena trgovačke udruge Fertilizers Europe na temelju prodaje mineralnih gnojiva većinom odgovaraju procjenama upotrebe dušika i fosfora koje prijavljuju države, no zbog metodoloških razlika ne mogu se izravno usporediti.

Bruto bilanca dušika

Metodologija bilanci dušika opisana je u priručniku Proračuni za hranjive tvari Eurostata/OECD-a. Bruto bilanca dušika navodi sva sredstva uložena u tlo i sve rezultate proizašle iz tla te izračunava bruto višak dušika kao razliku između ukupnih sredstava i ukupnih rezultata. Bruto višak dušika po hektaru dobiva se dijeljenjem ukupnog bruto viška dušika referentnom površinom. Referentna površina aktualne verzije bilanci učitane u bazu podataka Eurostata jest KPP (korištena poljoprivredna površina). Treba napomenuti da neke države primjenjuju nešto drugačije metodologije, kao primjerice Austrija i Španjolska. Drugim riječima, vremenski su nizovi usporedivi među državama, ali pojedinačne vrijednosti ne bi se trebale uspoređivati s pojedinačnim vrijednostima drugih država.

Statistički podaci o ribarstvu

Eurostat prikuplja statističke podatke o ribarstvu iz službenih nacionalnih izvora za države članice EU-a i države članice Europskog gospodarskog prostora (EGP). Prikuplja statističke podatke na temelju međunarodno dogovorenih koncepata i definicija koje je razvila Radna skupina za koordinaciju (RSK), u koju su uključeni Eurostat i još nekoliko međunarodnih organizacija zaduženih za statističke podatke o ribarstvu.

Statistički podaci o europskoj ribarskoj proizvodnji obuhvaćaju proizvodnju iz ulova i akvakulture. Ulovi se odnose na ribarske proizvode koje sve vrste i razredi ribarskih jedinica (među ostalim ribari, plovila, oprema itd.) uzimaju u sve moguće svrhe (komercijalne, industrijske, rekreacijske i za samoopskrbu). Zastava ribarskog plovila služi kao glavni pokazatelj državne pripadnosti ulova. Eurostat uz podatke o ulovima prikuplja i statističke podatke o iskrcajima koji se odnose na sve ribarske proizvode (izraženo kao težina proizvoda) postignute u državi koja izvještava, bez obzira na državnu pripadnost plovila koje je izvršilo iskrcaje. Iskrcaji plovila države koja izvještava trebaju se uključiti i u slučaju kada se izvrše u lukama izvan EU-a i uvezu u EU. Proizvodnja akvakulture odnosi se na uzgoj vodenih (slatkovodnih ili morskih) organizama u kontroliranim uvjetima. Akvakultura uključuje određeni oblik intervencije u prirodni proces uzgoja, kao što su redovito poribljavanje, hranjenje i zaštita od grabežljivaca. Usto, uzgoj upućuje na individualno ili korporativno vlasništvo nad stokom koji se uzgaja.

Države članice EGP-a dostavljaju Eurostatu statističke podatke o ulovima u skladu sa sljedećim zakonodavnim aktima EU-a:

  • Uredbi (EZ) br. 218/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o podnošenju statističkih podataka o nominalnom ulovu država članica koje obavljaju ribolov u sjeveroistočnom Atlantiku (SL L 87 od 31.3.2009.),
  • Uredbi (EZ) br. 217/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o podnošenju statističkih podataka o ulovu i aktivnostima država članica koje obavljaju ribolov u sjeverozapadnom Atlantiku (SL L 87 od 31.3.2009.),
  • Uredbi (EZ) br. 216/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o podnošenju statističkih podataka o nominalnom ulovu država članica koje obavljaju ribolov u određenim područjima osim na području sjevernog Atlantika (SL L 87, 31.3.2009., str. 1.).

Statistički podaci prijavljuju se u iznosu najbliže tone žive vage koji se dobije na temelju podataka kod istovara (drugim riječima, to je iskrcana masa proizvoda na koju je primijenjen odgovarajući čimbenik pretvorbe). Stoga su isključene količine ribarskih proizvoda koje su ulovljene, ali nisu iskrcane. Kad je riječ o statističkim podacima o iskrcajima, svaka država prijavljuje godišnje podatke o količinama i vrijednostima ribarskih proizvoda koji su iskrcani u njezinim lukama u skladu s uvjetima iz Uredbe (EZ) br. 1921/2006 od 18. prosinca 2006. o dostavi statističkih podataka o iskrcajima proizvoda ribarstva u državama članicama i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1382/91 (SL L 403 od 30. prosinca 2006.). Kad je riječ o statističkim podacima o akvakulturi, nacionalna tijela Eurostatu dostavljaju statističke podatke o proizvodnji akvakulture u skladu s uvjetima Uredbe (EZ) br. 762/2008 od 9. srpnja 2008. o dostavljanju statističkih podataka o akvakulturi od strane država članica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 788/96 (SL L 218 od 13.8.2008.).

Kad je riječ o ribarskoj floti, statistički podaci za države članice EU-a uzimaju se iz registra ribarske flote Unije koji vodi Glavna uprava za pomorstvo i ribarstvo Europske komisije. Statistički podaci za Island i Norvešku prikupljaju se iz datoteka flota koje dostavljaju nacionalna tijela.

Stvaranje otpada

Kako bi se mogla pratiti provedba politike o otpadu, posebice poštovanje načela oporabe i sigurnog zbrinjavanja, nužno je voditi pouzdanu statistiku o stvaranju otpada u poduzećima i kućanstvima te o gospodarenju njime. U 2002. donesena je Uredba (EU) br. 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu, kojom je uspostavljen okvir za usklađene statističke podatke Zajednice u navedenom području. Tom uredbom zahtijeva se da države članice EU-a svake druge godine, počevši od referentne godine 2004., dostavljaju podatke o stvaranju, oporabi i zbrinjavanju otpada. Podaci o stvaranju i obradi otpada trenutačno su dostupni za parne referentne godine od 2004. do 2016.

Strukturne poslovne statistike (SPS)

Strukturne poslovne statistike opisuju strukturu, odvijanje i obavljanje gospodarskih djelatnosti, sve do najdetaljnije razine djelatnosti (nekoliko stotina gospodarskih sektora). Države članice EU-a svake godine dostavljaju strukturne poslovne statistike na temelju pravne obveze koja postoji od 1995. Strukturne poslovne statistike obuhvaćaju sve poslovne djelatnosti uz izuzetak poljoprivrednih djelatnosti i osobnih usluga, a podatke pružaju sve države članice EU-a, Norveška, Švicarska, neke zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje. Podaci se prikupljaju po području djelatnosti: Prilog I. – Usluge, Prilog II. – Industrija, Prilog III. – Trgovina i Prilog IV. – Građevinarstvo te po skupovima podataka. Svaki prilog sadržava nekoliko skupova podataka kako je navedeno u Uredbi o strukturnim poslovnim statistikama. Većinu podataka prikupljaju nacionalni zavodi za statistiku (NZS-ovi) s pomoću statističkih istraživanja, poslovnih registara ili iz različitih administrativnih izvora. Regulatorni ili kontrolni nacionalni uredi za financijske ustanove ili središnje banke često dostavljaju podatke zahtijevane za financijski sektor (NACE rev. 2 odjeljak K / NACE rev. 1.1 odjeljak J). Države članice primjenjuju različite statističke metode, ovisno o izvoru podataka, npr. metodu ekstrapolacije, procjene temeljene na modelu ili različite oblike imputacije, kako bi se osigurala kvaliteta proizvedenih SPS-a.

Statistički podaci popisa PRODCOM

Statistički podaci popisa PRODCOM detaljni su podaci o fizičkom obujmu proizvodnje prodane u razdoblju istraživanja, vrijednosti proizvodnje prodane u razdoblju istraživanja i, za neke proizvode, obujmu ukupne proizvodnje u razdoblju istraživanja. Istraživanje PRODCOM temelji se na popisu PRODCOM, koji se sastoji od otprilike 3 900 proizvoda. Osmeroznamenkaste šifre s popisa temelje se na šesteroznamenkastim naslovima KPD, a time i na četveroznamenkastim oznakama NACE rev. 1.1. Od 2008. šifra PRODCOM povezana je s oznakama KPD 2008. i NACE rev. 2. Veza s oznakom NACE omogućuje NZS-ovima da s pomoću poslovnog registra utvrde koja poduzeća vjerojatno proizvode proizvod. Popis PRODCOM revidira se svake godine.

Statistički podaci o prometu

Podaci o cestovnom prijevozu robe dobivaju se od mikropodataka prikupljenih u okviru Uredba (EU) br. 70/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o statističkim izvješćima u vezi s cestovnim prijevozom robe. Podaci se agregiraju na temelju anketa na uzorcima koje provode države koje izvještavaju. Podaci obuhvaćaju tone, tonske kilometre, vozne kilometre i brojeve putovanja. Države članice prijavljuju statističke podatke o cestovnom prometu tereta za vozila koja su u njima registrirana. Statistički podaci o unutarnjem vodenom prometu obuhvaćaju volumen i obavljanje prijevoza tereta u mreži unutarnjih vodenih putova EU-a. Prijavljuju se na temelju „načela teritorijalnosti”, što znači da svaka država prijavljuje utovar, istovar i kretanje robe na vlastitom državnom području, bez obzira na zemlju podrijetla poduzeća ili mjesto prvog utovara ili završnog istovara.

Statistički podaci o trgovini

Podaci EU-a potječu iz Eurostatove baze podataka COMEXT. COMEXT je Eurostatova referentna baza podataka za međunarodnu trgovinu robom. Njome se može pristupiti ne samo novijim i povijesnim podacima iz država članica EU-a, već i statističkim podacima za značajan broj država izvan EU-a. Agregirani i detaljni statistički podaci o međunarodnoj trgovini objavljeni na internetskim stranicama Eurostata prikupljaju se svakog mjeseca iz baze podataka COMEXT. Budući da se COMEXT svakodnevno ažurira, podaci objavljeni na internetskim stranicama mogu se razlikovati od podataka pohranjenih u COMEXT-u u slučaju novijih revizija.

U ovom su članku poljoprivredni proizvodi razvrstani po podnaslovima kombinirane nomenklature (KN), koja se temelji na međunarodnom sustavu razvrstavanja pod nazivom Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označavanja robe (HS), kojim upravlja Svjetska carinska organizacija. Nomenklatura KN sadržava 24 poglavlja (dvoznamenkaste šifre) poljoprivrednih proizvoda, koja su raspoređena u tri glavne vrste: proizvodi životinjskog podrijetla, proizvodi biljnog podrijetla i prehrambeni proizvodi. Poglavlje 15. (masti i ulja životinjskog i biljnoga podrijetla te proizvodi njihove razgradnje, prerađene jestive masti, životinjski ili biljni voskovi) uvršteno je u povrće.

Izdaci za krajnju potrošnju

Eurostat prikuplja podatke o izdatcima kućanstava za krajnju potrošnju u skladu s međunarodnom klasifikacijom osobne potrošnje prema namjeni (COICOP) u okviru računa ESA 2010. Zahtjevi za prijenos svakog skupa podataka definirani su u programu prijenosa računa ESA 2010. Za podatke COICOP-a postoje zahtjevi prijenosa devet mjeseci nakon referentnog razdoblja.

Izdatci kućanstava za potrošnju razvrstavaju se po svrsi potrošnje u skladu s klasifikacijom COICOP (klasifikacija osobne potrošnje prema namjeni, vidjeti i Uredbu Komisije (EZ) br. 113/2002 od 23. siječnja 2002.). Relevantne su sljedeće kategorije COICOP-a na troznamenkastoj razini:

  • P010 – Hrana i bezalkoholna pića
  • P011 – Hrana
  • P012 – Bezalkoholna pića
  • P020 – Alkoholna pića, duhan i narkotici
  • P021 – Alkoholna pića
  • P111 – Ugostiteljske usluge

Statistički podaci o indeksu tjelesne mase (BMI)

Izvor statističkih podataka o BMI-ju jest Europska zdravstvena anketa (EHIS). Cilj je ankete omogućiti usklađene statističke podatke diljem država članica EU-a u odnosu na zdravstveno stanje ispitanika, njihov način života (odrednice zdravlja) i njihovu upotrebu zdravstvenih usluga. Indeks tjelesne mase (BMI) jest mjera za težinu neke osobe u odnosu na njihovu visinu koja se poprilično dobro povezuje s tjelesnim masnoćama. BMI je prihvaćen kao najkorisnija mjera pretilosti u odraslih osoba (u dobi do 18 godina ili starijih) u slučaju kada su dostupni samo podaci o težini i visini. Računa se kao težina osobe (u kilogramima) podijeljena kvadratom njezine visine (u metrima). BMI = težina (kg) / visina (m²)

Sljedećom se podjelom (prema SZO-u) razvrstavaju rezultati za BMI:

< 18,50: pothranjenost;
18,50 – < 25.00: normal range;
>=25,00: prekomjerna tjelesna težina;
>= 30,00: pretilost.

Kontekst

Strategija „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav ključni je element europskog zelenog plana.

Ima pet ključnih strateški ciljeva:

(i.) Osiguravanje održive proizvodnje hrane
To uključuje sljedeća nastojanja: pojačana nastojanja poljoprivrednika i ribara u nošenju s klimatskim promjenama, zaštiti okoliša i održavanju bioraznolikosti, znatno smanjenje upotrebe kemijskih pesticida, gnojiva i antibiotika te ovisnosti o njima, daljnji razvoj ekološkog uzgoja, daljnja potpora životnim uvjetima poljoprivrednika i ribara u tranziciji.
(ii.) Poticanje održive prakse prerade hrane i nizvodne prakse
To uključuje sljedeća nastojanja: utjecanje na prehranu potrošača, revidiranje marketinških standarda, uspostavljanje profila za hranjive tvari, poboljšano pakiranje hrane.
(iii.) Poticanje održive konzumacije hrane
To uključuje sljedeća nastojanja: suzbijanje rasta prekomjerne tjelesne težine i pretilosti diljem EU-a, informiranje potrošača boljim označavanjem hrane, postavljanje minimalnih, obaveznih kriterija za održivu nabavu hrane.
(iv.) Smanjivanje gubitka i rasipanja hrane
To uključuje sljedeća nastojanja: smanjeni gubitak hrane diljem lanca opskrbe, poboljšana oporaba hranjivih tvari i sekundarnih sirovina, jačanje biogospodarstva, gospodarenja otpadom i obnovljive energije.
(v.) Suzbijanje prijevara povezanih s hranom diljem lanca opskrbe
To uključuje sljedeća nastojanja: poboljšana sljedivost hrane i uzbunjivanja na probleme s hranom.

Direct access to

Other articles
Tables
Database
Dedicated section
Publications
Methodology
Visualisations




Metodologija

Napomene

  1. ↑ U računovodstvenom smislu, industrija je grana gospodarske djelatnosti. Pojam „gospodarska djelatnost” označava granu gospodarske proizvodnje, no znači da je poljoprivreda industrijalizirana ili da se bavi obradom sirovina.
  2. ↑ OECD (2019.), Ubrzanje klimatskih mjera: preusmjeravanje politika s obzirom na blagostanje.
  3. ↑ Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO), glavna ribolovna područja 21, 27, 34, 37, 41, 47, 51.
  4. ↑ Dodatne informacije potražite na internetskim stranicama zajedničke ribarstvene politike (ZRP) Europske Komisije.
  5. ↑ Više informacija dostupno je ovdje.
Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Od_polja_do_stola_–_statističko_putovanje&oldid=538263"