Archive:Nacionalni računi i BDP

Podaci dobiveni u kolovozu 2020.

Planirano ažuriranje članka: studeni 2021.

This Statistics Explained article has been archived on 30 July 2021.

Highlights

BDP u EU-27 porastao je i u 2019., šestu godinu zaredom. I u europodručju zabilježena je šesta uzastopna godina porasta.

Različita strukturna kretanja u EU-27 u posljednjih deset godina: u ukupnoj dodanoj vrijednosti pao je udio građevinskog sektora i sektora financija i osiguranja, a porastao je udio sektora poslovnih usluga.

U 2019. u gospodarstvu EU-27 zabilježeno je šesto uzastopno povećanje godišnjeg iznosa ulaganja.

Rast realnog BDP-a, 2009.–2019.

Nacionalni računi izvor su za mnoštvo dobro poznatih gospodarskih pokazatelja koji su navedeni u ovom članku. Kao mjera za ukupnu veličinu gospodarstva najčešće se upotrebljava bruto domaći proizvod (BDP), dok se izvedeni pokazatelji, kao što je BDP po stanovniku (po glavi stanovnika) – na primjer, u eurima ili prilagođen razlikama u razini cijena (što se izražava u standardima kupovne moći, PPS) – često upotrebljavaju za usporedbu životnih standarda ili za praćenje ekonomske konvergencije ili divergencije u Europskoj uniji (EU).

Nadalje, na temelju kretanja određenih sastavnica BDP-a i povezanih pokazatelja, kao što su pokazatelji gospodarskog proizvoda, uvoza i izvoza, domaće (privatne i javne) potrošnje ili ulaganja te podaci o raspodjeli prihoda i štednje, mogu se dobiti korisne informacije o glavnim pokretačima gospodarske aktivnosti, koje se mogu upotrijebiti za izradu, praćenje i ocjenjivanje konkretnih politika EU-a.

Ovaj se članak objavljuje svake godine s godišnjim podacima. Ovo izdanje (2020.) odnosi se na situaciju samo do 2019. Stoga će prvi podaci o posljedicama krize uzrokovane bolešću COVID-19 biti dostupni tek u izdanju iz 2021., dok će sveobuhvatni podaci o krizi biti predstavljeni tek u kasnijim izdanjima.

Full article

Kretanje BDP-a u EU-27: rast od 2014.

Globalna financijska i gospodarska kriza 2009. dovela je do velike recesije u EU-27 (vidjeti grafikon 1.), a oporavak je uslijedio 2010. Kriza je počela i prije toga u Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su već 2008. zabilježene negativne (realne) godišnje stope promjene BDP-a. Zatim su 2009. bile još niže, a 2010. oporavile su se. S druge strane, gospodarski proizvod Kine (uključujući Hong Kong) nastavio je brzo rasti i tijekom krize (gotovo 10 % svake godine), a u godinama nakon nje taj je rast usporio, no i dalje je znatno veći nego u bilo kojem drugom gospodarstvu prikazanom u grafikonu 1.

Dolazak krize u EU-27 mogao se naslutiti još 2008., kada je zabilježeno znatno smanjenje stope povećanja BDP-a, a 2009. zabilježen je pad realnog BDP-a za 4,3 %. Oporavak u EU-27 doveo je do povećanja indeksa BDP-a (na temelju ulančanih vrijednosti) od 2,2 % u 2010., a u 2011. zabilježeno je dodatno povećanje od 1,8 %. Nakon toga BDP se smanjio za 0,7 % u 2012., promjena zabilježena 2013. bila je zanemariva, a zatim je 2014. zabilježena pozitivna promjena (1,6 %). Od 2015. do 2018. rast je bio relativno stabilan, od 2,0 % do 2,8 % svake godine. Rast je usporio 2019. i EU-27 zabilježio je stvarni porast BDP-a od 1,5 %.

Stope promjene zabilježene u tom razdoblju u europodručju (EA-19) bile su vrlo slične stopama u EU-27: smanjenja zabilježena 2009. i 2012. bila su izraženija (–4,5 % i –0,9 %) nego u EU-27 te se smanjenje iz 2012. ponovilo i 2013. (–0,2 %), dok u EU-27 2013. nije bilo promjene. Svake godine kad je u EU-27 zabilježen rast, isto se dogodilo i u europodručju, no stopa rasta u europodručju obično je bila niža za 0,1 ili 0,2 postotna boda. Prema tome, u razdoblju 2009. – 2019. rast realnog BDP-a u europodručju bio je nešto manji nego u EU-27.

Grafikon 1.: Stopa promjene realnog BDP-a, 2009. – 2019.
(postotna promjena u usporedbi s prethodnom godinom)
Izvor: Eurostat (naida_10_gdp)

Rast realnog BDP-a u EU-u znatno se razlikovao tijekom vremena te među državama članicama (vidjeti tablicu 1.). Nakon što se 2009. BDP smanjio u svim državama članicama EU-a osim u Poljskoj, u 2010. i 2011. 23 države članice zabilježile su gospodarski rast. Međutim to se promijenilo 2012., kad je samo 14 država članica, to jest malo više od polovine, zabilježilo gospodarski rast, a u ostalima se gospodarski proizvod smanjio. Nakon toga više je država članica ponovno zabilježilo rast – pozitivnu stopu promjene u 2013. imalo je 16 država članica, u 2014. bilo ih je 23, a u 2015. i 2016. bilo ih je 26. U 2017. pozitivnu stopu promjene zabilježilo je svih 27 država članica (prvi put od 2007.), što se ponovilo 2018. i 2019. Jedina država članica koja je 2015. i 2016. imala negativnu stopu promjene bila je Grčka, koja je zabilježila padove od 0,4 % i 0,2 %. Prije toga je zabilježila rast od 0,7 % u 2014. te pet uzastopnih smanjenja gospodarskog proizvoda od 2009. do 2013.

Tablica 1.: Stopa promjene realnog BDP-a, 2009. – 2019.
Izvor: Eurostat (naida_10_gdp)

Najviše godišnje stope rasta realnog BDP-a u 2019. zabilježene su u Irskoj (5,6 %), Mađarskoj (4,9 %) i Malti (4,7 %), dok su najniže stope promjene zabilježene u Njemačkoj (0,6 %) i Italiji (0,3 %).

Prosječni godišnji rast BDP-a u posljednjih deset godina iznosi 1,6 % u EU-27 te 1,4 % u europodručju

U razdoblju obuhvaćenom tablicom 1. Poljska je svake godine zabilježila pozitivnu stopu promjene, a od trećih zemalja navedenih u tablici to su postigle i Albanija, Kosovo* (podaci za razdoblje 2009. – 2018.) i Kina (podaci za razdoblje 2009. – 2018.). Belgija, Bugarska, Danska, Njemačka, Estonija, Irska, Francuska, Litva, Malta i Slovačka 2019. su deseti put zaredom imale pozitivnu godišnju stopu promjene. Isto su postigli i Ujedinjena Kraljevina, Norveška, Švicarska i Sjedinjene Američke Države, dok je Turska u 2018. deveti put zaredom imala pozitivnu godišnju stopu promjene.

Analiza kretanja u proteklom desetljeću pokazuje da su učinci globalne financijske i gospodarske krize uzrokovali smanjenje ukupnih rezultata gospodarstava država članica EU-a. Prosječna godišnja stopa rasta u razdoblju od 2009. do 2019. u EU-27 iznosila je 1,6 %, a u europodručju (EA-19) 1,4 % (vidjeti tablicu 1). Prema tom pokazatelju najviši rast među državama članicama zabilježila je Irska (prosječan godišnji rast od 6,0 %, što uključuje iznimno povećanje u 2015. zbog aktivnosti multinacionalnih poduzeća), a slijede je Malta (5,7 %), Estonija (3,7 %), Poljska (3,6 %) i Litva (3,5 %, uz prekid u prikupljanju podataka). S druge strane, u Portugalu i Italiji prosječni godišnji rast bio je manji od 1,0 %, a u Grčkoj je ukupna promjena realnog BDP-a u razdoblju 2009. – 2019. bila negativna.

Usporedbe različitih zemalja često se temelje na standardima kupovne moći (PPS), a to su vrijednosti prilagođene s obzirom na razlike među zemljama u razinama cijena. Napominje se da su podaci u grafikonima 2. i 3. te u tablici 2. prikazani u tekućim cijenama te da ih zbog inflacije i fluktuacija tečaja ne bi trebalo upotrebljavati za izračun stopa promjene.

U 2019. BDP u EU-27 dosegnuo je 13,9 bilijuna PPS (13 900 milijardi PPS). Za EU-27 jedan PPS iznosi jedan euro. BDP u EU-27 izražen u PPS-u bio je manji od BDP-a Sjedinjenih Američkih Država izraženog u PPS-u svake godine u razdoblju od 2009. do 2019. (kako je prikazano u grafikonu 2.; valja imati na umu da brojke izražene u PPS-u služe za usporedbe različitih zemalja, a ne za usporedbe različitih vremenskih razdoblja jer se one zbog metodoloških razloga ne mogu smatrati vremenskim serijama). Zanimljivo je da je Kina u prošlosti imala nižu razinu gospodarskog proizvoda nego EU-27 ili Sjedinjene Američke Države, ali ta se situacija promijenila zahvaljujući brzoj preobrazbi i neprekidnom rastu kineskog gospodarstva. BDP Kine izražen u PPS-u 2013. prvi je put bio veći od BDP-a u EU-27. BDP Kine izražen u PPS-u 2016. bio je jednak BDP-u Sjedinjenih Američkih Država, a 2017. ga je pretekao i tako je ostalo i u narednim godinama.

Grafikon 2.: BDP u tekućim tržišnim cijenama, 2009. – 2019.
(u milijardama PPS)
Izvor: Eurostat (prc_ppp_ind)

U 2019. Njemačka je činila više od petine BDP-a u EU-27 izraženog u PPS-u

U 2019. 81,1 % BDP-a u EU-27 (u PPS-u) došlo je iz europodručja, dok je 2009. ta brojka iznosila 83,2 %. Zbroj četiri najveća gospodarstva među državama skupine EU-27 (Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska) u 2019. činio je malo više od tri petine (60,7 %) BDP-a u EU-27, što je za 2,0 postotnih bodova manje od udjela koji su imala 2009. Njemačka je u 2019. činila 22,4 % BDP-a u EU-27, u odnosu na 21,5 % u 2009. Udjeli preostale tri najveće države članice smanjili su se od 2009. do 2019. – za 1,8 postotnih bodova u Italiji, 1,0 postotnih bodova u Španjolskoj i 0,1 postotni bod u Francuskoj.

U 2019. prosječni BDP po stanovniku u EU-27 iznosio je 31 100 EUR

Za ocjenjivanje životnog standarda obično se upotrebljava BDP po stanovniku, tj. BDP prilagođen veličini gospodarstva s obzirom na broj stanovnika – u 2019. EU-27 imao je 448 milijuna stanovnika. U 2019. prosječni BDP po stanovniku u EU-27 (u tekućim cijenama) iznosio je 31 100 EUR. Vrijednosti izražene u PPS-u prilagođene su razlikama među zemljama u razinama cijena. Relativni položaj pojedinih zemalja moguće je izraziti usporedbom s prosjekom za EU-27, koji je utvrđen tako da iznosi 100 (vidjeti desnu stranu tablice 2.). U tom kontekstu najviša vrijednost među državama članicama EU-27 zabilježena je za Luksemburg, gdje je BDP po stanovniku izražen u PPS-u 2019. iznosio otprilike 2,6 puta više od prosjeka za EU-27 (na što djelomično utječe velik broj prekograničnih radnika iz Belgije, Francuske i Njemačke). S druge strane, u Bugarskoj je BDP po stanovniku izražen u PPS-u bio malo više od polovine prosjeka za EU-27.

Tablica 2.: BDP u tekućim tržišnim cijenama, 2009. i 2017. – 2019.
Izvor: Eurostat (prc_ppp_ind)

Kretanja vrijednosti izraženih u PPS-u u proteklih deset godina upućuju na to da je došlo do djelomične konvergencije životnih standarda. Države članice koje su EU-u pristupile 2004., 2007. ili 2013. većinom su 2009. bile znatno ispod prosjeka za EU-27, a 2019. bliže prosjeku za EU-27, unatoč određenim poteškoćama tijekom globalne financijske i gospodarske krize – vidjeti grafikon 3. Cipar je bio iznimka – prvo je bio iznad prosjeka za EU-27 (106 % prosjeka za EU-27 u 2009.), a zatim je pao ispod njega (89 %). Kad je riječ o starijim državama članicama, Italija i Španjolska isto su tako prvo bile iznad prosjeka EU-27, a zatim su pale ispod njega. Grčka i Portugal pomaknuli su se još dalje ispod prosjeka za EU-27. S druge strane, Danska, Njemačka, Luksemburg i ponajviše Irska pomaknuli su se još dalje iznad prosjeka za EU-27. Preostale države članice iz EU-15 – Austrija, Belgija, Francuska, Švedska, Finska i Nizozemska – i 2009. i 2019. bile su iznad prosjeka za EU-27, ali su mu 2019. bile bliže.

Grafikon 3.: BDP po glavi stanovnika u tekućim tržišnim cijenama, 2009. i 2019.
(EU-27 = 100; na temelju PPS-a po stanovniku)
Izvor: Eurostat (prc_ppp_ind)

Bruto dodana vrijednost u EU-27 prema granama gospodarske aktivnosti

Gotovo tri četvrtine ukupne dodane vrijednosti u EU-27 u 2019. nastale su u sektoru usluga

BDP je promotren iz perspektive gospodarskog proizvoda i u tablici 3. iznesen je pregled relativne važnosti 10 grana gospodarske aktivnosti (utvrđeno prema klasifikaciji NACE Rev. 2) s obzirom na njihov doprinos ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti u tekućim osnovnim cijenama.

Od 2009. do 2019. udio sektora industrije u dodanoj vrijednosti u EU-27 povećao se za 0,7 postotnih bodova na 19,7 %, čime je prestigao sektor trgovine, prijevoza, smještaja i prehrambenih usluga kao najveći od deset navedenih grana aktivnosti. Udio ukupne bruto dodane vrijednosti u sektoru distributivne trgovine, prijevoza, smještaja i prehrambenih usluga iznosio je 19,3 % i 2009. i 2019. Najveći porast u tom razdoblju, za 1,1 postotni bod (s 10,2 % na 11,3 %), zabilježen je za sektor stručnih, znanstvenih, tehničkih, administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti (dalje u tekstu „sektor poslovnih usluga”), koji je postao četvrta najveća grana aktivnosti i time prestigao poslovanje nekretninama. Povećanje udjela zabilježile su još samo informacijske i komunikacijske usluge (za 0,3 postotna boda, na 5,0 %) te poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo (za 0,1 postotni bod, na 1,8 %).

Treća najveća grana aktivnosti u 2019. prema bruto dodanoj vrijednosti bile su djelatnosti u sektoru javne uprave, obrane, obrazovanja, zdravstva i socijalnog rada, čiji se udio u ukupnoj dodanoj vrijednosti smanjio za 0,6 postotnih bodova i u 2019. iznosio je 18,7 %. Sličan pad udjela u proizvodnji zabilježili su i građevinski sektor (za 0,6 postotnih bodova, na 5,6 %) te financijske i osiguravateljske usluge (za 0,7 postotnih bodova, na 4,5 %). Dvije preostale grane aktivnosti zabilježile su manji pad udjela u proizvodnji – udio poslovanja nekretninama pao je za 0,1 postotni bod na 10,8 % (bila je to četvrta najveća grana aktivnosti, a sad je peta), a udio sektora umjetnosti, zabave i ostalih usluga pao je za 0,3 postotna boda na 3,3 % i time imao drugi najmanji doprinos (prije poljoprivrede, šumarstva i ribarstva).

Tablica 3.: Bruto dodana vrijednost u tekućim osnovnim cijenama, 2009. i 2019.
(postotni udio u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti)
Izvor: Eurostat (nama_10_a10)

Usluge su 2019. činile 72,9 % ukupne bruto dodane vrijednosti u EU-27, dok je 2009. ta brojka iznosila 73,2 %. Relativna važnost usluga bila je osobito visoka u Luksemburgu, Malti, Cipru, Francuskoj, Grčkoj, Nizozemskoj, Belgiji i Portugalu, gdje su činile najmanje tri četvrtine ukupne dodane vrijednosti. S druge strane, u Irskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Mađarskoj udio usluga bio je od 61 % do 66 %, a sve te zemlje zabilježile su relativno visoke udjele industrije.

Različita kretanja grana gospodarske aktivnosti u proteklom desetljeću

Strukturne promjene barem su djelomično rezultat pojava kao što su tehnološke promjene, promjene relativnih cijena, podugovaranje i globalizacija, uslijed čega se proizvodna industrija i određene usluge (primjerice one koje je moguće pružati na daljinu, kao što su internetske usluge ili pozivni centri) često premještaju u regije s nižim cijenama radne snage, unutar EU-27 i izvan njega. Osim toga, globalna financijska i gospodarska kriza i njezine posljedice posebno su snažno utjecale na nekoliko grana aktivnosti, no za većinu se glavni utjecaj krize osjetio u razdoblju od 2007. do 2009., tj. prije vremenskih serija prikazanih u grafikonima 4. i 5.

U razdoblju od 2009. do 2014. proizvodnja u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u EU-27 bila je promjenjiva, sa stopom promjene od –4,7 % do 5,4 %. Nakon toga promjene su bile blaže – pad od 0,7 % u 2015. i 1,1 % u 2016. te tri relativno mala povećanja (0,4 % – 1,3 %) u razdoblju od 2017. do 2019. Ukupno je proizvodnja u 2019. bila za 5,0 % veća nego u 2009. Industrijska proizvodnja u EU-27 povećala se za 11,9 % od 2009. do 2011., nakon što se počela oporavljati od krize, a zatim se od 2011. do 2013. smanjila za 2,3 %. Sljedeće četiri godine relativno je brzo rasla (godišnja povećanja od 2,4 % do 3,3 %), u 2018. rast se usporio (1,9 %), a u 2019. smanjila se za 0,5 %. U 2019. industrijska proizvodnja bila je za 24,5 % veća nego u 2009. Građevinski sektor zabilježio je najveći i najdugotrajniji pad nakon krize – svake godine od 2009. do 2013. zabilježen je pad proizvodnje, ukupno za 14,9 % u EU-27 (nakon što se već smanjila 2008. i 2009.) Stoga je povećanje od 1,6 % koje je zabilježeno u građevinskom sektoru 2015. (nakon što 2014. nije bilo promjene) činilo prvu godinu rasta u osam godina, nakon čega je do 2019. bilježen rast od 1,3 % do 3,8 %. Unatoč nedavnom razdoblju postojanog rasta, proizvodnja u građevinskom sektoru u 2019. bila je za 3,4 % niža nego u 2009., odnosno znatno niža nego prije početka krize.

Dvije grane uslužnih aktivnosti – informacijske i komunikacijske usluge te poslovanje nekretninama – zabilježile su pozitivne godišnje stope promjene svake godine u razdoblju od 2009. do 2019. Slična je situacija zabilježena za poslovne usluge (osim blagog pada od 0,2 % u 2012.), sektor javne uprave, obrane, obrazovanja, zdravstva i socijalnog rada (osim 2012., kad nije bilo promjene, i blagog pada od 0,1 % u 2013.) te sektor trgovine, prijevoza, smještaja i prehrambenih usluga (osim pada od 0,5 % u 2013.). Među njima je najbrži ukupni rast u razdoblju od 2009. do 2019. ostvario sektor informacijskih i komunikacijskih usluga – njegova je proizvodnja 2019. bila za 48,9 % viša nego 2009. Najsporiji rast imao je sektor javne uprave, obrane, obrazovanja, zdravstva i socijalnog rada (ukupno 9,5 %). Dvije preostale grane uslužnih aktivnosti – financijske i osiguravateljske usluge te umjetnost, zabava i druge usluge – u razdoblju od 2009. do 2019. zabilježile su tri godine pada proizvodnje te relativno blag ukupni porast, od 5,4 % za financijske i osiguravateljske usluge te 4,8 % za umjetnost, zabavu i druge usluge.

Sve su grane gospodarske aktivnosti u cijelom EU-27 u 2019. zabilježile rast bruto dodane vrijednosti u usporedbi s 2018., osim industrije. Najveći rast zabilježen je u sektoru informacijskih i komunikacijskih djelatnosti (3,9 %) i u građevinskom sektoru (3,4 %). Industrijska proizvodnja pala je za 0,5 %, a najsporiji rast među ostalim granama aktivnosti imao je sektor poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (0,4 %).

Grafikon 4.: Kretanje realne bruto dodane vrijednosti, EU-27, 2009. – 2019.
(2010. = 100)
Izvor: Eurostat (nama_10_a10)

Grafikon 5.: Kretanje realne bruto dodane vrijednosti, EU-27, 2009. – 2019.
(2010. = 100)
Izvor: Eurostat (nama_10_a10)

Produktivnost rada

Kako bi se otklonili učinci inflacije, može se izračunati produktivnost rada po zaposlenoj osobi na temelju podataka prilagođenih promjenama cijena. Analiza realne produktivnosti rada po zaposlenoj osobi (na temelju ulančanih vrijednosti) u desetogodišnjem razdoblju od 2009. do 2019. pokazala je da su za većinu grana gospodarske aktivnosti u EU-27 ostvarena povećanja produktivnosti, a najveće povećanje zabilježeno je u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (ukupni porast za 30,1 %), u sektoru industrije (24,3 %) te u sektoru informacijskih i komunikacijskih usluga (22,8 %) – vidjeti grafikon 6. Napominje se da je preciznu usporedbu realnih razina produktivnosti rada između grana aktivnosti moguće analizirati jedino za referentnu godinu 2010. zbog nemogućnosti dodavanja ulančanih vrijednosti.

Grafikon 6.: Realna produktivnost rada, EU-27, 2009., 2014. i 2019.
(u tisućama EUR po zaposlenoj osobi)
Izvor: Eurostat (nama_10_a10) i (nama_10_a10e)

U tablici 4. dostupno je više podataka o kretanju realne produktivnosti rada izmjerene po zaposlenoj osobi ili po satu. Produktivnost rada po zaposlenoj osobi od 2009. do 2019. povećala se u gotovo svim državama članicama EU-27, a pad je zabilježila Grčka (za Maltu podaci nisu dostupni). Isto tako, u istom razdoblju produktivnost rada po satu povećala se u svim državama članicama EU-27 osim u Grčkoj (ni ti podaci za Maltu nisu dostupni). Ne uzimajući u obzir države članice za koje je zabilježen prekid u prikupljanju podataka (vidjeti tablicu 4.) najveća postotna povećanja za te dvije mjere realne produktivnosti rada zabilježena su u Rumunjskoj, Bugarskoj, Estoniji i Latviji, a najmanja (osim u Grčkoj) u Luksemburgu i Italiji.

Tablica 4.: Realna produktivnost rada, 2009., 2014. i 2019.
Izvor: Eurostat (nama_10_gdp) i (nama_10_a10_e)

Rashodi za potrošnju

Ako se kretanje sastavnica BDP-a promotri iz perspektive rashoda, može se primijetiti da se obujam rashoda za finalnu potrošnju u cijelom EU-27 od 2009. do 2019. povećao za 10,8 % (vidjeti grafikon 7.), unatoč blagim padovima zabilježenima u 2012. i 2013. Rashodi za finalnu potrošnju opće države rasli su nešto sporije i od 2009. do 2019. narasli su za 10,0 %. U istom razdoblju bruto investicije bile su relativno nestabilne: od 2009. do 2011. povećale su se za 8,2 %, od 2011. do 2013. smanjile su se za gotovo jednak postotni iznos (8,1 %), a zatim su ponovno rasle sve do 2019., pri čemu su se od 2013. do 2019. povećale za 26,9 %. Od 2009. do 2013. te u 2017. rast izvoza bio je veći od rasta uvoza, a od 2014. do 2019. (osim 2017.) zabilježen je veći rast uvoza. U razdoblju 2009. – 2019. izvoz se ukupno povećao za 61,0 %, a uvoz za 55,3 %.

Grafikon 7.: Kretanje realnih rashoda za potrošnju, bruto investicija, izvoza i uvoza, EU-27, 2009. – 2019.
(2010. = 100)
Izvor: Eurostat (nama_10_gdp)

Nakon pada u 2009. rashodi za potrošnju kućanstava i neprofitnih institucija koje služe kućanstvima (NPISH) u EU-27 oporavili su se u 2010. (porast za 0,9 % obujma) i 2011. (0,3 %), te su ponovno pali u 2012. (za 0,9 %) i 2013. (za 0,5 %). Zatim su se rashodi povećali u šest uzastopnih godina – povećanje je brzo naraslo s 1,1 % na 2,2 %, a zatim se u 2019. ublažilo na 1,6 %.

U 2010. brzina rasta obujma rashoda opće države u EU-27 smanjila se i od 2011. do 2013. stopa promjene bila je relativno stabilna (od –0,2 % do 0,4 %). Zatim se od 2014. do 2019. nastavio donekle snažniji rast, koji je iznosio od 1,0 % do 2,0 %.

Ulaganja

Unatoč povećanju zabilježenom 2011. (2,0 %), bruto investicije u fiksni kapital u EU-27 nisu se u potpunosti oporavile od naglog pada 2009. (–11,3 %) pa je 2012. i 2013. ponovno zabilježena negativna stopa promjene. Međutim, u razdoblju 2014. – 2019. bruto investicije u fiksni kapital u EU-27 rasle su u rasponu od 2,1 % do 5,6 %.

Grafikon 8.: Realna godišnja stopa promjene sastavnica BDP-a koje čine rashode, EU-27, 2009. – 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (nama_10_gdp)

U tekućim cijenama, rashodi za potrošnju kućanstava i neprofitnih institucija koje služe kućanstvima u 2019. činili su 53,2 % BDP-a u EU-27, udio bruto investicija iznosio je 22,5 %, a udio rashoda opće države 20,6 %, dok je vanjska bilanca robe i usluga iznosila 3,8 % (vidjeti grafikon 9.).

Grafikon 9.: Sastavnice BDP-a koje čine rashode u tekućim tržišnim cijenama, EU-27, 2019.
(postotni udio u BDP-u)
Izvor: Eurostat (nama_10_gdp), (tec00009), (tec00010), (tec00011) i (tec00110)

Među državama članicama EU-27 zabilježene su velike razlike u ukupnom intenzitetu ulaganja (vidjeti grafikon 10.), što bi djelomično moglo biti odraz različitih faza gospodarskog razvoja i dinamike rasta posljednjih godina. U 2019. udio bruto investicija u fiksni kapital (u tekućim cijenama) u BDP-u iznosio je 22,1 % u EU-27 i gotovo jednako (22,0 %) u europodručju. Daleko najveći bio je u Irskoj (45,6 %), a udjele iznad 25,0 % zabilježile su i Mađarska (28,6 %), Češka (26,2 %) i Estonija (26,1 %). Uvjerljivo najniži udio bio je u Grčkoj (11,4 %).

Grafikon 10.: Bruto investicije u fiksni kapital u tekućim tržišnim cijenama, 2019.
(postotni udio u BDP-u)
Izvor: Eurostat (nama_10_gdp)

Iz tablice 5. vidljivo je da je veliku većinu ulaganja u EU-27 ostvario privatni sektor – u 2019. ulaganja poslovnog sektora i kućanstava činila su 19,4 % BDP-a u EU-27, dok je taj udio za ulaganja javnog sektora iznosio 3,0 %. U odnosu na BDP, najveće stope javnih ulaganja zabilježene su u Mađarskoj i Cipru (u obje zemlje 5,8 %, podaci iz 2018.), ulaganja poslovnog sektora najveća su bila u Irskoj (19,1 %, podaci iz 2018.), Češkoj (16,9 %) i Švedskoj (16,4 %), a ulaganja kućanstva najveća su bila u Finskoj (7,2 %) i Cipru (7,1 %, podaci iz 2018.). Ulaganja kućanstava (kao udio u BDP-u) u 2018. u Grčkoj, Cipru, Španjolskoj i Irskoj bila su znatno niža nego 2009., a u Rumunjskoj su bila znatno viša (usporedba podataka iz 2019. s podacima iz 2009.).

Tablica 5.: Ulaganja u tekućim tržišnim cijenama, 2009., 2014. i 2019.
(postotni udio u BDP-u)
Izvor: Eurostat (nasa_10_ki)

Prihodi

Iz analize BDP-a u EU-27 iz perspektive prihoda može se uočiti da su u distribuciji među čimbenicima proizvodnje u prihodima nastalima proizvodnjom prevladavale plaće zaposlenika, koje su 2019. činile 47,5 % BDP-a u tekućim tržišnim cijenama. Udio bruto poslovnog viška i miješanog prihoda iznosio je 40,6 % BDP-a, dok je udio poreza na proizvodnju i na uvoz umanjen za subvencije iznosio 11,9 % (vidjeti grafikon 11.). Najniži udio plaća zaposlenika u BDP-u imale su Irska (28,2 %) i Grčka (34,7 %). S druge strane, u četiri države članice EU-a zabilježen je udio veći od 50,0 %, a to su Slovenija, Francuska, Danska i Njemačka (gdje je zabilježena najveća vrijednost – 53,6 %). Posebno nizak udio u Irskoj posljedica je učinaka povezanih s globalizacijom (na engleskome).

Grafikon 11.: Raspodjela prihoda u tekućim tržišnim cijenama, 2019.
(postotni udio u BDP-u)
Izvor: Eurostat (nama_10_gdp)

Do 2011. agregati prihoda oporavili su se od gubitaka nastalih tijekom financijske i gospodarske krize. U državama skupine EU-27 prihod od plaća zaposlenika povećao se svake godine od 2009. do 2019. i ukupno je narastao za 30,5 % (u tekućim cijenama). Za bruto poslovni višak i miješani prihod ukupni je rast bio gotovo jednak (29,9 %), a povećao se svake godine osim 2012. Prihod od poreza na proizvodnju i uvoz povećao se svake godine od 2009. do 2019., ukupno za 43,1 %.

Grafikon 12.: Kretanje prihoda u tekućim tržišnim cijenama, EU-27, 2009. – 2019.
(2009. = 100)
Izvor: Eurostat (nama_10_gdp)

Potrošnja kućanstava

Rashodi kućanstava za potrošnju u 2019. činili su najmanje pola BDP-a (u tekućim tržišnim cijenama) u 17 država članica EU-27 – taj je udio najveći bio u Grčkoj (65,2 %) i Cipru (63,9 %). S druge strane, najniži je bio u Luksemburgu (27,8 %), koji je unatoč tome zabilježio daleko najveće prosječne rashode kućanstava za potrošnju po stanovniku (23 010 PPS) – vidjeti tablicu 6. – čak i nakon prilagodbe s obzirom na razlike u razinama cijena među državama članicama.

Tablica 6.: Rashodi kućanstava za potrošnju, 2009., 2014. i 2019.
Izvor: Eurostat (nama_10_gdp) i (nama_10_pc)

Osim u Luksemburgu, prosječni rashodi kućanstava za potrošnju po stanovniku u PPS-u u 2019. relativno visoki bili su i u Austriji (19 990 PPS) i Njemačkoj (19 450 PPS). S druge strane, Bugarska je bila jedina država članica EU-27 u kojoj su prosječni rashodi kućanstava za potrošnju po stanovniku bili ispod 10 000 PPS.

Iz analize realnih kretanja prosječnih rashoda za potrošnju po stanovniku u eurima (na temelju indeksa ulančanih vrijednosti) u razdoblju 2014. – 2019. vidljivo je da je najbrži rast zabilježen u Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Litvi. Austrija je zabilježila najsporije povećanje rashoda kućanstava za potrošnju po stanovniku, u prosjeku za 0,4 % godišnje u razdoblju od 2014. do 2019., a povećanja koja su u prosjeku manja od 1,0 % godišnje zabilježena su i u Luksemburgu (0,5 %) i Grčkoj (0,8 %).

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Nacionalni računi i BDP: tablice i grafikoni (na engleskome)

Izvori podataka

Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa (ESA) osigurava metodologiju za nacionalne račune u EU-u. Trenutačna inačica, ESA 2010 (na engleskome), donesena je u svibnju 2013., a provodi se od rujna 2014. U potpunosti je u skladu sa svjetskim smjernicama za nacionalne račune, dostupnima na 2008 SNA (na engleskome). Napominje se da je većina država članica EU-27 u razdoblju od kolovoza do listopada 2019. provela revizije referentnih vrijednosti. Dodatne pojedinosti potražiti na internetskim stranicama Eurostata (na engleskome), a posebice u ovom dokumentu (na engleskome).

BDP i glavne sastavnice

Podaci o glavnim agregatima nacionalnih računa prikupljaju se od institucijskih jedinica, odnosno nefinancijskih ili financijskih trgovačkih društava, opće države, kućanstava te neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (NPISH).

Podaci u okviru nacionalnih računa obuhvaćaju informacije o sastavnicama BDP-a, zapošljavanju, agregatima finalne potrošnje i štednji. Mnoge od tih varijabli izračunavaju se na godišnjoj i na tromjesečnoj osnovi.

BDP je središnja mjera nacionalnih računa, a služi kao sažet prikaz gospodarskog položaja zemlje (ili regije). Moguće ga je izračunati na različite načine: proizvodnom metodom, rashodnom metodom te dohodovnom metodom.

Analizom BDP-a po stanovniku otklanja se utjecaj apsolutnog broja stanovnika, čime se olakšavaju usporedbe među različitim zemljama. BDP po stanovniku opći je gospodarski pokazatelj životnog standarda. Umjesto da se upotrebljavaju tržišni tečajevi, upotrebom pariteta kupovne moći (PPP), koji odražavaju kupovnu moć svake valute, moguće je podatke o BDP-u u nacionalnim valutama pretvoriti u standarde kupovne moći (PPS). Na taj način uklanjaju se razlike u razinama cijena među različitim zemljama. Indeks obujma BDP-a po stanovniku u PPS-u izražava se u odnosu na prosjek za EU-27 (utvrđen je tako da iznosi 100). Ako je indeks određene zemlje viši od 100, njezin je BDP po glavi stanovnika veći od prosjeka za EU-27, a ako je indeks niži od 100, BDP je manji od tog prosjeka. Taj indeks služi za usporedbe između zemalja, a ne za usporedbe različitih vremenskih razdoblja.

Izračun godišnje stope promjene BDP-a primjenom indeksa ulančanih vrijednosti (realne promjene) služi za omogućivanje usporedbe dinamike gospodarskog razvoja tijekom vremena te između gospodarstava različitih veličina, neovisno o razinama cijena.

Dopunski podaci

Gospodarski rezultati mogu se analizirati i prema djelatnosti: na najvišoj agregatnoj razini analize koja se koristi za nacionalne račune utvrđeno je 10 NACE naslova: poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo; industrija; građevinarstvo; trgovina, prijevoz, smještaj i prehrambene usluge; informacijske i komunikacijske usluge; financijske i osiguravateljske usluge; poslovanje nekretninama, stručne, znanstvene, tehničke; administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti; javna uprava, obrana, obrazovanje, zdravstvo i socijalni rad; umjetnost, zabava, rekreacija, ostale usluge i djelatnosti kućanstava i izvanteritorijalnih organizacija i tijela.

Analiza proizvodnje prema grani aktivnosti tijekom vremena može se olakšati primjenom mjere obujma (realne promjene) – drugim riječima, smanjenjem vrijednosti proizvodnje radi otklanjanja učinka promjena cijena. Svaka se grana aktivnosti smanjuje posebno kako bi se uzele u obzir promjene cijena proizvoda iz pojedine grane.

U analizi konkurentnosti upotrebljava se dodatan skup podataka iz nacionalnih računa, a riječ je o pokazateljima koji se odnose na produktivnost radne snage, kao što su mjere produktivnosti rada. Mjere produktivnosti izražene u PPS-u posebno su korisne za usporedbe među zemljama. BDP po zaposlenoj osobi služi za pružanje opće slike produktivnosti nacionalnih gospodarstava. Međutim, treba voditi računa o tome da ta mjera ovisi o strukturi ukupne zaposlenosti i mogla bi se, primjerice, sniziti zbog prelaska s rada u punom radnom vremenu na rad u nepunom radnom vremenu. BDP po satu rada daje jasniju sliku produktivnosti jer se stopa rada u nepunom radnom vremenu znatno razlikuje među zemljama i granama aktivnosti.

Godišnji podaci o rashodima kućanstava dostupni su iz nacionalnih računa prikupljenih na temelju makroekonomskog pristupa. Drugi je mogući izvor za analizu rashoda kućanstava anketa o potrošnji kućanstava (HBS). Ti se podaci prikupljaju na način da se od kućanstava traži da vode dnevnik kupnje i njima su mnogo detaljnije obuhvaćeni roba i usluge te se omogućuje veći raspon socioekonomskih analiza. HBS se provodi i objavljuje samo svakih pet godina, a posljednja referentna godina za koju su dostupni podaci jest 2015., no u trenutku pisanja još nisu dostupni podaci za dvije države članice EU-27 (Dansku i Francusku).

Kontekst

Europskim institucijama, vladama i središnjim bankama te drugim gospodarskim i socijalnim tijelima u javnom i privatnom sektoru potreban je skup usporedivih i pouzdanih statističkih podataka na temelju kojih mogu donositi odluke. Nacionalni računi mogu se upotrijebiti za različite vrste analiza i ocjenjivanja. Zahvaljujući upotrebi međunarodno prihvaćenih koncepata i definicija moguća je analiza različitih gospodarstava, npr. analiza ovisnosti među gospodarstvima država članica EU-a ili usporedba između država članica EU-a i trećih zemalja.

Analiza poslovnog ciklusa i makroekonomske politike

Podaci iz nacionalnih računa u velikoj mjeri služe kao temelj za donošenje odluka u području europske gospodarske politike i za ostvarenje ciljeva ekonomske i monetarne unije (EMU), i to tako što sadržavaju visokokvalitetne kratkoročne statističke podatke kojima se omogućuje praćenje makroekonomskih promjena i izrada savjeta u području makroekonomske politike. Na primjer, jedna od najosnovnijih i najdugovječnijih namjena nacionalnih računa jest mjerenje stope rasta gospodarstva, odnosno stope rasta BDP-a. Glavni podaci iz nacionalnih računa poglavito se upotrebljavaju za izradu i praćenje makroekonomskih politika, a detaljni podaci iz nacionalnih računa mogu se upotrebljavati i za izradu sektorskih ili industrijskih politika, posebno na temelju analize tablica ulaznih i izlaznih vrijednosti (input-output tablice).

Otkad je 1999. pokrenut EMU, Europska središnja banka (ESB) jedan je od glavnih korisnika nacionalnih računa. Strategija ESB-a za procjenu rizika za stabilnost cijena temelji se na dvije analitičke perspektive, koje se nazivaju „dva stupa”, a to su ekonomska analiza i monetarna analiza. U okviru te procjene velik broj monetarnih i financijskih pokazatelja ocjenjuje se u odnosu na druge relevantne podatke kojima se omogućuje kombinacija monetarne, financijske i ekonomske analize, na primjer glavnih agregata nacionalnih računa. Na taj se način monetarni i financijski pokazatelji mogu analizirati u kontekstu ostatka gospodarstva.

Glavna uprava za gospodarske i financijske poslove prati gospodarski razvoj. EU ima godišnji ciklus koordinacije ekonomske politike pod nazivom europski semestar. Svake godine Europska komisija provodi detaljnu analizu planova država članica EU-a za proračunske, makroekonomske i strukturne reforme te sastavlja preporuke po državama članicama za sljedećih 12 do 18 mjeseci.

Osim toga, Glavna uprava za gospodarske i financijske poslove četiri puta godišnje (jesen, zima, proljeće i ljeto), u skladu s godišnjim ciklusom europskog semestra, izrađuje makroekonomske prognoze Europske komisije (na engleskome). Te prognoze obuhvaćaju sve države članice EU-a kako bi se izvele prognoze za europodručje i EU, a često sadržavaju i izglede za zemlje kandidatkinje te za pojedine treće zemlje.

Nacionalni računi često se upotrebljavaju i za analizu javnih financija. U EU-u je razvijena posebna primjena povezana s kriterijima konvergencije za EMU, od kojih se dva odnose izravno na javne financije. Ti su kriteriji definirani kao određeni podaci iz nacionalnih računa, konkretno proračunski deficit i državni dug u odnosu na BDP. Za više informacija vidjeti članak o statistikama državnih financija.

Regionalne, strukturne i sektorske politike

Osim za analizu poslovnog ciklusa i makroekonomske politike, podaci iz nacionalnih i regionalnih računa EU-a mogu se upotrijebiti i za druge namjene povezane s politikom, posebno u vezi s regionalnim, strukturnim i sektorskim pitanjima.

Dodjela sredstava za strukturne fondove djelomično se temelji na regionalnim računima. Nadalje, regionalni statistički podaci upotrebljavaju se za ex post ocjenu rezultata regionalne i kohezijske politike.

Gospodarstvo u interesu građana strateški je prioritet EU-a i država članica. Kao potpora tim strateškim prioritetima u svim sektorima gospodarstva EU-a provode se zajedničke politike, a države članice provode nacionalne strukturne reforme (na engleskome).

Europska komisija pridonosi razvoju zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) tako što provodi ekonomsku analizu učinkovitosti njezinih mehanizama potpore i izrađuje dugoročnu perspektivu. To uključuje istraživanje, analizu i procjene učinka u područjima povezanima s poljoprivredom i ruralnim gospodarstvom u EU-u i trećim zemljama, djelomično i uporabom gospodarskih računa koji se odnose na poljoprivredu.

Utvrđivanje ciljeva, referentnih vrijednosti i doprinosa

U okviru politika EU-a sve se više utvrđuju srednjoročni ili dugoročni ciljevi, od kojih nisu svi obvezujući. Za neke od njih kao nazivnik referentne vrijednosti upotrebljava se razina BDP-a, na primjer za utvrđivanje cilja da rashodi za istraživanje i razvoj iznose 3,00 % BDP-a (što je jedan od ciljeva strategije Europa 2020.).

Nacionalni računi upotrebljavaju se i za utvrđivanje sredstava EU-a, za što su osnovna pravila utvrđena u odluci Vijeća. Ukupni iznos vlastitih sredstava potrebnih za financiranje proračuna EU-a utvrđuje se oduzimanjem ostalih prihoda od ukupnih rashoda, a najveći iznos vlastitih sredstava povezan je s bruto nacionalnim dohotkom EU-a.

Osim za utvrđivanje proračunskih doprinosa u EU-u, podaci iz nacionalnih računa upotrebljavaju se i za utvrđivanje doprinosa drugim međunarodnim organizacijama, kao što su Ujedinjeni narodi (UN). Doprinosi proračunu UN-a temelje se na bruto nacionalnom dohotku uz primjenu niza prilagodbi i ograničenja.

Analitičari i prognostičari

Nacionalne račune u velikoj mjeri upotrebljavaju i analitičari i istraživači kako bi ispitali gospodarsko stanje i kretanja. Nacionalni računi korisni su i socijalnim partnerima, kao što su predstavnici poduzeća (npr. trgovinska udruženja) ili predstavnici radnika (npr. sindikati), i to za analizu promjena koje utječu na poslovne odnose. Istraživači i analitičari nacionalne račune među ostalim upotrebljavaju za analizu poslovnog ciklusa i dugoročnih gospodarskih ciklusa te njihovo povezivanje s gospodarskim, političkim i tehnološkim kretanjima.

Direct access to

Bilješke

*Ovim nazivom ne dovode se u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenju neovisnosti Kosova.